Pejović: Sve je počelo od himne

"Ta želja i atmosfera u ekipi bili su presudna u dvomeču sa Švedskom. Mislim da je svako to mogao da osjeti", kaže Pejović
397 pregleda 6 komentar(a)
Ažurirano: 20.06.2012. 16:28h

Da smo sami kreirali neki scenario, ne bismo ga takvim napravili. Sve je ispalo idealno – kaže na početku razgovora za “Vijesti” pivot muške rukometne reprezentacije Marko Pejović, govoreći o sjajnom dvomeču baraža sa Švedskom (21:22 u gostima, 20:18 u “Morači”) i istorijskom plasmanu na Svjetsko prvenstvo, koje se u januaru iduće godine održava u Španiji.

Eliminisavši rukometnu velesilu kakva je Švedska, rukometaši Crne Gore su napravili najveće iznenađenje u ovom baražu, i pobrali velike simpatije rukometne Evrope. Uostalom, i naslov na sajtu Evropske rukometne federacije “Švedska eliminisana za Španiju” (“Sweden out for Spain”) govori kakav je podvig napravila četa Zorana Kastratovića.

“Tokom prve utakmice u Stokhlmu smo vidjeli da možemo da igramo sa njima. Ali, možda je sve krenulo od prije početka prvog meča, kada je puštena pogrešna himna, kada smo “Oj svijetla majska zoro” zapjevali akapela, iz sveg grla. Baš smo to komentarisali, jer je od tog trenutka sve krenulo kako treba. Imali smo pravi pristup, poštovali smo dogovorene zadatke, taktiku, i rezultat svega toga je prolaz na SP”, nastavlja Pejović.

Šest kopči na glavi

Stameni Cetinjanin je početkom 9. minutu prvog poluvremena zadobio povredu arkade, zbog čega je odmah prevezen u Urgentni centar, gdje je dobio šest kopči, nakon čega se, na iznenađenje mnogih, na poluvremenu vratio u ekipu, čak i zaigrao.

“Bili smo u napadu i pokušao sam Osmajiću da napravim blok. Uspio sam u tome, a onda je Jernemir pokušao da izađe iz bloka, i u tom pokušaju me zakačio, kada mi pukla arkada. Nije bilo to namjerno, desilo se, moglo je i na treningu. Jernemir se izvinjavao odmah, na poluvremenu i na kraju utakmice. Odmah sam osjetio da krv lipti, što je i normalno kad se razbije arkada. Po reakciji doktora Aligudića i fizioterapeuta Murića shvatio sam da je veća posjekotina, morali smo do Urgentnog, gdje su mi stavili šest kopči. Tražio sam da mi što prije stave te kopče, čak nijesam tražio ni anesteziju, da bismo to brzo završili i kako bih se vratio nazad”.

Je li bilo straha prilikom ulaska u igru?

“Nije bilo straha, ali jeste neke glavobolje zbog zavoja koji su mi stavili oko glave, pa mi je pravio pritisak. U jednom trenutku zbog žute podloge, žute lopta, pa i njihovih žutih dresova pojačala mi se glavobolja, pa sam kasnijetražio da izađem, jer sam smatrao da će Grba (Grbović) biti više pomoći timu. Proći će, nije mi žao. Sve se, srećom, dobro završil”, ističe Pejović, koji dane nakon revanša baraža koristi za terapiju kod poznatog i fizioterapeuta Alena Pepića, zbog problema sa stopalom koji ga muče 10-tak dana.

I u povratku Pejovića sa šest kopči na glavi je sublimirana velika volja, želja i borbenost, kojima su naši rukometaši nadvisili veliku Švedsku.

“Ta želja i atmosfera u ekipi bili su presudna u dvomeču sa Švedskom. Mislim da je svako to mogao da osjeti. Jer, kad pogledamo njihov i naš sastav, individualno, i ko gdje igra, to je baš velika razlika”.

Fenomenalno u “Morači”

“Morača” je do sada bilo bastion ženskog rukometa, ali je položila ispit i kada je muška reprezentacija u pitanju. Praktično puna dvorana i atmosfera za desetku.

“Pitali smo se prije meča da li može da se napuni ”Morača”, i zbog velikih vrućina. Ali, već kako smo se vratili iz Švedske, po atmosferi po gradu, po komentarima prijatelja, i zbog rezultata prvog meča, ali posebno zbog našeg pjevanja himne, bilo je očito da je sve to probudilo neki inat, stvorilo pozitivnu energiju oko nas. Ambijent u “Morači” je zaista bio nezaboravan, jer svako ko je bio u “Morači”, došao je da navija srcem, bez foliranja. Mi smo to mogli da osjetimo na terenu. Sve je fenomenalno”.

Nakon Evropskog prvenstva u Norveškoj 2008. godine, Pejović će biti jedan od igrača koji će nastupiti i na Svjetskom prvenstvu.

"Najvažnije je da tamo odemo kompletni, da svi budu zdravi, i da se spremimo kako treba. Danas svako igra rukomet, ne smijemo nikoga da potcijenimo. Azijske i afričke zemlje napreduju, iako je kvalitet sigurno na strani evropskih selekcija. Idemo od meča do meča, vjerujem da možemo upisati koju pobjedu. Mislim da je ovaj baraž neka prekretnica, što se tiče odnosa prema ovoj reprezentaciji, prema svemu. Sad smo vidjeli šta imamo, atmosfera je baš super, i vjerujem da ćemo ubuduće igrati svaku utakmicu kao protiv Švedske, sa 150 odsto svojih mogućnosti. Vjerujem da će to dati rezultat kojim ćemo moći da se pohvalimo", istakao je Pejović.

Ostaje u Holandiji

Marko Pejović, dijete Lovćena, prije dvije godine se otisnuo u inostranstvo, u Holandiju, gdje je protekle dvije sezone igrao sa Lions (Lavove). Kako nam je saopštio, potpisao je novi ugovor na dvije plus jednu godinu sa vicešampionom Holandije.

“Završili smo drugi u prvenstvu, drugu godinu zaredom, to je veliki uspjeh za klub, koji je prije dvije godine podmladio ekipu, u kojoj imamo četiri-pet igrača koji su tek napunili 18 godina. Igrali smo i fajnl-for regionalnog takmičenja zemalja Beneluksa. Ja sam prezadovoljan, Holandija je sređena zemlja, klub je ozbiljan. Ne razmišljam ništa osim da igram što bolje”, zaključio je Pejović.

Galerija

Bonus video: