Umjesto da se pripremaju za četvrtfinale sa Brazilom, da kuju planove o medalji koju su, osim njih, očekivali i brojni rukometni stručnjaci i cijela nacija, rukometašice Crne Gore danas su doputovale iz Brazila.
Tužne, sa osmjesima kojima su skrivale raspoloženje, sletjele su na podgorički aerodrom nakon 20-satnog putovanja iz Sao Paula. U najvećem gradu Južne Amerike danas su mogle da pišu istoriju crnogorskog rukometa, ali ga praktično nisu ni vidjele. Samo su sa aerodroma „Gvaruljos” krenule ka Lisabonu, a onda preko Rima stigle kući. Kao zvanično 10. ekipa svijeta...
Koban je bio okršaj sa Španijom u osmini finala, koja je raspršila sve snove o medalji.
"Nismo ostvarili ono što smo planirali. Kompletan ovaj period priprema posvetili smo osmini finala, ali u tom meču nismo bili na potrebnom nivou. Ne znam čija će biti odgovornost ako ne selektorova, ali mi je žao što je jedan golman ostvario toliko odbrana, što je jako rijetko na velikim takmičenja. Očigledno je da je prevelika želja uticala na djevojke, ali im ništa ne zamjeram, jer znam sa kojim i emocijama i motivom su otišle u Brazil i koliku su želju imale da budu na potrebnom nivou. To se dešava i izvući ćemo maksimalnu pouku iz svega, i igračice i ja posebno, jer sam sigurno ja napravio više grešaka", naglašava Dragan Adžić.
Nakon neuspjeha u duelu sa „crvenom furijom”, selektora i njegove izabranice mogla je samo da utješi činjenica da će se najvjerovatnije domoći kvalifikacija za Olimpijske igre. Izgleda da će Adžić voditi ekipu i tada, iako i sam kaže da je njegova sudbina u rukama drugih.
"Izvjesno je da bi trebalo da ostvarimo osnovni cilj i plasiramo se na predolimpijski turnir, te da ćemo ovaj olimpijski ciklus završiti uspješno - plasmanom na OI. Vjerujem u to i smatram da to treba da ostvarimo u ovom sastavu, jer smo to sa ovom ekipom i zaslužili, a da li ćemo to je stvar drugih. Naravno da je moja odgovornost najveća i sigurno je da ću napraviti najdublju analizu, prije svega svog rada".
Kako analizirate izdanja reprezentacije u Brazilu?
"Zadovoljan sam igrom protiv Njemačke i Angole, koja je pokazala da je ekipa za respekt. Island je bio ispod svakog našeg nivoa, a utakmicu sa Kinom ne treba ni da komentarišem. Protiv Norveške se nismo adekvatno privikli na kriterijum suđenja, a meč sa Španijom je nešto što treba posebno analizirati. Igra nije bila na potrebnom nivou, treba je unaprijediti i popraviti".
Zašto je reprezentacija igrala gore nego Budućnost, kada je u pitanju praktično ista ekipa?
"Nije kompletna Budućnost u reprezentaciji, jer ima igračica koje u klubu daju veliki doprinos, a nisu u nacionalnom timu. Uzgred, nekoliko rukometašica koje su u reprezentaciji jako bitne, kao što su Mara Jovanović i Jovanka Radičević, ne igraju u Budućnosti", naglašava Adžić, koji se zahvalio Savezu, članovima stručnog štaba Vlatku Đonoviću, Miri Čelebić, Milanki Šćepanović i fizioterapeutima Vladu Jovanoviću, Alenu Pepiću i Srđanu Kojiću.
Zbog čega su zakazale najbolje igračice i šta je razlog neuigranosti ekipe?
"Mislim da niko od nas, ni najiskusnije, ni najmlađe, ni ja, nismo izdržali pritisak i odgovornost koje smo sami sebi nametnuli. Znam sa kojom su željom i energijom djevojke ušle u ove mečeve, a u sportu se dešava da nekog dana to ne rezultira na adekvatan način. Odnos među njima, energija i jedinstvo poslije utakmica mi garantuju da ćemo se izvući iz ovoga i da ćemo imati prave igre već od narednih utakmica, počev od Lige šampiona, kroz kvalifikacione mečeve protiv Rusije, pa i na predolimpijskom turniru krajem maja. Vjerujem da ćemo svi izvući pouke i da će samim tim i igra biti tečnija i bolja".
Slažete li se sa ocjenom da je napad zakazao i šta je razlog toga?
"U odbrani igrač lakše izađe iz bilo kakvog pritiska koji postoji, a u napadu je to vidljivije. Slažem se sa tim da je ta faza bila slabija od onoga što ova ekipa može na svim utakmicama i mislim da će igra u napadu biti u centru naše pažnje u narednom periodu", zaključio je Adžić.
Jovanka Radičević je prva izašla pred novinare i emotivno pričala o neuspjehu.
"Teško je poslije ovako lošeg rezultata bilo šta reći, ali sigurno je da je nama najteže. Puno truda smo uložile da na Svjetskom prvenstvu budemo što bolje, ali poslije onakvog starta nismo igrale kako možemo i kako smo mislile da hoćemo. Spremne smo da trpimo kritike", rekla je Radičević.
Savić: Cilj je bila medalja
Maja Savić je kao kapiten imala šansu da osvoji drugu medalju na svjetskim prvenstvima, nakon bronze u Italiji 2001. godine. Najiskusnija crnogorska rukometašica je svjesna šta je propušteno...
"Svi ćemo sigurno sada tražiti razloge, prvo u sebi samima, a onda i u kompletnom timu. Vrijedno smo radile šest mjeseci, bukvalno se od prvog dana sezone spremale za Svjetsko prvenstvo. Nikome ne može da bude teže nego nama što nismo ostvarile zacrtani cilj i uzele jednu od medalju", kaže 35-godišnje lijevo krilo.
Igračica koja je dva puta osvojila Ligu šampiona svjesna je da ekipa zaslužuje kritike.
"Od starta smo igrale loše, ni na jednoj utakmici nismo bile na potrebnom nivou. Treba ići dalje, ali moramo da shvatimo da se jedna vrata zatvaraju, a druga nam se otvaraju. Ko zna, možda je ovako trebalo da bude, jer smo dobile šansu da igramo kvalifikacije za Olimpijske igre, što je utješna nagrada za sve kroz šta smo prošle.
Da li je nedostajala hemija u ekipi, koja je bila vidljiva na Evropskom prvenstvu, ili vas je sputalo to što ste bili favoriti?
"Na Evropskom prvenstvu smo bile rasterećenije, jer nismo imali fond igračica kao na šampionatu svijeta, gdje smo bili jači za Kaću Bulatović, Anu Radović i Anu Đokić. U Danskoj nam je bilo teže, nismo imale dovoljno igračica da neke stvari uradimo na drugi način, a sada kada smo to imale nikako nismo uspijevale da odigramo kako treba. Ne smijemo, ipak, sada da posustanemo, moramo da idemo dalje", naglasila je Savić.
Galerija
Bonus video:
