Crna Gora je hit u rukometnoj Evropi, „Zlatne lavice” su zadivile sve ljubitelje rukometa širom Starog kontinenta.
Koliki uspjeh su napravile osvajanjem zlata u Srbiji govori i podatak da je Crna Gora prva zemlja u istoriji rukometa, bilo ženskoj ili muškoj konkurenciji, koja je uspjela da u istoj godini bude prvak na klupskom i reprezentativnom planu.
"Ispisale smo istoriju, nema šta. Drago nam je zbog toga, posebno što smo između te dvije titule osvojile jedno „malo“ srebro na Olimpijskim igrama u Londonu. Godinu smo zaokružili na fenomenalan način, nakon fantastičnih 80 minuta finala sa Norvežankama, skoro kao na fudbalskoj utakmici. Pokazale smo da imamo karakter, volju, želju, više strpljenja i živaca od Norvežanki. Eto, skinuli smo ih sa trona. Malo je da kažemo da smo presrećne, što smo Norvežanke, koje su godinama vladale na svim takmičenjima, sklonile sa trona", kaže na početku razgovora za „Vijesti” Katarina Bulatović.
Koliko je za našu reprezentaciju značila odluka da sadašnji bek rumunskog Olkima, ipak, nastavi da igra za Crnu Goru, pokazalo je ovo prvenstvo. Katarina Bulatović je bila prvi strijelac Evropskog prvenstva sa 56 golova, i drugi asistent sa 25 uspješnih dodavanja.
Zbog svega toga se našla i u najboljoj postavi prvenstva, kao najbolji desni bek, ali je uz Bojanu Popović izabrana i za najbolju sportistkinju Crne Gore u 2012. odine.
"Sigurno da mi je jako drago zbog ovih priznanja, koje mi puno znači. Zaokružila sam sezonu na najbolji mogući način".
Gledajući meč sa strane, izgledalo je da Crna Gora u finalu ovoga puta ne može izgubiti meč protiv Norveške, sve da se igra i 10 produžetaka. Motiv i želja za revanšom za London su bili previše za Skandinavke...
"I mi smo imale takav utisak na terenu, jer smo znale da je to naša šansa koju treba da iskoristimo. Bile smo blizu da ih dobijemo na Olimpijskim igrama, ali tamo nijesmo uspjele. Bilo je vrijeme da im vratimo dug. Spremale smo se na to da ništa ne prigovaramo sudijama, već da igramo što bolje i mislimo samo na teren, i da pravimo što manje gluposti kako sudijama ne bismo dali povoda da svašta sviraju. Na kraju smo pokazale da smo mentalno fenomenalna ekipa, da smo skup sjajnih pojedinaca, da je trener Adžić to uklopio na super način. Funkcionišemo, bukvalno, kao porodica i to je razlog što smo i stigli do zlata".
Djevojka rođena u Kragujevcu, koja je za Crnu Goru debitovala na Svjetskom prvenstvu u Brazilu ističe da je ekipa već nakon prve utakmice protiv Islanda shvatila da može da ide do samog kraja.
"Islandu nijesmo dozvolile niti da nam se primakne, a kamoli šta drugo. Iz utakmice u utakmicu smo djelovale sve bolje. Mislim da nijedna reprezentacija nije imala toliko različitih igračica koje su na kraju mečeva proglašene za najbolje pojedince utakmice. Imale smo puno raspoloženih pojedinaca, svaka djevojka je dala maksimum, kako one sa klupe, tako i one koje su igrale".
"Meni je stvarno žao zbog povrede Majde Mehmedović, zbog nje i čitave ekipe. Ali, Biljana Pavićević je uspjela da odradi posao kako treba i opravda povjerenje. Žao mi je što i neke druge igračice nijesu više igrale, ali to je sigurno jedno veliko iskustvo za njih. Koristim priliku da čestitam tim mladim penzionerkama", uz osmijeh je dodala Kaća, misleći da sportsku penziju koje su zaradile i one najmlađe koje to nijesu uradile u Londonu, na Olimpijskim igrama, a to su Sara Vukčević, Andrea Klikovac, Biljana Pavićević, Jelena Despotović, Sandra Nikčević i Jasna Tošković.
U prvom produžetku, Katarina je zaradila isključenje koje je pobudilo velike polemike. Nakon postignutog gola za našu selekciju, ona se vraćala ka svojoj polovini, okrenuta leđima od gola protivnika, kada je pogodila loptu koju je ka centru, da bi se izvela, uputila golmanka Norveške Haraldsen. Različita su tumačenja da li je trebalo da bude ili ne isključena, jer nije imala namjeru da ometa izvođenje lopte protivničke ekipe.
"U tom trenutku sam pomislila da nijesam baš morala takvu glupost da napravim, baš mi je bilo teško u tom trenutku. Jer, u tih 10 minuta produžetka igrati dva minuta sa igračem manje, nešto je što dosta znači za bilo koju ekipu. Inače, mislim da čak nijesam bila ni u tom trenutku, kada me pogodila lopta, u zabranjenom krugu na centru. Po završetku akcije, trčala sam nazad. Šta su sudije radile tokom čitavog meča, to je samo još jedna tačkica koju su dodali. Ali, nije bitno, pobijedile smo, i ne želim više da se vraćam na to".
Na pitanje gdje bi smjestila posljednje odličje, u odnosu na dvije Lige šampiona (u dresu Budućnosti i Slagelsa) i olimpijsko srebro, Katarina je odgovorila...
"Iskreno, kako god bilo, meni je to srebro sa Olimpijskih igara još uvijek najdraže. Nakon toga bih na drugo mjesto stavila ovo zlato sa Evropskog prvenstva i Ligu šampiona sa Budućnošću, a na trećem Ligu šampiona sa Slagelsom".
Povreda tetive je bila razlog što sam najavila povlačenje iz reprezentacije
Kada je 12. avgusta, po završetku finalne utakmice Olimpijskih igara, nakon očekivanog i najavljenog završetka karijere Bojane Popović i Maje Savić, sasvim neočekivano objavila da se oprašta od dresa reprezentacije, ne navodeći razloge, to je bio pravi šok za navijače, ali i stručni štab “crvenih”, koji je iz medija saznao za njenu odluku. Nekoliko mjeseci kasnije, međutim, Katarina Bulatović je promijenila odluku, a potom i objasnila razlog zbog čega je najavila povlačenje – problem sa tetivom.
"I na ovom Evropskom prvenstvu sam imala problema sa povredom tetive, ali jedno veliko hvala dugujem timu doktora iz Beograda, ali i našim fizioterapeutima koji su sigurno zaslužni što sam ja, uopšte, mogla da igram na ovom šampionatu. Samo oni znaju koliko sam vremena provodila na terapijama. Nakon utakmice sa Srbijom u polufinalu, pošla sam na doručak i bukvalno nijesam mogla da hodam na desnu nogu, ali su me nekako oporavili i spremili za utakmicu, pa sam mogla da igram i pomognem ekipi da uzme zlato".
"U mojoj odluci da se nakon Olimpijskih igara oprostim od dresa reprezentacije nije bilo nikakvog zasićenja, niti svađe, ili bilo kakvih skandala, iako ste od mene, možda, navikli na skandale i sve, ali…Jednostavno, razlog je bila povreda koja je dosta ozbiljna i koja se protokom vremena sanira", kaže Katarina.
Ponuda Olkima se nije mogla odbiti
Nakon četiri i po sezone, Katarina je ljetos napustila Budućnost i preselila se u redove rumunskog šampiona, Olkima, jednog od favorita za osvajanje Lige šampiona.
"Razlog je isključivo bila ponuda koju nijesam mogla da odbijem. To je jedini razlog zašto sam pošla. Nije mi bilo milo, ali to je moj posao. U Budućnosti sam provela fenomenalne četiri i po godine, i to zaokružila na najbolji mogući način, osvajanjem Lige šampiona. Pošto sam jednim dijelom zaslužna za trofej, zato mi je ta titula i tako draga", kaže Katarina.
Zvižduci u Areni su mi dali snagu
Za Katarinu Bulatović i Anu Đokić je posebno težak meč bio u polufinalu protiv Srbije, zbog njihove odluke da, iako rođene u Srbiji, igraju za naš nacionalni tim.
"Najgori trenutak mi je bio što smo Ana Đokić i ja morale da idemo na tu konferenciju za novinare prije meča, jer smo znale da će biti provokativnih pitanja i svega. Ali, trudila sam se da na najbolji mogući način to iskuliram. Uspjela sam u tome, nijesam dozvolila da me bilo ko isprovocira, a onda sam odigrala utakmicu kako sam najbolje znala. Dala sam sve od sebe.
Još prilikom izlaska na teren, Ana i posebno Katarina su ispraćeni salvom zvužduka.
"Ti zvižduci su mi, možda, dali snage, jer su bili jako bučni. Kako je počela utakmica, za mene je to, stvarno, bilo gotovo. Nijesam doživjela nikakvih neprijatnosti u smislu da me neko nečim gađao. Psovanje i pljuvanje su „normalna stvar”, ali nisam obraćala pažnju na to, radovala sam se svakom golu, kao i uvijek. Iako nam je bilo teško, ovo zlato je ispravilo sve. Još jednom, kao nakon Londona, smo Ana i ja pokazale da je ta odluka da igramo za Crnu Goru bila prava. To smo i željele", kaže Kaća.
Naši navijači su neprevaziđeni
Katarina kaže da je posebno oduševljena navijačima koji su bodrili Crnu Goru na prvenstvu, posebno u polufinalu i finalu u „Areni”.
"Navijači su stvarno bili fenomenalni. Nakon utakmica sa Srbijom, rekla sam da nijesam čula navijače Srbije, već samo naše. Milion puta sam rekla da su oni najbolji, neprevaziđeni. Jedno veliko hvala što su došli u Beograd po nevremenu da nas bodre. Bili su definitivno naš osmi igrač".
Posebno je oduševljena dočekom u Podgorici.
"Ponovo smo imale fenomenalan doček, kao nakon Londona. To je nešto za šta treba da se živi i što treba da se doživi. Trudićemo se i dalje da donosimo medalje i da ne razočaramo navijače", zaključila je Katarina Bulatović.
Galerija
Bonus video:
