Ako se izuzme istorijsko učešće na Evropskom prvenstvu u Norveškoj, u januaru 2008. godine, te neuspjeli baraž za Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj, u junu iste godine, muška rukometna reprezentacija nije bliža velikom takmičenju. Sa četiri pobjede iz isto toliko mečeva, po dvije protiv Belgije i Letonije, izabranici Zorana Kastratovića su superiorno osvojili prvo mjesto u grupi 3 kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Španiji, i izborili mjesto u junskom baražu (rival će biti poznat 29. januara).
“Zadovoljan sam. Jer, dobiti četiri utakmice u deset dana, po dva puta kući i na strani, za mene je uspješan početak novih kvalifikacija, neke nove priče. Momci su dali puni doprinos tom rezultatu, pokazujući požrtvovanje da izdrže do kraja i ostvare ono što su nam, generalno, bila razmišljanja prije početka, a to je da neporaženi završimo ovaj dio kvalifikacija”, sumira utiske za “Vijesti” selektor Kastratović, dan poslije druge pobjede nad Letonijom.
Crna Gora ni u jednom od četiri meča nije rizikovala poraz, čak ni u Dobeleu protiv Letonije, kada je slavila minimalnim rezultatom (31:30, iako je pet minuta prije kraja vodila 31:26), iako je u svim mečevima bilo oscilacija u igri.
“Normalno je da u tako kratkom periodu dolazi do oscilacija za vrijeme utakmica, dešava se i puno jačim reprezentacijama od naše da pobjede budu manje ubjedljivije od onoga kako je moglo biti, kao što je bio slučaj u Letoniji. U svakom slučaju, čestitam momcima na izdržanim naporima u pripremnom period prije Nove godine, pogotovo na prikazanim partijama u ovoj godini. Njihov odnos i angažman je za svaku pohvalu”, dodaje Kastratović.
Od učešća na EP u Norveškoj, prošla su četiri neuspješna ciklusa kvalifikacija (po dva za Evropsko i Svjetsko prvenstvo). Zato je bilo jako bitno početak ovog ciklusa kvalifikacija početi kako treba, zbog vraćanja vjere u sebe, jer Mrvaljević, Roganović, Rakčević, Osmajić, Mijatović, Melić i ostali posjeduju kvalitet da se, uz malo sreće, možda ponovo nađu na nekoj velikoj smotri. Možda je, zbog toga, i bilo dodatnog pritiska…
“Pritisak u ovom poslu je neminovan, jer se igra za rezultat. U proteklom periodu je izostao kontinuitet učešća na velikim takmičenjima. Normalno, igrači i ja kao selektor, osjećali smo dozu pritiska u vezi plasmana u narednu rundu kvalifikacija, što je, za mene, prirodno i normalno. Možda je malo veći stepen tog pritiska bio zbog očekivanja da se nakon nekoliko neuspjelih pokušaja u prethodnim kvalifikacijama, a po mom mišljenju počinjući iz nova, napravi taj prvi uspješan korak. To je, možda, dodatno opterećivalo stručni štab, vjerujem i igrače istovremeno”.
Nakon novembarskog okupljanja, u okviru EHF nedjelje, i ovog ciklusa kvalifikacija, Kastratović je imao priliku da se bolje upozna sa ekipom, kao i da se igrači naviknu na njega.
“Prijateljska utakmica sa Makedonijom na Zlatiboru, i ove četiri u kvalifikacijama, upotpunili su sliku o članovima reprezentacije, koji su imali priliku, svaki na svoj način i svako po mom mišljenju u dovoljnoj mjeri, da dobiju adekvatnu šansu i pruže svoj maksimum. Dobio sam jasniju predstavu o mnogim igračima, kako iskusnijima, tako i mlađima čije vrijeme tek dolazi”.
Da li će u junu biti mjesta i za još neke od starosjedilaca koji su se bili oprostili od reprezentacije, poput Petra Kapisode i Aleksandra Svitlice, možda Gorana Stojanovića?
“Prvo da vidimo kakvog će nam protivnika donijeti žrijeb. Međutim, svaka selekcija je podložna promjenama, tako da ne bi bilo ništa čudno da ovaj sastav pretrpi neke izmjene, da dobije drugu fizionomiju. Ja ću, kao čovjek i trener, uraditi sve da naša reprezentacija u junskom dvomeču bude kompaktnija i kvalitetnija sa nekim našim reprezentativcima koji nijesu učestvovali u ovim kvalifikacijama. Generalno, mi smo zemlja sa malim brojem kvalitetnih rukometaša, i volio bih da imamo sve reprezentativce uz sebe, da nas bude što više i da kroz zajednički rad i adekvatne pripreme, te dobar odnos i međuljudske odnose, koji su generator pozitivne atmosfere”.
Je li je junski baraž, možda, posljednja šansa ove generacije da se domogne još jednog velikog takmičenja?
“Apsolutno se slažem sa vama. U reprezentaciji imamo igrača koji su, po mom mišljenju, dostigni zenit svoje rukometne karijere. Za njih bi bilo, normalno i sve nas ostale, idealno da osjete kako izgleda igrati na Svjetskom prvenstvu. Iako su pomjerene granice igranja, nastup na tom takmičenju bi za nekoliko igrača bi bio kruna dugogodišnje karijere”.
Kao one 2007. godine, kada je izborena viza za Evropsko prvenstvo u Norveškoj (2008.), Cetinje je ponovo bilo srećno za rukometaše, koji su imali odličnu podršku. Da li je Cetinje najbolji izbor i za baraž?
“Cetinje se pokazalo kao dobar domaćin. Imali smo kvalitetne uslove u sportskoj dvorani, a pored toga moram da istaknem i adekvatan tretman u hotelu “Sport In”, gdje smo naišli na gostoprimstvo i veliku ljubaznost svih zaposlenih. U junskom baražu će biti veoma važna atmosfera u dvorani, a Cetinje, svakako, ostaje opcija, ne samo zbog podrške, već i zbog nekih tehničkih stvari, udaljenosti od aerodroma, od Podgorice jer treba transportovati Gerflor podlogu, a i ljeti je klima na Cetinju prijatnija. Više je faktora koji ukazuju na to da, možda, i junski baraž treba organizovati na Cetinju”, zaključio je Kastratović.
Mrvaljević: Moramo biti zadovoljni
“Mislim da je publika na posljednjem meču protiv Letonije mogla da vidi koliko želimo pobjedu i sa koliko žara ulazimo u svaki duel, bilo kod kuće, ili na strani. Atmosfera na Cetinju je bila predivna, mislim da smo dali sve od sebe. Konačno je došao trenutak da i mi imamo malo sportske sreće, i da prebrodimo prvi krug kvalifikacija i plasiramo se u baraž. Moramo biti zadovoljni, mi smo jako srećni. Nadam se ćemo imati sreće i u baražu”, kaže kapiten Draško Mrvaljević.
Galerija
Bonus video:
