Čekalo se da Budućnost napokon proradi u glavnoj fazi Lige šampiona. Tim koji je gazio sve rivale u prvom krugu nije nikako mogao da uđe u pravi ritam, u Španiji je prije dvije sedmice djelovao sporo i bezidejno, ali je u Ljubljani pokazao da se vraća na pravi put.
U meču sa nevjerovatno velikim brojem golova, prvak Crne Gore je savladao Krim sa 40:36 i napravio veliki korak ka polufinalu. Rezultat govori da odbrana nije bila na nivou, ali i da je napad bio gotovo perfektan. Ana Đokić, Katarina Bulatović i Dragana Pecevska su pokazale da su se vratile u formu nakon duže pauze, Jovanka Radičević je opet pogađala svoje prepoznatljive lobove, Marija Jovanović koristila svaki prostor za šut, a Bojana Popović lucidnim golovima i aistencijama dovodila do očaja nervoznu Martu Bon i njene izabranice.
Jedna djevojka je, ipak, zaslužila da njeno ime bude izdvojeno - Ana Radović. Rukometašica koja je 7. decembra, u utakmici sa Rusijom na otvaranju Evropskog prvenstva, doživjela tešku povredu ramena, protiv Krima se vratila na teren. I odmah se vidjelo koliko je nedostajala, jer je sjajnim kretnjama, golovima i asistencijama u prvih 15 minuta potpuno srušila koncepciju slovenačkog prvaka.
Bila je jedan od heroja pobjede, ali ne želi da se na to previše osvrće, već poručuje da Budućnost ima teške utakmice u Podgorici sa Olčimom i Ićakom.
- Ovo je samo jedan stepenik. Još nije sigurno ko će biti u polufinalu. Imamo još dvije utakmice u „Morači“, koje su nam čak i bitnije nego što je ova bila. Biće nam teže da igramo te mečeve, jer će biti više publike, a i pritisak je veći kada se igra na svom terenu - kaže Radović.
Srednji bek „plavih“ smatra da će rezultat u duelima sa Olčimom i Ićakom zavisiti samo od odnosa rukometašica Budućnosti prema igri.
- Preko cijele sedmice gledamo DVD snimke, tačno znamo ko šta radi i samo od nas zavisi hoćemo li sprovesti u djelo to što trener traži. Ako tako bude, neće biti problema.
• Nisi igrala skoro tri mjeseca. Kada si saznala da ćeš igrati i da li si se osjećala neobično na terenu?
- Znala sam da ću igrati, ali ne i da li ću biti u startnoj postavi. Nije mi bilo bitno da li ću početi meč ili ću ući sa klupe, najvažnije je što sam se oporavila, što sam opet sa ekipom. Bilo je neobično, jer sam tri mjeseca bila van terena, a vratila sam se u izuzetno jakoj utakmici. Nisam imala osjećaj kao ostale rukometašice, koje su igrale i u Rumuniji i u Španiji, ali sam imala veliku želju da odigram što bolje i rekla sam sebi da moram da dam maksimum.
• Da li si sama sebe iznenadila odličnom igrom u Ljubljani?
- Nisam, jer sam veoma dobro radila. Na treninzima sam odrađivala sve kao što bi trebalo. Svako ko na treninzima daje 100 odsto, vratiće mu se na utakmici. To je tako, svi to znaju.
• Jesu li ti saigračice pomogle da se vratiš poslije velike pauze?
- Naravno da jesu. Imala sam podršku na svim treninzima, bodrile su me, pomogle su mi da se vratim u normalu. Mnogo je teško i psihički se vratiti na teren poslije tri mjeseca pauze, zbog straha da se povreda ne obnovi. Sve su me podržavale, govorile mi da mogu, što mi je mnogo značilo - zaključuje Radovićeva.
Ne može da zaboravi Evropsko prvenstvo
Na pomen teške povrede u duelu sa Rusijom, Ana Radović je samo uzdahnula. Još ne može da zaboravi taj nesrećan pad, koji je tri mjeseca odvojio od terena i osudio je da na prvom velikom takmičenju u seniorskoj konkurenciji odigra svega 23 minuta.
- Najteže mi je palo to Evropsko prvenstvo - sa dozom sjete priča Radovićeva. - To je bilo moje prvo veliko takmičenje, a bila sam izuzetno fizički spremna, možda i najbolje u karijeri. Ali, to je sport, niko ne može da zna hoće li se povrijediti ili neće. Bilo mi je žao što ne mogu da pomognem reprezentaciji, kao i kad nisam mogla da igram velike utakmice u Ligi šampiona. Nisam bila dio svega toga, ali sam pokušavala da bodrim ekipu i budem uz saigračice. Nikako, međutim, nije isto biti na terenu i pored njega.
Bonus video:
