U crnogorskoj rukometnoj reprezentaciji ima nekoliko Markovića i Pejovića, nekadašnji selektor Pero Milošević je trenirao sina Miloša, a sada su aktuelni momci koji se prezivaju Lasica - u ekipi koja je napravila senzaciju i u baražu za Svjetsko prvenstvo eliminisala Švedsku bili su 35-godišnji Goran Lasica i sin njegovog brata od strica, 24-godišnji Marko Lasica.
I dok za Marka, desno krilo španskog Kangasa, nije iznenađenje što je u reprezentaciji kao alternativa neprikosnovenom Fahrudinu Meliću, mnoge je iznenadilo kad se na spisku selektora Zorana Kastratovića za turnir u Sarajevu pojavilo Goranovo ime.
Lijevi bek Lovćena je u glavnom gradu Bosne i Hercegovine debitovao nekoliko dana nakon svog 35. rođendana i ubijedio selektora da ga opet pozove.
Goran Lasica u dresu Lovćena
"Iskreno, da mi je neko prije dvije godine rekao da ću igrati za reprezentaciju, ne bih mu povjerovao. Nisam ni pomišljao na to. Velika mi je čast što sam dio ove ekipe, koja je napravila ogroman uspjeh. Ovo mi je posljednja šansa da učestvujem na nekom velikom takmičenju i jedva čekam januar. Nadam se i vjerujem da ću biti dio ekipe koja će ići u Španiju", kaže stub odbrane Cetinjana, koji je u finišu sezone postao i veoma bitan šraf u napadu Lovćena.
Čovjek koji je u karijeri igrao u 14 klubova u Srbiji, Hrvatskoj, Grčkoj, BiH, Portugalu i na Kipru, ističe tri najvažnije stvari za čudo protiv „vikinga” - odbranu, himnu i atmosferu.
"Šveđane smo dobili zonom 3-2-1, koja ih je potpuno iznenadila. Takođe, organizatori prve utakmice su nas motivisali himnom, to nas je dodatno ujedinilo, a atmosfera u ekipi je bila sjajna".
"Nisam ranije bio u reprezentaciji, ali se priča da nikada nije bila bolja nego sada. Moram da pomenem Blaža Lisičića, mnogo nam je značio, podizao je raspoloženje, bio je stalno sa nama, trudio se koliko god je mogao".
"I prvi put je nakon 2007. ovako dobro ispraćena rukometna reprezentacija, i medijski i sa tribina", zaključio je Lasica, uz napomenu da ima nekoliko ponuda za nastavak karijere, ali da još čeka...
Njegov bratanić se prisjeća šta je pomislio kada je saznao da je rival u baražu Švedska, ekipa koja je četiri puta lako izašla na kraj sa Crnom Gorom.
"Znali smo da će nam biti jako teško ako Šveđani budu kompletni. Nisu bili, ali su se opustili, okupili se svega dva-tri dana pred prvi meč. Prelagano su ušli u mečeve sa nama, što smo mi znalački iskoristili", kaže strijelac jednog gola u revanšu.
Strah nije okovao momke u crvenim dresovima, jer su bili potpuno opušteni.
"Dogovorili smo se da igramo opušteno tih 120 minuta, pa šta bude. Rekli smo jedni drugima da moramo da budemo smireni ako počnemo da gubimo. I sreća nas je pogledala, na kraju im je džaba bio i Kim Anderson".
"Pokazalo se da je sve moguće kada imate čeličnu volju. Kockice su se poklopile, selektor je postavio odličnu taktiku, atmosfera je bila vrhunska, a velike zasluge ima i Blažo Lisičić".
"Na kraju, i nas 15-ak momaka smo svi sjajni drugovi, nema ljubomore, funkcionišemo kao sat. Svi smo tu da pomognemo saigračima, dajemo savjete jedni drugima, nema svađa, bodrimo se stalno", zaključio je mlađi Lasica, koji je ove sezone sa Kangasom izborio povratak u Asobal ligu.
Htio sam da budem jak kao Goran
Kad god se povede priča o rukometu, Marko kaže zbog čega je počeo da se bavi tim sportom.
"Imao sam osam godina i rekao sam da želim da budem jak kao Goran. On mi je bio idol. Otac mi je onda kazao da idem na rukomet. Otišao samo kod Boža Mušikića na trening i to je bilo to", prisjeća se bivši rukometaš Sutjeske, Lovćena i Budućnosti.
A činjenice govore da su crnogorski reprezentativci iz prave rukometne porodice - Goranov otac Tomo i brat Dejan su bivši rukometaši, dok Markov brat od strica Zoran nosi dres Sutjeske.
Galerija
Bonus video:
