Sve dvorane na svijetu bile su prazne u tri sata iza ponoći između nedjelje i ponedjeljka - osim Sportskog centra „Morača” u Podgorici! Preko sedam hiljada navijača pohrlilo je ka podgoričkoj dvorani da zlatnim rukometašicama priredi zlatni doček.
Jedna od najemotivnijih noći u istoriji crnogorskog sporta, na veliku žalost, nije ispraćena dostojnom organizacijom, zbog čega je megaspektakl u “Morači” na momente poprimao trivijalni karakter. Sva količina radosti i emocija koja se sabila ispod svodova podgoričke dvorane nije amortizovana na pravi način, dostojan grandioznom uspjehu rukometašica. “Zasluga” ide organizatorima, koji su takođe zaslužili medalju, ali sa one druge strane...
„Djevojke su zaslužile mnogo ljepši doček”, komentarisala je većina navijača.
Mnogi od njih razočarani su se vratili kući. Umjesto da se sačeka sa organizacijom dočeka i da se iskoristi ponedjeljak za slavlje na glavnom trgu u Podgorici (ili na nekom otvorenom prostoru) organizatori su po principu “na-vrat-na-nos” po svaku cijenu željeli da se doček priredi iste noći.
Jasno, prva greška oko termina i mjesta dočeka vodila je u nove - hiljade navijača niko nije pretresao na ulazima dvorane koju je obezbjeđivalo svega 20-ak redara i isto toliko običnih policijskih pozornika. Unošene su petarde, baklje, dimne bombe, sav dim je ostajao u zraku, pa je u zatvorenom prostoru jedva bilo vazduha...
Atmosfera na tribinama, uprkos svemu, bila je jako dobra u početku, dok avion sa šampionkama još nije ni poletio iz Beograda. Ambijent je podgrijavan muzikom sa razglasa - dupke puna ”Morača” se spremala za najbolju žurku u zemlji, rezervisanu za momenat kada su zlatne djevojke i zlatni selektor Dragan Adžić trebalo da se pojave na parketu...
Ipak, tri sata čekanja bilo je očigledno previše da spektakl protekne u najboljem redu. Žestoka makljaža pripadnika obezbjeđenja sa dijelom publike koja je trajala nekoliko minuta prijetila je da “organizovani” doček pretvori u pravi skandal, ali su negativne posljedice srećom izbjegnute, uz nekoliko razbijenih glava...
Kako se autobus sa “Zlatnim lavicama” približavao Sportskom centru, sve više navijača uskakalo je na parket. Niti je dio publike pokazao da ima elementarnu sportsku kulturu za noć tako grandioznog slavlja, niti je imao ko da ih zaustavi... Slično se dogodilo po završetku fudbalskog meča Crna Gora - Engleska prošle godine, kada je FSCG na žiro-račun Uefe morao da upati 30 hiljada eura...
A kada su šampionke napokon stigle u dvoranu, morale su da prolaze kroz gomilu navijača koja se već bila spustila na ”podijum”. Tako je svako ko je bio u blizni imao priliku da povuče za trenerku ili dodirne po glavi Milenu Knežević, Sonju Barjaktarović i ostale heroine koje su se jedva probijale do centra terena. Tu ih je dočekivao oficijelni voditelj, koji im je nakon predugačkih najava tražio - silu na sramotu - da pjevaju, te da ponavljaju komentare koje su već pola sata prije toga, takođe svaka pojedinačmo, dale na podgoričkom aerodromu, a što su navijači u Sportskom centru već odgledali na video bimu...
Iscijeđene od 80 minuta istorijske bitke sa Norvežankama, velikog slavlja u Beogradu, na aerodromu, u avionu, neke rukometašice su u pretijesnim i zagušljivim uslovima podgoričke dvorane bile prinuđene da zatraže čak i ljekarsku pomoć.
Ako je već doček takvih razmjera organizovan u zatvorenom prostoru, postavlja se pitanje zašto organizatorima nije palo na pamet da postave binu na parketu, ili da šampionke makar odvedu do VIP balkona?
Teško se oteti utisku da je kompletan doček organizovan kako bi se zadovoljio Javni servis - Televizija koja, da sramota za državu bude veća, nije imala ni komentatora u gradovima u kojima se pisala istorija crnogorskog sporta. Ni u Vršcu, ni u Novom Sadu, a ponajmanje u Beogradu.
Dok je čak Hrvatska radio-televizija (da ne spominjemo Norvešku) imala uključenja sa lica mjesta i finalne utakmice koju je igrala Crna Gora, naš Javni servis je ostavio svoje novinare kod kuće.
I potrudio se da pokvari doček...
Galerija
Bonus video:
