Ako ne promijeni planove, odnosno ako ostane pri odluci da na ljeto završi igračku karijeru, za Anu Đokić je finale sa Norveškom bio posljednji meč u dresu reprezentacije Crne Gore.
"Mada me djevojke nagovaraju da ostanem da igram do Svjetskog prvenstva. Ipak, mislim da će ostati da igram do ljeta, za sada tako razmišljam, i da se onda posvetim porodici", kaže za “Vijesti” pivot ruskog Rostova.
Srećom po nju, oproštaj je bio najljepši mogući, uz zlato sa Evropskog prvenstva u Srbiji.
"Još jednom se potvrdilo da nijesam pogriješila što sam izabrala da igram za Crnu Goru. Zlatna medalja je samo pojačala taj osjećaj", dodaje 33-godišnja Aranđelovčanka.
Kako kaže, utiske nakon EP sumira nakon neprospavanih noći i dodaje da, “kako vrijeme prolazi, kao i nakon olimpijske medalje, i ova medalja postaje nekako sve draža”.
"Ni sekunde ne možemo da zaboravimo na uspjeh koji smo napravile, jer čestitke stižu bukvalno svakog minuta, i ne možemo svim ljudima da odgovorimo i svima da zahvalimo. Gdje god da krenemo, ljudi nas zaustavljaju i prenose tu svoju sreću zbog našeg uspjeha, ne daju nam da prođe ta euforija", ističe Ana.
Još nije odgledala finalnu utakmicu, ali je svjesna da je Crna Gora odigrala fantastično finale protiv Norveške i vratila dug za nezaslužen poraz u finalu Olimpijskih igara.
"Čim smo nakon utakmice ušle u svlačionicu, rekla sam djevojkama da smo mogle tri dana i tri noći da igramo sa Norvežankama i da ne bismo mogle da izgubimo. Bile smo bolje, i nijesu mogle ni sa podrškom svojih navijača, niti sa sudijama, da nas pobijede. Jednostavno, Norveška je zasluženo iza nas. Poljuljale smo ih na Olimpijskim igrama i sada smo definitivno pokazale da je kod njih bio opravdan strah od finala sa nama".
Iako o tome nije htjela da govori pred saigračicama, jer je to držala za sebe (“jer teren je, ipak, teren”), Đokić je rekla da je još nakon drugog meča i odlične pobjede nad Rusijom osjetila da ekipa može da ide do samog kraja.
"Island je bio prvi rival, a te prve utakmice se nikad ne gledaju, jer je početak, kada je uvijek prisutna tenzija. Međutim, nakon Rusije sam vidjela da je to to, vidjelo se da nije bitno koja je utakmica u pitanju, već da sa istim žarom ulazimo u svaki meč. Znala sam da ako nastavimo sa tim žarom da igramo, da nećemo imati protivnika na prvenstvu".
Kaže da se, pomalo nepravedno, zaboravlja pobjeda protiv Rumunije, u prvoj fazi takmičenja.
"Tom pobjedom smo Rumunke, praktično, izbacile iz borbe za medalje. Po imenima, Rumunija je sjajan tim, dok mi u ekipi imamo i mladih igračica koje su, čak, prvi put i debitovale na ovom prvenstvu. To znači da kod nas ne odlučuje samo kvalitet, već i zajedništvo i jedinstvo. Zato se i malo, malo, pa nazivamo porodicom. Da nije tako, sve ovo ne bi funkcionisalo. To je ne jedan od glavnih, nego glavni faktor ovog uspjeha".
Iako najstarija u ekipi, Đokić je na osam mečeva na EP provela najviše vremena na terenu u crnogorskoj selekciji, skoro šest i po sati, prosječno skoro 49 minuta po meču.
"Ne osjećam svoje godine, ne osjećam se kao da imam 33 godine, što je pokazalo i ovo prvenstvo. Što se tiče toga, ja bih mogla još da igram. Kada je minutaža u pitanju, nisam razmišljala o tome, ali je sve išlo dobro, iskreno rečeno", istakla je Ana koja je postigla 22 gola uz odličan procenat šuta od 65 odsto.
Samo u Crnoj Gori mogu da shvate značaj ovih uspjeha
U četiri mjeseca, Crna Gora je osvojila srebro na Olimpijskim igrama i zlato na Evropskom prvenstvu. Na pitanje kako je moguće objasniti da je taj uspjeh napravila zemlja sa nešto više od 600 hiljada stanovnika, Đokić iz topa kaže:
"Nikako. To, jednostavno, mogu da shvate samo ljudi koji ovdje žive i koji to sve sa nama doživljavaju. Kada Sonja (Barjaktarović) i ja to pričamo, pogotovo u Rusiji, tamo se djevojke, jednostavno, smiju na to. Ne mogu da vjeruju da je to moguće. Pravu vrijednost toga možemo da cijenimo samo mi, samo Crna Gora koja s tim živi i koja zna šta znači mala država, mali broj stanovnika. Mislim da to ne može da cijeni niko ko ne živi ovdje", ističe Đokić.
Protiv Srbije je bilo teško samo prije meča
Na pitanje koliko joj je težak bio meč sa Srbijom, s obzirom na to da joj mnogi tamo, prvenstveno mediji, još nijesu oprostili odluku da nastupa za Crnu Goru, Ana kaže: "Više mi je bilo teško prije utakmice, nego na samoj utakmici. Pošto su postojale provokacije od samih novinara, od medija, mislila sam da će se to, možda, prenijeti na teren i tribine. Ali nakon intoniranja himne sam vidjela da neće biti tako".
"Jednostavno, djevojke preko puta su bile tu samo da igraju rukomet, navijači su došli da navijaju, i da nikoga ne interesuju te političke insinuacije. Svi su samo željeli da pobijede. Nakon utakmice smo sjedjele sa tim djevojkama iz Srbije, na kraju krajeva navijale smo za njih da osvoje bronzu, kao i one za nas. Najvažnije je ono na terenu, to ostaje i poslije. Ono u medijima bude i prođe", zaključila je Ana Đokić.
Galerija
Bonus video:
