Kada je 1983. godine u Titograd ušetao legendarni Vinko Kandija, istorija crnogorskog sporta počela je da se mijenja... Postavljeni su temelji Budućnosti, kluba koji je veoma brzo postao velikan u ondašnjoj Jugoslaviji, a djevojke iz grada na obalama Morače i Ribnice idoli u najmanjoj republici SFRJ.
Godinu kasnije, tri crnogorske rukometašice ispunile su san svakog sportiste - osvojile su zlato na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu. Već 1985. taj trio je donio prvi evropski trofej u Crnu Goru, pošto je Budućnost u dva meča finala Kupa pobjednika kupova lako nadigrala Društvenik iz Topolnikija, gradića u sadašnjoj Slovačkoj.
Njihova imena zna svaki ljubitelj rukometa - u pitanju su sestre Svetlana i Ljiljana Mugoša (sada Antić i Vučević) i Zorica Pavićević. Nenadmašna Danilovgrađanka je samo tu sezonu provela u Budućnosti, a sjajne sestre su nastavile da ređaju uspjehe - 1986. su igrale u prvom polufinalu Kupa šampiona, a 1987. osvojile Kup IHF, pošto su u finalu savladale još jedan čehoslovački tim, Start iz Bratislave.
U tim uspjesima, uz male izmjene u sastavu, učestvovale su i Mirsada Ganić, Olga Sekulić (Pejović), Katica Lješković, Dragana Pešić, Stanka Mugoša, Nataša Tomašević-Vujović, Mirjana Mugoša, Maja Bulatović, Marta Bojanović, Vesna Durković, Suzana Ganić, Rada Pejović, Milena Vukoslavljević, Dalija Erceg... Na klupi je '87. bio Podgoričanin Nikola Petrović, koji je 2006. osvojio i Kup pobjednika kupova protiv Đera.
Sve te legende sanjale su da dođu do prilike kakve ima sadašnja generacija Budućnosti. Tim Dragana Adžića u nedjelju će pokušati da postane treći crnogorski klub koji je postao prvak Evrope, nakon karatista Budućnosti 2002. i vaterpolista Primorca 2009.
Bojana Popović i drugarice će u „Morači” pokušati da nadoknade minus dva iz prvog meča finala Lige šampiona sa Đerom (29:27), a Svetlana Antić je ubijeđena da ništa ne može da ih zaustavi na putu ka krovu Evrope.
"Pratila sam sve utakmice, Budućnost igra odlično od starta. Zaslužuje da osvoji Ligu šampiona, ubjedljivo je najbolja ekipa, kompaktna, igra dobro i na strani i pred svojom publikom... Uvjerena sam da će ove djevojke ispuniti neostvareni san brojnih generacija", poručuje Svetlana iz Francuske, gdje već godinama živi sa suprugom Nikolom Antićem, bivšim košarkašem Budućnosti i sadašnjim trenerom Šalon Remsa.
Legendarna kružna napadačica, koja je bila prvak Evrope sa bečkom Hipobankom, smatra da su „plave” bile odlične i u Vespremu.
"Prva utakmica je bila na visokom nivou sa obje strane. U onakvom ambijentu, Budućnost je ostvarila odličan rezultat".
Jedno ime se, naravno, izdvaja.
"Bojana Popović je igrala na nivou koji pamtim iz Danske, bila je maestralna. Što kažemo mi u Crnoj Gori - kapa dolje. I sve ostale su bile odlične, Voltering je dala veliki doprinos, a samo da je Katarina Bulatović imala malo bolji procenat šuta, uvjerena sam da bi i tamo slavile. U Đeru su, sa druge strane, bile izvanredne golmanka i Anita Gorbic".
Kao bivši pivot, Antićeva je iz svog ugla prokomentarisala igru Hajdi Loke, te Ane Đokić i Dragane Cvijić.
"Igrala sam tu poziciju i mogu da vidim koliko je Loke dobra igračica. Proglašena je za najbolju na svijetu, ali je odlično čuvana. Odbrana je bila na visokom nivou, Budućnost je veliki dio posla uradila time što je zaustavila. Đokić je odigrala dobro i u napadu i u odbrani. Odlično je zaustavila Amorim, iako je dosta niža od nje. Nju znam odavno, jer smo ona i ja igrale jedna protiv druge, mada smo dosta drugačiji tipovi igrača. A što se tiče Cvijić, ona je rano dobila dva faula, a vjerovatno je bila opterećena i zbog te povrede. Zbog toga je Adžić bio prinuđen da je čuva za drugo poluvrijeme. Ona je mlad pivotmen, ispred nje je duga karijera".
Zanimljivo, podgorički klub je četiri puta do sada igrao finala evropskih takmičenja i osvojio četiri titule. Skor Đera je mizeran - šest finala, nijedan pehar. Jednom su se dva kluba već srela, i to 2006. godine, kada su „plave” osvojile drugi od tri trofeja u Kupu pobjednika kupova.
"Prednost Budućnosti je što je uvijek izlazila kao pobjednik iz tih mečeva za titulu. Činjenica da Đer nikada nije osvojio titulu vjerovatno može da ostavi traga na Mađaricama, ali to je ipak veoma dobra ekipa, sastavljena od iskusnih igračica. Nemam, ipak, nikakvih dilema kada je konačni pobjednik u pitanju".
Da Đer u prvom meču finala nije imao fenomenalnu podršku u „Vesprem areni”, možda bi prvak Crne Gore trijumfovao i u gostima. U nedjelju će, međutim, vjetar sa tribina duvati u leđa Podgoričanki.
"Navijanje u „Morači” je uvijek bilo fenomenalno, uvijek je Budućnost imala igrača više. U toj atmosferi smo znale da stižemo i minus 11. Publika može puno da pomogne kad ne ide, ali mislim da su djevojke tako dobro spremne da im to možda neće ni biti potrebno. Čak bi i bez navijača mogle da pobijede. A znam da će atmosfera biti sjajna i da su mnogi navijači ostali bez karte", istaklaje Svetlana Antić.
Karijera od trofeja
Sa nepunih 20 godina, Svetlana Antić je počela nisku trofeja, i to najvećom mogućom krunom - zlatom na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 1984. Kasnije je osvajala sve klupske trofeje...
"To je, svakako, najvažniji trofej u mojoj karijeri. Naravno, veoma mi je drag i taj prvi Kup pobjednika kupova u dresu Budućnosti, a san mi je bio da osvojim Ligu šampiona. Nisam uspjela u Budućnosti, ali jesam sa Hipobankom. U Beču sam, međutim, ostala samo jednu godinu, jer se specijalno radilo, nije mi se to dopadalo. Tada sam otišla u Francusku i igrala do 38. godine. Bila sam tri puta prvak, osvajala Kup Francuske, a kada sam sa Besansonom uzela Kup pobjednika kupova 2003. godine, rekla sam i samoj sebi da je dosta, da je vrijeme da se oprostim", uz osmijeh kaže Antićeva. Zanimljivo, Besanson je u tom finalu savladao Spartak iz Kijeva, najtrofejniji evropski klub sa 13 titula šampiona Starog kontinenta.
Svi prolaze, Budućnost ostaje
Od pojavljivanja prve velike generacije podgoričkog rukometa protekle su skoro tri decenije. U međuvremenu su se gasili neki velikani, ali je Budućnost opstala...
- Budućnost je jedan od rijetkih klubova koji je toliko godina u vrhu. Bilo je prije velikih klubova, ali sada praktično ne postoje, dok je Budućnost, počev od naše generacije, gotovo konstantno u vrhu evropskog rukometa. Kada uvijek imate ekipu na tako visokom nivou, svi u klubu, od uprave, preko trenera, do igračica, zaslužuju čestitke. Budućnost je zaslužila da bude prvak Evrope i do sada, mislim da bi osvojila titulu i prošle godine, da nije bilo svega onoga", aludira Antićeva na suspenziju Katarine Bulatović.
Bonus video:
