Sat pred početak revanša finala Lige šampiona, rukometašice Budućnosti pojavile su se u prepunoj „Morači“, uz ovacije sa tribina.
Nekoliko minuta kasnije, navijači su zbunjeno gledali ka terenu, jer su na majicama pojedinih igračica vidjeli ispisan broj 77. Ubrzo su shvatili o čemu se radi - među 16 djevojaka koje su igrale istorijski meč nije bilo Majde Mehmedović, koja se u petak veče povrijedila na treningu.
A kada je oficijelni spiker zatražio od publike da pruže podršku djevojci koja nije mogla da bude uz saigračice, u navijače se uvukla zebnja. Niko nije znao šta se dogodilo za mladom Barankom, koja za 10 dana puni 22 godine.
Mnogi su bili zabrinuti, ali situacija sa nasljednicom Maje Savić, ipak, nije toliko ozbiljna. Mada je moglo da bude drame...
„Pred sam kraj treninga u petak veče, počeli smo da igramo na dva gola. Kaća Bulatović me je slučajno udarila laktom u vrat, nisam mogla da dođem do vazduha jer mi se pomjerio dušnik. Hvala bogu, u tom trenutku se stvorio Vlado (fizioterapeut Gapić, prim. a) i pomogao mi je da počnem da dišem“, prisjećala se Majda u razgovoru koji je juče vođen na Odjeljenju grudne hirurgije u Kliničkom centru Crne Gore.
Mislila je da joj nije ništa, ali je poslušala Gapićev savjet i otišla na snimanje.
„Molio me je da odemo kod doktora, ali ja nisam htjela. Srećom, poslušala sam ga, jer su doktori na snimku vidjeli da nešto nije u redu. Stvorio se prostor kroz koji je prolazio vazduh u pluća“.
„Odjednom se pojavio konzilijum ljekara, a doktor Mijović mi je radio neku malu intervenciju, rekli su mi da se to zove bronhoskopija. Prolazili su kamerom da vide kako to izgleda iznutra, to će raditi i u srijedu, nadam se da će tada stanje biti bolje nego prvog dana“.
Jesi li bila razočarana kada si shvatila da ne možeš da igraš, a čak ni da se pojaviš u „Morači“?
„Od mene su do posljednjeg trenutka krili da ne mogu da igram. Vladu sam govorila da jedva čekam da odem u hotel, da se okupam i da jedem“, uz osmijeh kaže lijevo krilo Budućnosti.
„Govorila sam mu da jedva čekam posljednji trening, bila sam puna euforije i želje da izađem na teren u nedjelju, ali mi se nije ispunila. Hvala saigračicama, čestitam na pobjedi i njima i stručnom štabu. Hvala svima koji su bili tamo i bodrili me, iako nisam bila u „Morači“.
Kako si se osjećala kada si gledala utakmicu i slušala one povike „Buba mi te volimo“?
„Bilo mi je mnogo teško, molila sam boga da ne plačem, a nisam smjela ni glasno da navijam. Čitavi život treniram za ovo, od početka sezone pričale smo samo o Ligi šampiona i trudile se da dođemo do vrha“.
„Ja sam dio te ekipe, doprinijela sam Budućnosti mnogo. Mučila sam se dok sam gledala meč, a bilo mi je veoma teško kada sam vidjela moj broj na njihovim majicama, i kada su počele da stižu sve te poruke, da su ljudi uz mene, da me podržavaju“.
„Stvarno nisam imala osjećaj da je moje stanje bilo toliko kritično, ali sad je sve dobro“.
Nakon prijema u vili „Gorica“, čitava ekipa Budućnosti otišla je u bolnicu da vidi povrijeđenu saigračicu. Donijeli su joj šampionski pehar, koji nije mogla sama da drži, kao i medalju namijenjenu prvakinjama Evrope.
Majda, nažalost, gotovo sigurno neće moći da im pomogne ni na kvalifikacionom turniru za odlazak na Olimpijske igre, koji se od 25. do 27. maja održava u francuskom Lionu.
„Vjerujem da ćemo proći kvalifikacije, a ja ću ih vjerovatno propustiti, jer nisam u stanju da igram. Ali biću spremna za Olimpijske igre, nadoknadiću sve u Londonu“, zaključila je Mehmedović, koja će iz Kliničkog centra najvjerovatnije izaći u petak.
Sa Majdom je telefonom razgovarala i igračica Đera Jovanka Radičević, koja nije mogla da dođe da je obiđe, ali je sa njom podijelila svoje iskustvo, jer je prije nekoliko godina doživjela istovjetnu povredu.
Galerija
Bonus video:
