Obje su rođene u Podgorici, ali su imale atipičan rukometni put za crnogorske prilike - nisu stekle ime u Budućnosti.
Iako su ponikle u našem najtrofejnijem klubu, i 28-godišnja Sandra Nikčević i pet godina mlađa Jasna Tošković su karijere gradile daleko od Podgorice. Spojila ih je reprezentacija, a u Srbiji će obje igrati svoje drugo veliko takmičenje, ali prvo zajedničko - lijevi bek ruske Astrahanočke je nastupao na Evropskom prvenstvu u Danskoj i Norveškoj 2010. godine, a 12 mjeseci kasnije u Brazil je na Mundijal putovao desni bek Isi Pariza.
Obje će željeti da dokažu da im je mjesto u reprezentaciji, ne samo na ovom, već i na narednim velikim prvenstvima...
- Svakako da je ovo takmičenje šansa da se neke od nas dokažu. Meni ranije, naravno, nije bilo lako da dođem do izražaja, jer je na mojoj poziciji igrala najbolja rukometašica svijeta Bojana Popović, a tu je i Mara Jovanović. Mi ostale smo morale da čekamo šansu, koja je sada stigla i trudićemo se da je maksimalno iskoristimo. Ubijeđena sam da će sve reprezentativke dati sve od sebe, samo da nas posluži zdravlje i da imamo sreće - kaže Nikčevićeva, koja je nakon odlaska iz Budućnosti provela dvije sezone u Napretku iz Kruševca, četiri u pulskoj Areni, po jednu u Podravci i mađarskoj Alkoi, a od prije mjesec je stanovnica Astrahana.
Osnovni cilj koji je postavio selektor Dragan Adžić je da se prođe prvi krug šampionata. Rivali su Island, Rusija i Rumunija, tako da jedno od prva tri mjesta ne bi trebalo da dođe u pitanje.
- Ništa nam neće biti lako. Ovo ne pričam radi reda, jer nije više ni većina reprezentacije iz Budućnosti, kada je bilo puno lakše da se tim uigra. Sada je pola selekcije sa strane, tako da će nam svaka utakmica biti teška, počevši od Islanda. To nije nimalo naivna ekipa. Iznenadila nas je u Brazilu, iz petnih žila moramo povući da je dobijemo. Uzgred, i naše djevojke su igrale Ligu šampiona, pa su dosta istrošene i psihički i fizički. Ali, izazov je veliki, to će nas vući - dodaje Nikčevićeva.
Zanimljivo, ove dvije Podgoričanke su najviše igračice u redovima „crvenih” - Toškovićeva je visoka 189, a Nikčevićeva 187 centimetara. Njih dvije bi trebalo da budu adut za šut preko blokova protivnica na 10. šampionatu Starog kontinenta.
- Ovo mi je drugo takmičenje, sada se nadam da ću dati puni doprinos, da će trener maksimalno da me iskoristi. Tim je podmlađen, osjeća se razlika, ali Bojana Popović i Maja Savić su iskustvo koje su stekle prenijele na nas. Tu su neke malo starije igračice da preuzmu odgovornost, a mi mlađe ćemo biti tu da pomognemo. Imamo dobru, mladu, ali i uigranu ekipu - kaže Toškovićeva, koja je kao pozajmljena igračica Budućnosti nastupala za Petrol bonus i nišku Naisu (tri sezone), a prije odlaska u Pariz je bila članica mađarske Bekeščabe.
Djevojka koja je bila sa ekipom na Olimpijskim igrama, ali kao 15. igračica, ubijeđena je da Crna Gora može do glavne runde.
- Cilj je da prođemo grupu i mislim da to možemo. Island je autsajder, ali nas je iznenadio u Brazilu i moramo maksimalno ozbiljno da ga shvatimo. Rumunija je jedna od najjačih ekipa, ali dvije godine ništa nije uradila. Sada je kompletna i pokušaće da ode što dalje. Rusiju dobro znamo, ali imaju novog selektora, koji je počeo da mijenja sistem rada, drugačije su akcije. A ako prođemo u glavnu fazu, razmišljaćemo o drugim rivalima. Sve su to dobri timovi, ali još nismo ni pričali o njima, niti ćemo dok ne završimo nastup u Vršcu - zaključuje Toškovićeva.
Turej učiteljica ruskog
Nakon prijateljskih mečeva sa Makedonijom, Sandra Nikčević je odlučila da napusti Alkou iz Sekešfehervara i da pređe u rusku Astrahanočku.
- Imala sam ugovor za još ovu sezonu, ali su Alkou potresli finansijski problemi. Morala sam da odem, tako da sam nakon utakmica sa Makedonijom prešla u Rusiju. Bila sam u timu u samo dva meča, i to u Evropi protiv mađarskog Šiofoka. Prvi duel smo ubjedljivo dobile, a u revanšu nisam igrala zbog lakše povrede skočnog zgloba. Sada je, ipak, sve u redu, sve treninge sam odradila bez problema - kaže Nikčevićeva, koja je jučerašnji slobodni dan koristila za odmor u krugu porodice.
Iskusna Podgoričanka u gradu na obali Volge vrijeme provodi u društvu srpske reprezentativke Jelene Erić i slavne Emilije Turej.
- Turej mi pokaže oko ruskog, jer solidno zna naš jezik. Ali, uđe mi i ruskli jezik u uši, trenera baš dosta razumijem, jer se koristi mnogo rukometnih izraza. Trudim se, svakog dana naučim nekoliko novih riječi - kaže 28-godišnji lijevi bek.
Isi će naredne sezone biti u Ligi šampiona
Jasna Tošković je ovog ljeta prešla u Isi Pariz, a prve utakmice odigrala je u kvalifikacijama za Ligu šampiona. Iako je turnir održan u Francuskoj, njen novi tim je izgubio od Zvezde iz Zvenigoroda i Lajpciga.
- Nismo bile uigrane. Zvezda je jača ekipa od nas, a Lajpcig smo mogle da pobijedimo. Znale smo, međutim, da nećemo ući u Ligu šampiona, to nije ni bio cilj kluba za ovu godinu. Za narednu sezonu se stvara bolja ekipa, biće više sponzora - kaže desnoruki bek Crne Gore.
Isi je nakon osam kola 4. na tabeli francuskog šampionata, a Toškovićeva je šesti strijelac lige. - Bila sam tri-četiri puta u najboljoj sedmorki kola. Odlično igram, uklopila sam se dobro, a i odgovara mi igra tima - naglašava 23-godišnja Podgoričanka.
Bonus video:
