Rukometašice Budućnosti broje posljednje dane do prvog, istorijskog duela sa Đerom u finalu Lige šampiona (subota). Nakon što su prvi put u klupskoj istoriji izborile plasman u veliko finale, nakon sedam neuspješnih pokušaja, Podgoričanke su spremne i za posljednji korak, koji bi Budućnost, definitivno, svrstao u evropske velikane.
Ovaj klub, naime, ima četiri evropska trofeja, tri Kupa kupova (1985, 2006, 2010) i jedan Kup tadašnjeg IHF-a (1987), današnji Kup EHF, ima i tri trofeja u Regionalnoj ligi, ali mu nedostaje onaj najvažniji, najprestižniji. Gorbic, Lekić, Loke, Radičević, Haraldsen i ostale posljednja su i najveća prepreka do sna…
"Radi se o izuzetno kvalitetnom protivniku. Nemaju mana, zato i jesu u vrhu. Za njih se moramo dobro spremiti, jer nas očekuju dva neizvjesna meča", kaže za “Vijesti” pivot Dragana Cvijić.
Uoči starta LŠ, Budućnost i Đer su slovili među glavnim favoritima za titulu prvaka Evrope, na kraju su i opravdali očekivanja. Đer je, istina, imao dosta oscilacija, do finala je doživio četiri poraza (Hipo, Randers, Larvik, Olkim), jednom je remizirao kod kuće (Ićako).
Budućnost je, sa druge strane, ove sezone igrala najbolje u najjačem evropskom takmičenju, sa čak 13 pobjeda (od čega dvije u polufinalu protiv Larvika, i svih šest u Glavnoj rundi) i samo jednim porazom, ali veoma ubjedljivim u Danskoj od Midtjilanda (34:20), istina u meču bez rezultatskog značaja, i bez Katarine Bulatović (odrađivala meč suspenzije), Klare Voltering (povreda leđa) i Sonje Barjaktarović (pozlilo joj prije meča).
"Od samog početka smo se spremale da stignemo do kraja. I drago mi je što smo uspjele. Ostao je posljednji i najbitniji korak kako bi ukrasili ovu sezonu", nastavlja Cvijić, ističući da ove finale za Budućnost nije iznenađenje.
"Toliko uživamo u svemu, tako da mislim da ni meni, ni mojim saigračicama nijedan trenutak nije bio težak ove sezone. Ovo mi je najljepša godina od kako igram rukomet", ističe srpska reprezentativka, koja je prošlog ljeta stigla iz Krima.
Nakon polufinala, Budućnost je odigrala nekoliko mečeva u Regionalnoj ligi, u kojoj je osvojila prvi trofej u sezoni, i odradila nekoliko mečeva u domaćoj Mini ligi za prvaka.
"Trenutno smo u željenoj formi, što se moglo vidjeti iz odigranih mečeva".
Prvi meč igra finala igra se u subotu u Vespremu, revanš je 13. maja u “Morači”. Cvijić smatra da nije tolika prednost što će Budućnost revanš igrati pred svojim navijačima.
"Mislim da smo i mi i oni pokazali da nije bitno gdje se prvo igra. Pred nama je samo jedan cilj".
U ovogodišnjem finalu su oba tima koja nikada nijesu osvajala LŠ, s tim da je Đer već jednom izgubio finale, i to 2009. godine od Viborga (za koji je tada igrala Bojana Popović). Na pitanje da li ima pritiska zbog prvog finala, pivot Budućnosti kaže da nema, i da ona i njene saigračice “ne žele da se opterećuju time”.
"Odigraćemo kao i svaku drugu utakmicu. Imamo veliku podršku ljudi iz kluba i naše publike. Vjerujemo u ono što radimo i nema mjesta da sa nekim pritiskom uđemo u finale", ističe 22-godišnja Cvijić.
U Budućnosti mogu da postanem veliki igrač
Dragana Cvijić je nedavno produžila ugovor sa podgoričkim klubom na još jednu sezonu.
"Odlučila sam da produžim ugovor, jer je ovo klub u kome mogu mnogo da napredujem i izgradim se u velikog igrača, zbog kvalitetnog rada i ljudi koje sam zavoljela za ovih godinu dana. Oduševljena sam klubom i profesionalizmom u klubu. Podgorica kao grad mi se mnogo dopada, baš je po mom ukusu", zaključila je Cvijić.
Bonus video:
