Prije osam godina, kadetska reprezentacija Crne Gore je na Svjetskom prvenstvu u Makedoniji zauzela 4. mjesto, a dvije djevojke iz te generacije - Đurđina Jauković i Đurđina Malović - nekoliko mjeseci kasnije sa seniorskom selekcijom dogurale i do polufinala EHF Eura, ali opet ostale bez odličja.
U reprezentaciji je sada bilo osam igračica iz te sjajne kadetske i juniorske generacije 1996. i mlađe, kao i njihova tadašnja učiteljka Maja Savić, sada prva pomoćnica Bojane Popović.
Dugo su sve čekale medalju, sada su dale nemjerljiv doprinos u osvajanju možda i najsenzacionalnije od sve tri koje su prigrabile „lavice”.
„Ostavile smo srce na terenu, nismo htjele da odustanemo, već smo se borile do kraja. To je presudilo. Ponosna sam na ekipu i zahvalna svim ljudima koji su došli da nas prate. Bili su naš osmi igrač, zahvaljujući i njima smo uzele ovu bronzu”, rekla je Ema Alivodić.
Pivotkinja iz Berana, koja za šest dana slavi 26. rođendan, priznaje da situacija nije djelovala sjajno nakon isteka regularnog toka u duelu sa Francuskom, jer nije bilo ni Milene Raičević, ni Itane Grbić, ali da predaja nije bila opcija.
„Bilo je jako teško, Mika nije mogla da igra, Itana je dobila crveni karton. Odlučile smo da se borimo, ako je potrebno da igramo i sa tri pivotkinje”, istakla je igračica ĆSM Bukurešta.
Grbićeva je priznala da joj se čitav svijet srušio kada je dobila crveni karton i poklonila sedmerac Francuskoj za produžetke, ali je vjerovala u saigračice. Imala je i zanimljiv savjet za njih sa tribina u pauzi pred početak produžetka - da piju vodu i dišu na nos, što su snimile i kamere.
„Ne znam odakle nam ova snaga, sigurno nismo fizički spremnije od Francuskinja. Umornije smo, imamo kratku klupu, ali sam toliko ponosna na Đinu Malović i Mateu, koje su ušle u produžetku i odradile posao savršeno, na Martu, jer je bila tu kad je bilo najpotrebnije... Zahvalna sam im do neba na svemu”, istakla je 26-godišnja Podgoričanka.
Matea Pletikosić nije opravdala povjerenje do utakmice za bronzu, ali je bila sjajna kada je bilo najpotrebnije, dok je Malovićeva počela meč sa Francuskom, a onda dugo sjedjela na klupi. I ona je u produžecima dala ogroman doprinos.
„To je to što stvara igrače velikim. Kada im je Bojana dala šansu, sigurno im je vjerovala, kao i mi sve. Osjećalo se to sa tribina, ali i sa klupe”.
Itana ističe da je ova medalja znatno većeg sjaja, jer je čudo kad se zna koliko ima Crna Gora rukometašica, a koliko Francuska.
„Ovo za nas nije bronza, nego zlato. Pokazale smo da imamo veće srce od Francuskinja, to nas je i dovelo do medalje”, istakao je srednji bek Bresta.
Bonus video:
