Ni šampion Evrope Magdeburg, ni velikani sa sjevera Kil i Flenzburg, ni sve jači Fuhse Berlin... Poslije sedam kola, na čelu najjače rukometne lige na svijetu, njemačke Bundeslige, nalazi se Melzungen.
U kaznenoj ekspediciji Roberta Garsija-Parondoa jedna od glavnih poluga je Nebojša Simić.
Golman „lavova” je perfektno otvorio sezonu, protiv Gepingena odbranio 21 šut i primio svega 19 golova, a onda zablistao u još nekoliko utakmica i pomogao timu iz gradića u pokrajini Hesen da se šepuri sa vrha sa maksimalnih 14 bodova.
U toj seriji pobjeda, „crveni” su srušili i veliki Kil usred „Šparkasen arene” (35:30), savladali i probuđeni Lemgo u gostima (28:25), a u posljednjem kolu lagano riješili i do tada odlični Hanover Branka Vujovića (34:26).
„Ovo ne samo da je najbolji start u istoriji kluba, nego Melzungen nikada nije imao ni šest vezanih pobjeda tokom sezone, a mi smo već na sedam. Doveli smo tri jako dobra pojačanja, koja su se odlično uklopila, a i ostali su proigrali. Posvetili smo dosta više pažnje napadu, trčimo više, zbog čega dajemo dosta golova iz kontri. Prošle sezone smo ofanzivno bili 16. od 18 ekipa, a ove smo imamo jedan od tri najbolja napada u ligi. Odbrana je uvijek dobro funkcionisala, mi golmani smo stalno bili na nivou, ali je razlika što sada i napad besprekorno funkcioniše”, rekao je Simić za „Vijesti”.
Iz Melzungena je tokom ljeta otišlo sedam igrača, među kojima je i jedan od najboljih njemačkih rukometaša, Kai Hefner.
Stigli su letonski div Dainis Krištopans iz Pari Sen Žermena, mađarski pivot i defanzivni specijalista Adrijan Šipoš iz Vesprema i španski srednji bek Erik Balensijaga, koji je za dvije sezone u Feniks Tuluzu prosječno bilježio ispod tri gola i dvije asistencije.
Omaleni Bask (168 centimetara) je iznenađenje za sve.
„Balensijaga je svima bio nepoznat, ali igra odlično. Dosta je brz, najniži je igrač u ligi i stalno nameće tempo, trči, forsira brzu igru. Ne troši mnogo lopti, razigrava ekipu, pravi je srednji bek. Važna stvar je i što smo svi zdravi, možemo na sve da računamo, a prethodnih sezona nam je stalno falilo po pet-šest igrača”, istakao je 30-godišnji Baranin.
Melzungen je posljednji put u grupi EHF Evropske lige igrao u sezoni 2019/2020, sljedeće bio u kvalifikacijama za isto takmičenje i od tada ga nema na kontinentalnoj sceni.
„Cilj pred početak sezone je bio da se vratimo u Evropu, da osvojimo 5. ili 6. mjesto. Zasada se ambicije nisu promijenile, jer je tek sedam kola prošlo, ima još mnogo da se igra. U Bundesligi je sve moguće, svako svakog može da dobije, niko ne zna kada će imati pad u igri i koliko će se jak vratiti. Kad-tad ćemo morati da izgubimo, nemoguće je sve dobiti do kraja. Do sada su o titulu uvijek odlučivali mečevi između prve tri-četiri ekipe, ali sada su tu i Lemgo i Lajpcig, koji ‘kidaju’ bodove najboljima. Šampion će biti tim koji najmanje bodova izgubi u tim duelima”.
Poslije pobjede nad Kilom, legendarni Štefan Krečmar je poručio da vidi Melzungen kao kandidata za titulu.
„Bili smo najomraženija ekipa svima, javnost je jedva čekala da izgubimo da se nasladi, jer je klub ulagao velika sredstva, a uvijek smo bili u sredini tabele. Sada kad smo napravili pomak, svi su oduševljeni. Ukazuju nam poštovanje, a u prethodne tri godine su nam se smijali”, istakao je Simić.
Golman „lavova” je zadovoljan i svojim izdanjima.
„Počeo sam sezonu baš dobro. Poslije smo imali utakmice protiv malo slabijih timova, na kojima se dosta se i mijenjalo, a dvije posljednje, protiv teških rivala Lemga i Hanovera, branio sam na vrhunskom nivou i imao veliku prevagu u odnosu na suparničke golmane. Nije bilo lako, jer Lemgo prije meča sa nama devet puta zaredom nije izgubio kod kuće, dok je Hanover uzeo bod Flenzburgu, a od Fuhsea izgubio iz penala u posljednjim sekundama. Prošle godine je osvojio tri od četiri protiv nas, zbog toga je bilo malo ‘frke’ pred meč”.
Na posljednjoj utakmici, Simićev rival je bio kolega iz reprezentacije Branko Vujović, ali mu nijednom nije ni šutnuo. U Bundesligi su i Miloš Vujović i Stefan Čavor.
„On igra po pola utakmice sa mladim Uščinsom, koji je sa Njemačkom svjetski juniorski prvak i proglašen je za najboljeg desnog beka. Ovdje se Njemci jako cijene, zbog toga i dobija šansu, mada je igrao dosta dobro protiv nas i cijele sezone. Brankom protiv naše agresivne odbrane nije dolazio u dobru poziciju da šutne, više se okrenuo asistencijama. Miloš igra sjajno u Gumerzbahu, a Stefanu će sezona biti teška, jer je Veclar u borbi za opstanak”, zaključio je Simić.
Šoli će sada biti lakše, imamo šansu za drugu fazu EHF Eura
Rukometaši Crne Gore će igrati na Evropskom prvenstvu u Njemačkoj u grupi sa Islandom, Mađarskom i Srbijom. Selektor Vlado Šola nema dobre rezultate, Simić se nada da će se sve promijeniti i da će se „lavovi” boriti za glavnu fazu.
„Selektor će sada imati mnogo više vremena nego prije da spremi ekipu. Preuzeo nas je usred kvalifikacija, nije imao prostora za rad, a sada će imati EHF sedmicu i 10-ak dana prije prvenstva, što je dosta vremena da se ekipa spremi. Važno je da svi budemo zdravi i da se Grbović vrati, jer nam je mnogo falio. Vrijeme je i da mlađi, koji su dobili priliku usljed opraštanja nekih igrača, preuzmu odgovornost u narednim godinama. Sad se od njih sigurno očekuju velike stvari, moraju da pokažu da su spremni da poguraju reprezentaciju u pravom pravcu”, istakao je Simić.
U glavnu fazu idu dvije reprezentacije, a jasno je da je Island prvi favorit.
„Nama je lakše da prođemo u glavnu fazu, nego Bosni i Hercegovini, koja nas je u finišu kvalifikacija pretekla. Njoj će biti lakše da dođe do jedne pobjede, jer igra sa Gruzijom, a mi imamo šansu da se borimo za glavnu fazu. Island nije baš najbolje prošao na Svjetskom prvenstvu, ali ima nenormalno velik broj igrača u vrhunskim klubovima i favorit je. Mađarska je nekonstantna, nekad igra dobro, nekad loše, a naši dueli sa Srbijom, bez obzira na to ko je u kakvim sastavima, uvijek će biti derbi i posebna utakmica, jako rezultatski neizvjesna”, naglasio je Simić.
Bonus video:
