Od reprezentativnog dresa, zajedno sa Ratkom Đurkovićem, oprostio se u junu 2008. godine, nakon neuspješnog dvomeča Crne Gore u baražu za Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj. Uradio je to sa stilom, pred saigračima, na večeri u jednom beogradskom hotelu, po povratku iz Oradee, gdje se igrao revanš baraža. Sve to uz čašu vina...
Blažo Lisičić, bivši proslavljeni crnogorski rukometaš, za pola godine će imati priliku da u bitno drugačijoj ulozi pokuša da uradi ono što nije uspio kao igrač – da se kao direktor reprezentacije nađe na velikom takmičenju, na Svjetskom prvenstvu koje se iduće godine igra u Španiji.
"Ja sam gladan uspjeha, volim uspjeh i moram da ga imam. Tako je bilo kada sam igrao, tako je i sada. Ne vidim sebe da na ovoj poziciji „vegetiram 400 godina“ i da stvaram sebi alibi. Ja, po svojoj životnoj osnovi, moram da imam uspjeh. To je moje, to mi niko ne može oduzeti. Kao direktor reprezentacije se trudim da sve to prenesem na igrače. Ništa se ne radi kampanjski, od danas do sjutra, već planski. Ima nekih stvari koje su lošije, koje mogu da budu bolje. I biće bolje", kaže na početku razgovora za „Vijesti“ Lisičić, ujedno i potpredsjednik Upravnog odbora Rukometnog saveza Crne Gore, te bivši reprezentativac SR Jugoslavije, sa kojom je osvojio bronzu na Evropskom prvenstvu u Španiji (1996), te dvije bronze na svjetskim prvenstvima u Egiptu (1999) i Francuskoj (2001).
Muška reprezentacija je sa četiri pobjede, po dvije protiv Belgije i Letonije, superiono osvojila prvo mjesto u svojoj kvalifikacionoj grupi i izborila plasman u baraž za SP.
"Sve je bilo na vrhunskom nivou, kada su igrači u pitanju. Momci su odradili i više nego što treba u ovom trenutku. Bilo je tu dosta nekih nepogodnosti, bolesti nekoliko igrača, kratke pripreme, četiri utakmice u 10 dana, putovanja, imali smo igrače koji igraju u reprezentaciji a u svojim klubovima igraju manje. Na kraju je sve ispalo na najbolji mogući način", dodaje Lisičić, koji je igračku karijeru završio u dresu Lovćena, u junu 2010. godine, a prije toga je nosio dres Proletera, Partizana, španske Kordobe, njemačkih klubova Mindena i Veclara, italijanskih Konversana i Kazarana, katarskog Al Sada i Zagreba.
Bivši ubitačni desni bek, sa razornim šutem sa distance, kaže da je recept za uspjeh, nakon nekoliko neuspješnih kvalifikacija, samo jedan...
"Suština priče je bila da, onoga momenta kada smo počeli, svi treba da shvatimo da smo u principu trenutno niko i ništa, a da je teren jedino mjesto gdje treba da pokažemo da to nije tako. Ispostavilo se da je prava stvar što smo s takvim razmišljanjem krenuli u sve, važno je da shvatimo da nam svima predstoji novo dokazivanje. Tako mi je bilo tokom igračke karijere, tako će biti i svim igračima u reprezentaciji tokom njihovih karijera. Kada se ponovo okupimo, moraćemo opet da se dokazujemo".
Lisičić ističe da se, kao direktor reprezentacije, „na klupi bojao svega“.
"Vjerovatno će to vremenom i proći. Meni je ovo gore 15 puta, nego kada sam igrao. Dok sam bio u patikama, s loptom u ruci, mogao sam barem nešto da preduzmem, da pomognem i uradim. Ovako sam nemoćan, ostaje mi jedino priča".
Ali si se pobrinuo, zajedno sa ostalim saradnicima iz stručnog štaba, da igrači razmišljaju samo o terenu...
"Ja sam pomogao koliko sam mogao. Cijelog života gledam kako se to radim, znam šta treba. Pitanje je bilo samo kako ćemo to prenijeti na njih. Ispostavilo se da mi umijemo to da prenesemo, i da oni to umiju da iznesu. Sa većinom igrača iz reprezentacije sam do juče igrao zajedno. Moj odnos sa njima je bio prijateljski i drugarski, ništa više, ni manje od toga. Što se mene tiče, iskreno se gledamo u oči, i bitno je da završavamo posao. Ja bez njih ne mogu, oni bez mene mogu. Ali, sve je ispalo najbolje".
Direktor reprezentacije kaže da ništa nije rađeno „kampanjski, na silu, od danas do sjutra“.
"Radili smo i za neki naredni period, da imamo bazu za nastavak, ko god da bude tu, ko god bio direktor ili selektor. Za dalji rad i napredak našeg rukometa, ne samo što se tiče seniora, već i kod mlađih selekcija".
Lisičić smatra da „igrači moraju da shvate se današnjim danom ništa ne završava“, već da slijede „nove obaveze, još jače i žešće“.
"Mi možemo bolje, i igrači mogu bolje. Vjerujem da su njihovi dometi ogromni, ovo tvrdim kao direktor reprezentacije. Pitanje je samo gdje taj kvalitet dostiže vrhunac. Možda mogu još 100 odsto bolje, možda 50 odsto. To niko ne zna. Ja sam ubijeđen da imamo još dosta rezervi, mislim na sve nas kompletno. Kad je prisutna volja i želja, može čudo da se napravi. To je moje mišljenje, i niko me ne može ubijediti u suprotno. Svako pojedinačno je najodgovorniji za ono što mu se dešava u karijeri, a pogotovo u reprezentaciji. Posebno je važna grupa, tim. Kakva god bila, grupa može da postane strašna, i tu nema granica. Timski duh može čudo da napravi".
Rival u baražu biće poznat 29. januara...
"Iskreno, imam neke ideje i planove, ali o tome ne bih javno u ovom trenutku. Pitanje je koliko ćemo uspjeti da uradimo, ne što se tiče nekakvih stvari među nama, već ostalih stvari, da li će neko biti tu, ili neće. Mislim na naše momke, Crnogorce. E sad, pitanje je i ko će nam biti rival u baražu. Do tada ne mogu ništa da kažem. U junu ćemo, mislim, imati tri nedjelje da se spremimo za te dvije utakmice, ja mislim da će to biti mnogo bolje, ko god da bude protivnik. Bitno je da pružimo maksimum, da odigramo sa puno želje i volje, pa šta bude".
Lisičić je na kraju posebno pohvalio saradnju sa stručnim štabom reprezentacije, na čelu sa selektorom Zoranom kastratovićem.
"Za našu saradnju, svo ovo vrijeme, imam samo riječi hvale. Nije bilo nikakvih problema, naprotiv bilo je odlično. Gledali smo i sa selektorom da svakom izađemo u susret, što god je trebalo, da poštedimo, da uradimo bilo šta, ne bi li sačuvali mir za sve što nas je čekalo", kazao je Lisičić.
Kapisoda i Svitlica su voljni da ponovo igraju za reprezentaciju
Da li ima šansi da u junu u reprezentaciji gledamo još nekoga od igrača koji su se u proteklom periodu oprostili od reprezentacije, kao što su Petar Kapisoda, Aleksandar Svitlica i Goran Stojanović?
"Petar Kapisoda je imao naprsnuće lista mišića, i zbog toga nije mogao da dođe. Svitlica je slomio zglob lijeve, šuterske ruke. Ali, čovjek je pod nekakvom bandažom igrao jednu, dvije utakmice u njemačkoj Drugoj ligi. Bio je voljan da dođe, ali sam mu rekao da u takvim uslovima ne dolazi, pa ćemo pričati. Koliko sam shvatio iz razgovora sa njima, oni su voljni da dođu. Što se Gorana Stojanović tiče, čovjek ima velikih zdravstvenih problema, trebao je da operiše leđa treći put. On to nije uradio i na sebe je preuzeo rizik, igra pod injekcijama i tabletama. Razgovarao sa s njim, odlični smo drugovi, ali u takvim uslovima ja čovjeka nijesam mogao da nagovaram da dođe i rizikuje maltene svoj život ili čitavu karijere, zarad ovoga ovamo. A dobro znamo šta znači njemački klupski rukomet u odnosu na naš reprezentativni, mislim na finansijski dio. Ali, i tu postoji prostora da nađemo neki kompromis, da eventualno dođe i da nam pomogne, i pored toga što je Rade Mijatović bio naš najbolji igrač u kvalifikacijama", kaže Lisičić.
Da li će biti pojačanja u reprezentaciji sa nekim igračima koji nijesu crnogorski državljani?
"Ne znam, vidjećemo što će biti. Prostora ima, ali je to teže izvodljivo, jer ima normi koje se moraju ispuniti i čisto sumnjam da se tu nešto može desiti, što zbog igrača koju su tu trenutno, što zbog tehničkih pitanja. Nije to tako jednostavno i lako", zaključio je Lisičić.
Galerija
Bonus video:
