Osim što igraju u istom klubu (Budućnosti) i istoj reprezentaciji, Milenu Knežević, Suzanu Lazović, Majdu Mehmedović i Marinu Vukčević povezuje nešto zajedničko – od 2010. godine do danas su na klupskom nivou osvojile Kup kupova, tri Regionalne lige i Ligu šampiona, te bronzu na Svjetskom juniorskom prvenstvu svijeta u Južnoj Koreji, a kao kruna svega stiglo je i srebro na Olimpijskim igrama u Londonu.
Ne treba smetnuti sa uma da Milena i Majda imaju 22 godine, Suzana 20, a Marini je tek 18...
"Koliko sam samo puta sebi rekla da imam tek 22 godine i sve te uspjehe za sobom. Kako ja, tako i Suza, Majda i Marina smo imale veliku sreću da se u ovom trenutku nađemo u takvoj ekipi, koja je i u Londonu potvrdila da ima veoma jak kolektivni duh, koji nas je krasio proteklih nekoliko godina", kaže za „Vijesti” Milena Knežević, koja je na juniorskom SP u Južnoj Koreji, zajedno sa Marinom Vukčević, bila u idealnom timu šampionata.
Srebro iz Londona je, kako Milena kaže, nešto čega još uvijek nije potpuno svjesna, a doček u Podgorici je posebna priča.
"Još sam pod utiskom one noći u Podgorici, doček je bio sjajan, to, definitivno treba doživjeti. Nemam prave riječi da opišem sve te ljude koji su nas čekali na aerodromu, na ulicama, u centru grada. Zbog toga i kažem da vjerovatno nijesmo svjesne šta smo napravile", dodaje srednji bek naše reprezentacije.
Milena Knežević ističe da je u Londonu prvo bilo važno doći do četvrtfinala, i da će ta utakmica biti najbitnija.
"Četvrtfinale je bilo biti ili ne biti. Plasmanom u polufinale se dobija šansa za medalju, u suprotnom ideš kući, kao da nisi ništa napravio, iako je san svih da zaigraju na OI, pa šta bude. Na startu to nije bila naša igra, jer nijesmo imali pripremne utakmice, ali smo iz meča u meč nadoknađivale nedostatke što se tiče napada i odbrane, i mislim da se to u grupi najbolje vidjelo protiv Rusije, a onda smo to potvrdile protiv Francuske u četvrtfinalu", ističe Knežević.
Španiji je u polufinalu vraćen dug iz Brazila, a u finalu se na kraju radovala Norveška, iako ne bi bilo nezasluženo da je bilo obrnuto.
"Mislim da smo i u finalu pokazale da smo definitivno najbolja ekipa. U finalu nas nije dobila Norveška, već sudije, koje su znale da nas svojim odlukama poremete kad god smo bile u prilici da pređemo u vođstvo. Ali, pokazale smo da ne žalimo zbog toga, mi smo naše srebro slavile kao zlato, više smo zapravo slavile od Norvežanki, i pokazale koliko nam ta medalja znači – zaključila je Milena, koja je u Londonu postigla sedam golova i odradila lavovski dio posla u odbrani".
Majda Mehmedović je na olimpijskom turniru postigla devet golova, ali je u četvrtfinalu protiv Francuske izborila ključni sedmerac, uz zvuk sirene, koji je kasnije Katarina Bulatović pretvorila u gol za pobjedu i prolaz u polufinale.
"Toliko sam vjerovala da ćemo da pobijedimo u toj utakmici da je to bilo nenormalno. Vjerovala sam u našu ekipu. Kada se odbila ona lopta, nijesam se vratila u odbranu jer sam znala da Bojana (Popović) neće dopustiti da ta lopta ode iz naših ruku. Lopta je potom došla do mene, i išla sam na to moje malo, ali dovoljno iskustvo, osjetila sam igrača na sebi i izvukla sedmerac", kaže za “Vijesti” mlada Baranka.
U polufinalu su, kako kaže Majda, stavile tačku protiv „furije”.
"Mislim da smo pokazale da smo bolje od njih i da smo ispravile grešku iz Brazila. U finalu protiv Norveške je bilo teško boriti se 60 minuta protiv sudija. Utakmica je bila izuzetno teška, ali mislim da smo dokazale da smo igrale bolje od njih. Da smo imale bar malo bolje suđenje, mislim da bismo dobile meč. Ali, šta je tu je", kaže Majda.
Kao klinka maštala je o ovakvim stvarima, ali ističe da ni u snu nije pomislila da može sve to da se dogodi na ovakav način.
"Nijesam se nadala da će toliko ljudi da nas dočeka u Podgorici, jer nijesam ni bila svjesna šta smo napravile. Kažu da ćemo biti svjesne za nekoliko godina kada budemo gledale Olimpijadu. Doček je bio izuzetan, čitava Crna Gora je tog dana bila na nogama, pa koristim priliku da se svima zahvalim od srca", zaključuje Majda Mehmedović.
Lazović: Kruna dosadašnjeg rada
"Još nijesam svjesna rezultata koji smo napravile, nijesam svjesna šta smo uradile za našu državu. Mislim da je kruna dosadašnjeg rada došla u Londonu, zahvaljujući Maji i Bojani smo došle do ovog rezultata. One su nama mlađima otvorile put i pokazale cilj kojem treba da težimo, bez obzira što smo već osvojile LŠ i srebro na Olimpijadi", kaže za „Vijesti” pivot Suzana Lazović, strijelac osam golova, nakon Anđele Bulatović sa najviše isključenja (sedam), što govori sa kakvim žarom je igrala u odbrani.
Suzana ističe da je ekipa od starta vjerovala da može do dobrog rezultata u Londonu, bez obzira na lošiji start takmičenja.
"Slabiji start je normalan, jer u pripremnom periodu nijesmo imale nijednu kontrolnu utakmicu. Znala sam da će sve doći na svoje čim se poslože kockice u odbrani i napadu. Tako je i bilo, a mogle smo i u finalu do pobjede. Mislim da tada sreća nije bila na našoj strani", kaže Suzana.
Doček je impresionirao sve u reprezentaciji.
"Doček je bio nevjerovatan, veliko hvala svima. Ja sam ponosna što sam dio svih tih ljudi, ponosna sam što smo mi baš bile na dočeku, što sam sa 20 godina doživjela da nas se, metaforički rečeno, ljudi klanjaju, zahvaljuju na svemu. Ali, nemaju na čemu, ova medalja je njihova, koliko i naša, jer bez njihove energije, koji su nam slali u London sa navijanjem kroz Crnu Goru, ne bismo mogle da ostvarimo naše i njihove snove.
Srebro iz Londonu predstavlja još veći uspjeh ako se zna da je Suzana Lazović 12. maja prošle godine imala tešku operaciju leđa, zbog kojih je dugo vremena provela van terena.
"Nakon tačno godinu dana od operacije, odnosno 13. maja ove godine osvojila sam Ligu šampiona. Osim roditelja, prijatelja, braće, sestara, posebnu zahvalnost dugujem Gvozdenu Bulatoviću, koji je moj privatni trener. On je nakon operacije radio mjesec dana sa mnom, i uspio da me osposobi da budem spremna da odigram svaku utakmicu, Gvozden je moja leđa doveo u normalu i pomogao bi da budem dio tima", zaključila je Suzana Lazović.
Vukčević: Ja još uvijek sanjam
"Ja još uvijek kao da sanjam, ne mogu da vjerujem da smo osvojile srebro. Mislim da još dugo neću za ozbiljno to da shvatim. Ne umijem da opišem taj osjećaj, kao da sam izbezumljena. Još uvijek ne vjerujem da sam bila na ovom sjajnom dočeku. Ne želim da me niko štipne da se probudim", uz osmijeh kaže Marina Vukčević, golman reprezentacije, koja je u Londonu upisala 31 odbranu, od čega četiri sedmerca.
Marina je, interesantno, bila najmlađa igračica ženskog olimpijskog turnira, jedina sa 18 godina.
"Bilo je treme, na svakoj utakmici. Ipak nije svejedno kada uđem sa klupe, ako Soki (Barjaktarović) ne ide. Ali, vjerovali su u mene, neku utakmicu sam i počinjala, i baš mi je bilo drago zbog toga. Nakon jedne odbrane trema je, međutim, nestajala", dodaje Marina.
Najmlađa članica reprezentacije kaže da je od samog početka vjerovala da Crna Gora može do medalje.
"Mi smo se tako spremale, vjerovale jedna u drugu. I sreća je bila uz nas, a ona prati hrabre. Na kraju se sav trud isplatio. Nadam se da će još dugo da nas prati taj pobjednički duh", zaključila je talentovana golmanka.
Galerija
Bonus video:
