Šest sezona je provela u Đeru, 2006. je kao igračica mađarskog šampiona poražena od Budućnosti u finalu Kupa pobjednika kupova, a sada, šest godina kasnije, u dresu podgoričkog kluba juri najveći uspjeh u karijeri.
Naravno, riječ je o Ani Đokić, djevojci kojoj su po dva polufinala Lige šampiona i sa Đerom i sa Budućnosti bila potrebna da se domogne finala najkvalitetnijeg takmičenja na svijetu. I sada, sa pune 33 godine, želi da kruniše karijeru - prvo titulom klupskog prvaka Evrope, a onda i učešćem na Olimpijskim igrama u Londonu...
"Uopšte ne želim da bježim od odgovornosti, jer mislim da obje ekipe imaju podjednake šanse da osvoje titulu. Poslije dugo vremena dva najbolja tima su se našla u finalu, što nije bio slučaj ni prošle, ni pretprošle sezone. Zbog toga mislim da su šanse 50:50", kaže za “Vijesti” Đokić.
Šta može da presudi u finalnim okršajima?
"Neće odlučivati velike stvari, nego sitnice, jer su i Đer i Budućnost fenomenalne institucije, koje neće dozvoliti protivniku golove u serijama. Može da se desi jedino da dvije-tri naše ili njihove igračice imaju fantastičan dan, ali više vjerujem da u nekim uzbudljivim završnicama može da presudi sreća. Taktički se spremamo i mi i one, tako da niko ne može da iznenadi rivala. Očekujem da će se igrati čvrsto sve do 60. minuta i vjerujem da prva utakmica neće ništa odlučiti. Možda bude gol, dva razlike, ma spremna sam čak i za produžetke", u svom stilu kaže igračica koja je zbog građe i prodornosti davno dobila nadimak Šilo.
Da li si očekivala da će Budućnost igrati u finalu?
"Iskreno, spremamo se od jula i psihički i fizički za ovo. Nadam se da će sve što smo radile kulminirati u ove dvije utakmice".
Mađarice su u prvoj utakmici polufinala sa Olkimom odigrale očajno prvih 15 minuta drugog poluvremena. Nadaš li se da se to može ponoviti i u jednom od dva finalna meča?
"To je bilo nedavno i mislim da Đer neće ponovo dozvoliti tako nešto. Daj bože da se to desi, ali ne vjerujem u to. Eto, imale smo i mi padova, ali to je normalno. Koliko god da je dobra ekipa, ne može u jednom tempu da odigra osam-devet mjeseci. Mi smo podbacile na Svjetskom prvenstvu i u još dvije-tri utakmice, ali to je sasvim logično. Mislim, ipak, da to sada nećemo dozvoliti ni mi ni one, jer što je važnija utakmica, to su koncentracija, želja i sve ostalo na mnogo većem nivou".
S obzirom na to da si šest godina igrala u Đeru, vjerovatno možeš da pretpostaviš kakav doček vam spremaju navijači u sali u Vespremu.
"Atmosfera će da bude slična onoj u „Morači“. Mislim da su naši i navijači Đera, uz pristalice Olkima, najbolji u Evropi. Obje ekipe su, dakle, navikle na paklenu atmosferu, a ja baš volim da igram u takvom ambijentu. Tada uživam na terenu, to me „ponese“. I igračice Đera znaju da igraju pred bučnom publikom, 2006. smo ovdje igrale finale Kupa pobjednika kupova. Atmosfera nije kao kada se igra u Larviku, gdje je mirno, već je vriska, dreka... Ubijeđena sam da će svi ljubitelji sporta da uživaju".
Mogu li tvoji savjeti da pomognu, jer si igrala sa Anitom Gorbic, Katalin Palinger, Aniko Kovačič...?
"Imamo sav materijal koji nam je potreban, jer je lako da se sa sajta EHF-a „skinu“ sve utakmice koje vas interesuju. Nema tajni, niti nekih velikih stvari koje mogu da se sakriju. Moguće je, ipak, da saigračice kroz priču sa mnom saznaju neke stvari koje mogu da iskoriste".
S obzirom na to da su Mađari puno uložili u ovaj tim, misliš li da igračice Đera imaju veći pritisak od vas?
"Pritisak u Đeru je sličan onom kakav smo mi imale prošle godine pred polufinale. Mađarski klub ima veliki budžet, vjerovatno najveći u Evropi i sigurno je presija velika, ali mi se time ne opterećujemo. Ipak su to sve iskusne igračice, koje to ne može da poremeti, jer su već igrale pod takvim opterećenjem. S druge strane, drago mi je da smo mi kompaktnije nego prošle sezone i da nema specijalnog pritiska. Jednostavno, radimo kao za svaku drugu utakmicu, jednako kao sada smo se pripremale i za Larvik, i za Bjasen i Tiringer", zaključila je Đokićeva.
Loke je zasluženo najbolja, ali je nagradu morala da dobije i Bojana
Na poziciji pivota, koju pokriva Đokić, Đer ima zvanično najbolju rukometašicu svijeta - Norvežanku Hajdi Loke.
"Teško je čuvati, veoma je kvalitetna i jaka igračica. Poštujem je, ali ne više nego Draganu Cvijić i sebe, i njima će biti teško da zaustave nas. Ona je zasluženo osvojila tu nagradu, ali kad dođe utakmica to ne važi. Ne može Loke sama da nas pobijedi, ne može ni Bojana Popović ili Kaća Bulatović sama da savlada Đer. Niko ne može sam, važan je kolektiv", kaže Đokić, uz napomenu da je nagrada za najbolju igračicu planete makar 2011. godine otišla u prave ruke.
"Potpuno se slažem sa ocjenama da je Loke zasluženo dobila tu nagradu, za razliku od nekih prethodnih. Velika je šteta i nepravda što Bojana makar jednom nije primila to priznanje. To ne pričam zato što mi je najbolja drugarica, već zato što je dominirala i toliko puta osvojila Ligu šampiona. Zbog reprezentacije ranije nije bila u konkurenciji, potrudićemo se da bude ove godine".
Bonus video:
