Porodice sa osmoro djece nekada su bile sasvim uobičajena pojava u Crnoj Gori, danas su rijetkost. A familija kao što je Radomira i Svetlane Ćorović iz Nikšića nije bilo, niti ih ima, jer je jedinstvena, neponovljiva - na sportski, rukometni način.
Nataša već drugu sezonu nosi dres Budućnost Bemaxa, a sa “lavicama” je osvojila senzacionalnu bronzu na Evropskom prvenstvu u Sloveniji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Snežana je juniorska reprezentativka, Jakov najbolji strijelac Kadetske lige, u kojoj igra i njegov blizanac Ognjen, a od ove sezone na velikoj sceni je i Nada.
Djevojka koja je bila ponajbolja igračica Prve lige u sezoni 2019/2020. je zaobilaznim putem, preko slovačke Juvente i Jagodine, stigla do jedne od najjačih liga u Evropi i zaigrala za Bezanson. Izdanjima u dresu šampionatu Francuske i Evropskoj ligi je skrenula pažnju i selektorke Bojane Popović, pa je bila na okupljanju tokom prethodne EHF sedmice, krajem februara i početkom marta, a večeras će debitovati na gostovanju Norveškoj u gradiću Ersta (19.15 časova).
- Sve djevojke su me lijepo prihvatile. Dugo se znamo, ne osjećam se kao da sam nova, već kao da dugo radimo i treniramo zajedno. Stvarno mi je puno pomoglo što je Nataša bila tu prije mene, pa sam bila dobro upućena kakav je sistem. Uzgred, radila sam sa Bojanom kad sam bila u kadetskoj reprezentaciji, ništa mi nije nepoznato, sve sam dobro znala - rekla je 22-godišnja Nikšićanka za “Vijesti”.
A debi nije mogao da bude protiv težeg rivala - aktuelnog svjetskog i evropskog prvaka, ekipe koja stalno osvaja medalje na velikim takmičenjima.
- Trebalo bi prvo da dobijem minute, pa da pokušam da se što bolje uklopim u ekipu. A Norveška je, zaista, nezgodan protivnik da bi nešto moglo da se očekuje. Nadam se da ću otići na prvo veliko takmičenje, da ću postati standardna članica reprezentacije, a ne da budem tu samo da nekog zamijenim. I, naravno, sanjam medalju, nastup na Olimpijskim igrama...
Sa godinu i po starijom sestrom Natašom je činila tandem na pozicijama lijevog i srednjeg beka u Levalei, čijeg trenera Dragana Đurđevca posebno izdvaja.
- Za trenera Dragana imam bukvalno samo riječi hvale. On me je najviše usmjerio šta i na čemu bi trebalo da radim, kod njega sam najviše napredovala i posvetila se rukometu. Pružio mi je povjerenje kada sam počela da igram Prvu ligu. Ima velike zasluge za moju i Natašinu karijeru, kao što je sada mnogo značajan i Snežani.
Rukomet je za Nadu bio prirodan izbor, kao i za ostale Ćoroviće rođene poslije nje.
- Nas je osmoro djece, a samo se najstarija od nas, Jovana, nije bavila rukometom. Nekako smo odmalena naučene na sport, posebno na rukomet. Roditelji nam se nisu profesionalno bavili sportom, ali su prvo zajedno krenule Zorana i Gordana sa drugaricama iz komšiluka, onda Nataša, pa ja. Svidjelo se i Snežani, a zatim je i Jakov počeo da igra rukomet. Ognjen je prvo trenirao fudbal, ali se i on kasnije odlučio za rukomet.
Nije samo porodična “tradicija” uvukla Natašu i Nadu u ovaj sport, već i uspjesi “lavica”.
- Nataša i ja smo počele da treniramo u periodu kad je naš rukomet bio u usponu. Osvajanje medalja 2012. je dosta uticalo da se još više pokrenemo i fokusiramo na rukomet. Do tada je izbor bio škola ili rukomet, ali tada smo se još posvetile sportu.
Na ljeto 2020. godine, poslije pauze zbog koronavirusa, Nada je otišla u slovačku Juventu. Imala je 19 godina, razdvojenost od porodice joj nije prijala.
- Ako se ko namučio, ja sam. Napravila sam pogrešan korak što sam otišla u Slovačku. Nisam bila spremna na to, ni upućena na ono što me čeka. Bila sam kao da sam pala s Marsa. To je bio šok za mene, nisam se snašla, loše sam se osjećala i dogovorili smo sporazumni raskid ugovora. Otišla sam u Jagodinu, u kojoj sam provela godinu i po i napredovala, imala veliku minutažu. Uzgred, bila sam blizu kuće, mogla sam često da dođem i budem u kontaktu sa mojima, to mi je baš značilo.
Nakon dvije duple krune u Srbiji, stigao je poziv četvorostrukog prvaka Francuske i kluba koji je 2003. osvojio Kup pobjednika kupova, kada je njegov dres nosila legendarna Svetlana Mugoša Antić.
- U Francuskoj mi je prelijepo. Odlično sam se snašla, sjajno su me dočekali. Dogovor je bio da prvih pola godine provedem u adaptaciji, nisam ni očekivala da ću da igram, ali sam jako brzo počela da dijelim minutažu na poziciji lijevog beka sa saigračicom iz Francuskinje. U januaru i februaru sam dosta igrala i u Evropskoj ligi.
Nada je jedna od rijetkih crnogorskih igračica koja je dogurala do reprezentacije a da nikad, makar i u mlađim kategorijama, nije nosila dres Budućnosti. Nada se, ipak, da će nekad i obući dres najtrofejnijeg crnogorskog kluba.
- Ko ne bi volio da igra u Ligi šampiona i bude kod kuće? Jedna od želja mi je da se vratim u Crnu Goru i da zaigram za Budućnost, ali i da napunimo halu kao nekada, da ne bude kao nedavno u osmini finala protiv Ferencvaroša. Želim da se oprobam i u Ligi šampiona, nije mi cilj da ostanem na ovom nivou na kojem sam sada - iskrena je djevojka visoka 180 centimetara, koja je u francuskom šampionatu dala 23 gola.
Brat Jakov najveća nada
Od petoro Ćorovića koji se trenutno bave rukometom, najpoznatija je Nataša, jer je već drugu sezonu na velikoj sceni. Ona igra na poziciji srednjeg beka, a ostali pokrivaju lijevu stranu - Nada i 15-godišnji Jakov su bekovi, njegov blizanac Ognjen i tri godine starija Snežana su krila.
Jakov je najbolji strijelac Kadetske lige sa 168 golova na 17 utakmica. Jednom se 16 puta upisao u listu strijelaca, tri puta po 15, dva 14... Uzgred, igrao je i za seniore Sutjeske u Kupu Crne Gore i dao devet golova na dvije utakmice, a sa perfektnih 5-5 iz sedmeraca je doprinio pobjedi protiv Budućnosti i plasmanu na finalni turnir u “Bemax areni” 20. i 21. maja.
- U Jakova ulažem sve nade. Još samo da ga ljetos uzmem “pod svoje”, da malo radimo u teretani - uz osmijeh odgovara Nada na pitanje ko od njih može da napravi najbolju karijeru.
Bonus video:
