Evropsko zlato „zlatnih lavica” u Areni kruna je dobrog rada u crnogorskom rukometu.
Sinonim za uspjehe tokom tri decenije bio je i proslavljeni sportski radnik Rade Đurđić. Euforija, u koju su sjajne izabranice Dragana Adžića bacile Crnu Goru nije zaobišla ni nekadašnjeg dugogodišnjeg predsjednika i generalnog direktora Budućnosti.
"Inficiran sam rukometom i srećan što će uspjeh naših djevojaka biti podstrek za dalji dobar rad i procvat ovog sporta. Finale prepuno uzbuđenja, tenzije, neizvjesnosti sa olimpijskim, svjetskim i evropskim prvakinjama, biće podstrek da djeca uđu u sale i treniraju rukomet. Na taj način povećaće se baza i šanse da nastavimo da osvajamo medalje u kontinuitetu".
"Finale je priča za sebe, a presudila je veća želja. Naše su djevojke igrale kao u transu, kidisale su kao osice i zasluženo su nadvisile favorizovane Norvežanke. Pazite samo, naše djevojke su čak i u 80. minutu bile jednako pokretljive kao i na startu. To se postiže samo nevjerovatnom željom i motivom. Norvežanke su bile u prednosti, pošto imaju dva podjednako dobra tima i veću bazu vanserijskih igračica", kazao je Đurđić za "Vijesti".
Da li je samo veći motiv bio na našoj strani?
"Ne. Od 2010. godine došla je u crnogorski rukomet rukovodeća struktura koja je ujedinila Budućnost i reprezentaciju. Vraćene su fantastične Bojana Popović i Maja Savić, koje su ovoj ekipi donijele iskustvo osvajanja trofeja i pobjednički mentalitet. Saigračicama su unijele ogromno samopouzdanje i to se ispostavilo presudnim u Beogradu, uz odličan stručni rad".
"Pogotovo je naša odbrana bila nevjerovatno pokretljiva i dobra. Imamo sjajnu budućnost, pošto su igračice mlade i, ako ne bude povreda, nećemo morati da brinemo za čak dva naredna olimpijska ciklusa.
Koja igračica je najprijatnije iznenađenje na šampionatu u Beogradu?
"Pa nema iznenađenja. Samo je Milena Knežević postala igrač najveće svjetske klase prije nego sam to očekivao. Katarina Bulatović je potvrdila renome vrhunskog igrača, a Sonja Barjaktarović je uz Milenu najviše napredovala u posljednjih pola godine i dokazala da je svjetska klasa i šteta što brani u Rusiji. Sa 14 godina sam je iz Berana doveo u Budućnost, u školu Nataše Cigankove u kojoj je Adžić bio saradnik, i ponosan sam što se potvrdilo moje mišljenje o njenom nevjerovatnom talentu. Rezultati u posljednjih pola godine, dakle, nijesu slučajnost već plod dobrog rada u prethodne tri decenije".
"Prvu sjajnu generaciju još 1982. godine stvorili su Mišo Radović i Dušan Đurišić, a u naredne dvije i po godine u dijamant je izbrusio Vinko Kandija. Od 1998. godine sam razvojnu školu povjerio Cigankovoj, najboljem svjetskom krilu, a ona se pokazala kao sjajan trener. Iz prve generacije te škole je sadašnjih pet evropskih prvakinja, Barjaktarović, Anđela Bulatović, Sandra Nikčević, i nije slučajno, krila Jovanka Radičević i Biljana Pavićević. I da, Pavićević je bila sjajna iako joj je ovo bilo vatreno krštenje", naglasio je Đurđić.
Šta treba uraditi da bi se ostalo na vrhu?
"Treba da se obezbijedi novac za kvalitetan rad. Država treba da uradi kategorizaciju na osnovu kriterijuma, u kojem je ostvareni rezultat na prvom mjestu. S obzirom na rezultate, smatram da država mora više da populariše i pomogne mušku rukometnu selekciju. Ženska ekipa je u Beogradu položila test na šampionatu u kojem su brojne selekcije došle sa promijenjenim sastavima, koje će uigravati za naredne Olimpijske igre".
"Smatram da će u tom periodu naša igra u napadu dodatno napredovati, jer je ideal ka kojem svi teže ono što su radile Dankinje predvođene Anjom Andersen na početku ovog milenijuma. Odbrana nam je savršena, a ekipa mlada. A sjajni završni mečevi u Beogradu će biti dodatni podstrek za cijeli prostor bivše Jugoslavije. To je dobro za budućnost našeg rukometa, ali i za Budućnost", zaključio je Đurđić.
Bonus video:
