„Morača” je bila prepuna sat i po prije početka meča, navijači su se spremali za istorijski uspjeh, koji mnogi od njih čekaju otkada su živi.
Nažalost, prokletstvo je nastavljeno - i sedmi pokušaj rukometašica Budućnosti da se domognu finala Lige šampiona je bio neuspješan, opet su Podgoričanke u suzama gledale slavlje protivnica. Ovaj poraz, doduše, nije bio tragičan kao onaj od Herca 2002. godine, jer ih je Larvik pregazio. Norveški prvak je držao lekcije rukometa, u nijednom trenutku „plavima” nije ostavio ni gram nade da mogu da stignu minus iz prve utakmice...
Vođstvo samo na startu
Nošene sjajnom podrškom sa tribina, izabranice Dragana Adžića su na startu četiri puta imale minimalnu prednost. Gošće su preokrenule golom Gro Hamerseng iz kontre na isteku 9. minuta (5:4) i već tada je bilo jasno da je preokret lak koliko i uspon na Mont Everest.Kada je Kari Mete Johansen sa dva vezana pogotka iz najjačeg oružja Larvika - kontranapada - povisila na 8:5 u 16. minutu bilo je jasno da će finale i dalje biti samo san.Raspad u finišu poluvremena
Budućnost je nekako smogla snage da izjednači na 9:9, ali je Larvik opet ubacio u veću brzinu i očas posla stigao do plus pet. I to na kakav način - Tonje Larsen je nakon isteka 30. minuta iz deveterca, preko šest igračica „plavih”, pogodila mrežu Marine Vukčević za 15:10. Debakl je bio u najavi...U igri Budućnosti ništa nije funkcionisalo. Odbrana je bila slaba, a napad očajan - Norvežanke su sjajnom defanzivom potpuno zaustavile Bojanu Popović, Ana Đokić nije mogla da napravi blok, a kamoli da primi loptu, a jedino su nešto radile Marija Jovanović i Majda Mehmedović. To je bilo premalo da se Budućnost suprotstavi drim-timu iz Larvika.Larvik se smilovao
Adžić je na početku drugog dijela utakmice zamijenio tri igračice iz startne postave. Radmila Miljanić, Dragana Pecevska i Sanela Knezović su zamijenile Jovanku Radičević, Majdu Mehmedović i Marinu Vukčević, ali pomaka nije bilo. Naprotiv - Larvik je sa pet vezanih pogodaka stigao do rekordnih 22:13 u 39. minutu.Norvežanke su možda mogle i da razbiju grogiranog rivala, ali su, ipak, smanjile tempo i dozvolile Budućnosti da izbjegne katastrofalan poraz...
Da je igrala Katarina Bulatović...
Među 14 igračica Budućnosti, bilo je šest bekova. Sve su u jednom dijelu utakmice igrale na desnoj strani, ali nijednoj od njih to nije prirodna pozicija, jer su sve dešnjakinje.Nedostajao je jedini pravi desni bek - Katarina Bulatović. Falili su njeni golovi sa 10 metara, sa njom u timu Larviku ne bi bilo tako lako. Niko ne može znati da li bi Budućnost sa njom u timu stigla do finala, ali bi šanse bile veće.Nažalost, drama sa njenom suspenzijom, koja je ličila na neku špansku sapunicu, nije imala srećan kraj. Jedna od najboljih ljevorukih igračica na svijetu je preskočila najvažnije mečeve u posljednjih devet godina i zbog toga neko mora da snosi odgovornost.Veliki klubovi, jednostavno, ne mogu sebi da dozvole takve drame pred najvažnije utakmice...
Budućnost - Larvik 24:27 (10:15) Podgorica - Dvorana „Morača”. Gledalaca: 5.000. Sudije: Š. Bonaventura i Ž. Bonaventura (Francuska). Sedmerci: Budućnost 4 (3), Larvik 3 (3). Isključenja: Budućnost 12, Larvik 6 minuta. Budućnost: M. VUKČEVIĆ (osam odbrana), Knezović (šest odbrana), Miljanić 3, RADIČEVIĆ 2 (1), ĐOKIĆ 1, JOVANOVIĆ 5 (1), RADOVIĆ 1, A. Bulatović, Pecevska, Kindl 2, POPOVIĆ 9 (1), S. Vukčević, MEHMEDOVIĆ 1, Knežević. Larvik: Rantala (tri odbrane), LEGANGER (11 odbrana), LARSEN 3, Brejstol, LOKE 4, Kristijansen, JOHANSEN 4, Brejvang, Merk 1, HAMERSENG 3, RIGELHUT 5 (3), SULAND 5, Stange 1, Medvjedeva 1.
Adžić: Nemam namjeru da podnosim ostavku
Draganu Adžiću je, naravno, teško pao poraz, ali je čestitao i protivniku i svojim izabranicama.
- Igračice Larvika su pokazale zašto su osvajale sve medalje. Potvrdile su zrelost, iskustvo i kvalitet izražajnije nego u svojoj dvorani. Nemam šta da zamjerim djevojkama, izgarale su kao i čitave sezone i pružile svoj trenutni maksimum, koji očigledno nije bio dovoljan da se pobijedi ovakva ekipa. U svakom slučaju, zadovoljan sam sezonom, odnosom djevojaka i onim što smo učinili. Ostaje, naravno, žal što nismo ušli u finale. Željeli smo da napravimo taj korak, ali smo naišli na ekipu koja je u ovom trenutku bolja od nas. Mi još nismo dorasli tom uspjehu.
• Šta treba da se promijeni da bi Budućnost napokon stigla do finala?
- Vrlo je teško u sadašnjem rukometu napraviti ekipu za finale. Pogledajte kako su završili Đer, Viborg, Olčim, Krim... Nemamo sredstava da napravimo takav tim, ovdje se zaboravlja da je u ovoj Budućnosti igralo šest juniorki. Nemoguće je dovesti vrhunske igračica u većem broju. I ovako nas prozivaju da trošimo ogromna sredstva, što ne odgovara pravom stanju.
• Ostajete li trener Budućnosti?
- Izuzetno sam zadovoljan svojom trenerskom karijerom otkada sam šef stručnog štaba i selektor, a ako neko misli drugačije ja ću mirne savjesti da odem i družim se sa svojim osmomjesečnim sinom. Nemam namjeru da podnosim ostavku poslije ovakve sezone. Stojim tu i radiću sve da se ove djevojke osjećaju toliko dobro u Budućnosti da ne idu u druge klubove i pojačavaju konkurente.
• Da li je greška što Katarina Bulatović nije igrala u revanšu i što je Saneli Knezović prije polufinala rečeno da je prekobrojna?
- Što se tiče Katarine Bulatović, ne znam da li poznajete ozbiljnog trenera koji ne bi volio da ima jednog igrača takvog kvaliteta u timu. Ona se nije pojavila na treninzima u najvažnijem trenutku sezone, zbog razloga koji nisu bili objektivni i pravi da bi ih razumio bilo ko. To je razlog zašto ona nije bila tu, a ne želja Dragana Adžića. Ovdje se radi o klubu, o instituciji, o poštovanju profesionalnih obaveza. Ko ih poštuje tu je, ko ne, nije tu. Da li je to Katarina Bulatović, Bojana Popović ili neko treći, nije bitno. Mislim da u ozbiljnom klubu to mora biti tako. Što se tiče Sanele Knezović, otkada sam trener imam parolu da igrač treba odmah da zna da li ostaje ili ne.
• S obzirom na to šta se sve izdešavalo, da li ima šansi da Bulatovićeva iduće sezone ostane u Budućnosti?
- Meni samo može da bude žao što je Kaća sebi to napravila u jednoj sjajnom momentu karijere. Ona je najbolje trenutke u karijere odigrala u Budućnosti i vjerovatno u tome ima pomoći saigračica i trenera. Ali, mora biti svjesna da je ona odgovorna za ovo što je napravila, i ako na pravi način prihvati svoju odgovornost, mislim da joj treba dati drugu šansu. Ali, mora da shvati da je odgovonost njena, a ne nekog drugog. U tom slučaju vrata su joj otvorena.
Izjave
Radmila Miljanić: Dale smo sve od sebe, ali to nam nije bilo dovoljno. Ostaje veliki žal za finalem, ali moramo da dignemo glave i idemo dalje, jer je i ovo veliki uspjeh. Hvala navijačima i svima koji su bili uz nas od prvog do posljednjeg minuta.Tor Odvard Moen, trener Larvika: Između dva meča smo puno radili na samopouzdanju, mislim da su djevojke od početka meča bile izuzetno fokusirane.
Budućnost je u prvom meču igrala odlično odbranu i malo nas iznenadila time što je promijenila. To nam je išlo u korist, olakšala nam je posao. U Larviku sam praktično otkada je klub formiran i mnogo puta smo bili blizu finala.
Sada smo napokon tu, a nadam se da će Budućnost nastviti da gradi tim i da ćemo se sresti u finalu.
Bonus video:
