Nakon sedam godina Ana Radović je ljetos napustila Budućnost. Na to se nadovezala i njena odluka da više ne nastupa za reprezentaciju Crne Gore dok je, kako kaže, na njenom čelu Dragan Adžić.
Nije u pitanju svađa, niti nesporazum, već, jednostavno, njena želja da više ne igra.
Pošto je u Budućnosti, u posljednjoj sezoni, bilo malo prostora za nju, u reprezentaciji još manje, otuda i odluka ne samo da se ne odazove pozivu za EHF nedjelju, već, kako je poručila preko direktorke reprezentacije Snežane Damjanac, i da se oprosti od reprezentacije, do daljeg...
"Neću da budem u reprezentaciji, jer nisam potrebna. To se vidjelo na Olimpijskim igrama. Bila sam jedina od 14 igračica u četiri utakmice koja nije ulazila u igru ni minut. To teško da mogu da prihvatim, boli me to, mogla sam barem dva minuta provesti na terenu. Slično je bilo i u Brazilu na Svjetskom prvenstvu, u Budućnosti. Zašto bih onda bila u reprezentaciji", kaže za "Vijesti" Ana Radović, prisjećajući se Londona.
Kako kaže, svjesna je da je pravo selektora, odnosno trenera da odlučuje koliko će vremena provesti na terenu.
"Ja to poštujem, i zato kažem da za mene tu nema prostora dok je on selektor. Ali, i ja imam pravo na svoje mišljenje da u takvim uslovima nisam potrebna reprezentaciji", nastavlja Radović.
Iako je javnosti njena odluka poznata tek od ponedjeljka, na takav potez se, kaže, odlučila još po završetku Olimpijskih igrara u Londonu.
"Ne želim da budem negdje gdje samo sjedim na klupi. Ja to tako gledam. To je moje mišljenje kao igračice".
Ana smatra da je Adžić trebalo da je pozove i od nje čuje razloge zbog kojih ne želi da igra za reprezentaciju.
"Očekivala sam poziv selektora, pa da mu kažem zašto neću više da igram, mislim da bi to bilo korektno. Selektor mora da ima razgovor sa svim igračicama, da vidi šta i kako je. Ja, jednostavno, nigdje ne želim da grijem klupu, mislim da sam zasluživala više od onoga što sam imala".
Adžić je izjavio da Anu Radović cijeni kao igračicu i kao čovjeka, te da bi volio da je sa ekipom, ali i da je igranje u reprezentaciji dobrovoljno, da za to treba želja, i da je odluka na samoj igračici.
Na pitanje da li eventualni razgovor sa selektorom može uticati da promijeni odluku, kao što je to, recimo, bio slučaj sa Katarinom Bulatović, koja je tim povodom i došla u Podgoricu, Ana kaže:
"Ko je htio da razgovara, već bi me zvao. Telefon postoji".
Selektor je nagovijestio da bi za koji dan mogla doći u Crnu Goru, možda bi to bila prilika za razgovor.
"Neću dolaziti. Biću kod mojih malo u Šapcu, a onda se vraćam u Dansku".
Kaže da joj je žao zbog ovakve odluke, jer je u Crnoj Gori provela sedam lijepih godina.
"Volim Crnu Goru, volim Budućnost i reprezentaciju. Ali, jednostavno, ovako je moralo da bude. Nadam se da će me u Crnoj Gori, gdje sam bila kao kod kuće, razumjeti, da neće loše protumačiti, jer sam u Podgorici uvijek imala veliku podršku. Budućnost i reprezentacija Crne Gore su nešto najljepše što mi se moglo desiti u karijeri", zaključila je igračica koja je prije sedam godina u Budućnost stigla iz Šapca, kao jedna od najtalentovanijih mladih igračica Evrope.
Reprezentacija ispred zdravlja
Tokom igračkog i ljudskog sazrijevanja u Podgorici, Ana Radović je imala i mladalačkih grešaka van terena, ali je na terenu uvijek davala sto odsto svojih mogućnosti, ne štedeći sebe nijednog trenutka.
Ni njen odnos prema reprezentaciji, kako kaže, nikada nije bio sporan, a najsvježiji primjer je bio u Londonu, kada je zbog bolova u ramenu, nakon meča sa Angolom u grupi, primila blokadu, za koju se znalo da može da bude štetna na duži rok, samo da bi mogla da igra. Od četvrtog kola u grupi, pa sve do finala, međutim, nije ulazila u igru...
"Uradila sam to jer sam htjela da igram, da pomognem reprezentaciji, ne mareći za zdravlje. I nije mi žao zbog odluke da primim tu injekciju, jer sam ja tako htjela, pa makar mi to posljednje bilo. A to što nisam dobila šansu, nije do mene, na to nisam mogla uticati", kaže Ana.
Galerija
Bonus video:
