Kako su Zoran i Draško podigli atmosferu: Ili ćemo da dobijemo, ili se utakmica neće zavšiti

"Nakon sastanka smo izašli na teren i znali da ćemo ili dobiti ili da se utakmica neće ni završiti", u svom stilu priča Branko Kankaraš o pripremi za meč sa Danskom i nestvarnoj pobjedi nad olimpijskim i svjetskim šampionom
3968 pregleda 4 komentar(a)
Pobjeda za sva vremena: Branko Kankaraš i Mile Mijušković slave nakon trijumfa nad Danskom, Foto: Filip Roganović
Pobjeda za sva vremena: Branko Kankaraš i Mile Mijušković slave nakon trijumfa nad Danskom, Foto: Filip Roganović

Znate one holivudske filmove, u kojima autsajder krene sa dna i stigne do čuda? Sličan tim scenarijima, koji djeluju realno samo na velikom platnu, ispisali su rukometaši Crne Gore za svega pet i po mjeseci.

Tim koji je 24. oktobra prošle godine doživio najveći neuspjeh od obnavljanja nezavisnosti i remijem sa Farskim Ostrvima (24:24) praktično sam sebi zatvorio vrata Evropskog prvenstva, u „Morači” je preksinoć priredio najveću rukometnu senzaciju decenije - srušio je aktuelnog olimpijskog i svjetskog šampiona Dansku (32:31), tim koji se u januaru prošetao do planetarne krune savladavši u polufinalu Francusku sa osam, a u finalu Norvešku sa devet razlike.

Nije Dancima pomoglo ni što je najbolji igrač planete Mikel Hansen blistao, kao da je bilo suđeno da tim Zorana Roganovića priredi čudo.

Nebojša Simić je dokazao da je jedan od najboljih golmana svijeta i da može da sruši i najveće kada je njegov dan, Miloš Božović, Stevan Vujović i Vladan Lipovina bili nezaustavljivi...

Ako ni zbog čega drugog, Crna Gora je zbog dva nestvarna gola zaslužila pobjedu, u kojima su „lavovi” pokazali drskost, klasu i snalažljivost - pri rezultatu 18:19, Miloš Vujović se vratio na teren nakon isteka kazne od dva minuta i samo nešto šapnuo Božoviću, a saigrač iz Tatabanje mu je asistirao za savršen cepelin, a Branko Kankaraš se u 55. minutu bacio na loptu nakon što se odbila i lijevom rukom je sa poda majstorski poslao u mrežu za nedostižnih 30:27.

- Ne znam kako to da opišem. To je isto kao i Simove odbrane, Miloševi, Stevovi i Lipini golovi, to ne može da se objasni. Kao da mi je bog poslao signal da skočim, ja sam se samo bacio i „šklepio” loptu. Ali, ništa od toga ne bi bilo da svi momci nisu odigrali perfektno. Niko ne zaslužuje da bude istaknut ispred ostalih, sem možda Simića, koji je bio spektakularan. Bio nam je pravi oslonac, baš ono što bi trebalo da bude - ističe 30-godišnji pivot.

Momak koji je rođen i odrastao u Novom Sadu nikada nije imao dilemu za koga će da igra.

Debitovao je za Crnu Goru tokom mandata Ljubomira Obradovića, ali ga u nacionalnom timu nije bilo tri godine. Trebalo je da se vrati u oktobru na mečeve sa Farskim Ostrvima i Ukrajinom, a kao da je sudbina odredila da utakmica na kojoj će se vratiti bude istorijska. I zbog atmosfere i zbog rezultata.

- Onakvo navijanje je nešto najbolje što sam mogao da doživim. Svi ljudi su bili uz nas, pružali nam nevjerovatnu podršku. To mora da se osjeti, ne može da se opiše. Nije me bilo tri godine u reprezentaciji, ali sam to ostavio u prošlosti. Nisam mogao da pomognem protiv Farskih Ostrva i Ukrajine zbog problema sa leđima, ali da sam mogao da biram, ne bih izabrao bolji meč za povratak. Momci, stručni štab, ljudi iz Saveza, ma sve je ovog puta bilo nevjerovatno.

Vidljivo je da je atmosfera u RSCG znatno bolja otkada su brigu preuzeli bivši proslavljeni reprezentativci. U avgustu je Zoran Roganović postao selektor, Draško Mrvaljević sportski direktor, a u januaru je za predsjednika izabran Petar Kapisoda. Tri velikana crnogorskog rukometa su ubijedila talentovanu generaciju da ima kvalitet za velika djela...

- Stručni štab ima najveću zaslugu za pobjedu nad Danskom. Zoran i Draško su nam dali vjeru da možemo da pobijedimo, kao i Gojko Vučinić. Kad se sjetim sastanka koji su nam održali prije utakmice, odmah se naježim. Nakon toga smo izašli na teren i znali da ćemo ili dobiti ili da se utakmica neće ni završiti. Još kada smo vidjeli publiku, da svi ti ljudi vjeruju u nas, shvatili smo da možemo do čuda - emotivno govori Kankaraš, ali ne zaboravlja ni Kapisodu, koji je bio direktor reprezentacije kada je on debitovao.

- Petar je kratko predsjednik, ali može da se vidi koliko je posvećen. Dolazio je na treninge, bio je tu da da pruži podršku. Svi smo disali kao jedan, to se vidjelo. Svi ljudi iz Saveza su dali maksimum da imamo sve što nam je potrebno, a mi smo dokazali da smo generacija u koju može da se vjeruje i uloži - zaključio je pivot Istra, koji će naredne sezone nositi dres učesnika Lige šampiona, bjeloruskog Meškov Bresta.

Jedva čekam da se Grbović vrati

Kankaraš u vremenu slavlja ne zaboravlja prvog pivota, Nemanju Grbovića, koji zbog privatnih problema propušta dvomeč sa Danskom.

- Grba je nevjerovatno bitan za nas. Svi smo mu pružili podršku, uvijek će imati mjesto u ovoj ekipi. Niko od nas ne može sam da dobije, a kada igramo svi kao tim, onda možemo da se nosimo sa svakim. Jedva čekam da se vrati, nemam nikakvog ličnog interesa da ne bude tu, jer smo na istoj poziciji. Da je bio tu, još bismo lakše pobijedili Dansku.

Danska izgubila u „loncu za vještice”

Danski mediji su u šoku nakon poraza olimpijskog i svjetskog šampiona u Podgorici, prvog u kvalifikacijama za velika takmičenja nakon osam godina, mjesec i dan (posljednji put izgubili u Čehovu od Rusije 9. marta 2011. godine - 31:27).

Najslikovitija je bila televizija TV2, koja je atmosferu u „Morači” nazvala „loncem za vještice”.

„Danska je izgubila u Crnoj Gori, gdje su navijači napravili ogroman pritisak. Nacionalni tim je prvi put bio na terenu nakon osvajanja Svjetskog prvenstva u januaru, a publika je vikala i pozdravljala svaki gol ili odličnu defanzivnu reakciju. Golman Nebojša Simić je bio izvanredan, a naša selekcija nikako nije mogla da zaustavi domaće šutere”, napominje TV2.

Ostali mediji uglavnom pišu da je Danska doživjela šokantan poraz u Podgorici, a i „Politiken” je u prvi plan stavio navijanje.

„U pravoj balkanskoj atmosferi, Danci su bili potpuno van ritma i potonuli su pred domaćim timom, koji je imao veliku podršku publike. Crna Gora je igrala čvrsto i branila se svim raspoloživim, ali to ne može da objasni brojne promašaje”, piše „Politiken”.

Najbolji odbrambeni igrač u timu Nikolaja Jakobsena, Henrik Melgord, za poraz krivi očajan pristup svog tima i činjenicu da je intenzitet na dva treninga bio jako nizak, na šta je ukazalo još nekoliko reprezentativaca.

- Nažalost, borili smo se kao što smo i trenirali, nismo mogli da pronađemo koncentraciju. Nadao sam se da ćemo to prevazići do početka utakmice, ali nas je napao izuzetno „napaljeni” tim i učinio da osjetimo nesigurnost - iskren je bio Melgord, koji je dobio nagradu za najboljeg defanzivca Evropskog prvenstva 2016.

Bonus video: