Francuska 1998 - zemlja je u fudbalskoj euforiji, Zinedin Zidan i ostali majstori Emea Žakea prvi put u istoriji postali su šampioni planete. Istovremeno, u nekom drugom sportskom svijetu, praktično na margini interesovanja javnosti, ženska rukometna selekcija te zemlje za selektora je dobila Olivijea Kumbolca.
To što jedna takva vijest praktično nije ni ispraćena u Francuskoj tada i nije bilo veliko čudo - godinu ranije rukometašice te zemlje na svom tek trećem velikom takmičenju (uvijek je to bilo Svjetsko prvenstvo) u istoriji stigle su do najvećeg uspjeha, 10. mjesta.
Dvije i po decenije kasnije (uz tri godine pauze od 2013. do 2016) Krumbolc je i dalje na klupi "plavih", a Francuska je gigant, najdominantnija reprezentacija današnjice.
Estel Nze Minko i drugarice sinoć su u Herningu protiv najvećeg rivala Norveške treći put pokorile planetu - nije potrebno naglašavati da je svaka titula stigla sa 65-godišnjim Krumbolcem na klupi, nakon uspjeha 2003. i 2017. Moćna Norveška trenutno na vječnoj listi ima samo jednu svjetsku krunu više od Francuske.
Tokom 22 godine koliko je bio na klupi Francuske stručnjak iz okoline Meca osvojio je 13 medalja sa tri najveća takmičenja, a osim tri krune sa svjetskih prvenstava ima jednu evropsku titulu (2018) i najsjajnije zlato sa Olimpijskih igara (2020).
Zanimljivo, prva medalja za Francusku stigla je samo godinu nakon što je Krumbolc postavljen za selektora - srebro sa Svjetskog prvenstva 1999.
Lavice ga smijenile 2012, vratio se 2016.
Danas sve izgleda idilično kada su u pitanju Francuska i Krumbolc, ali nije uvijek bilo tako.
Iako je već napravio revoluciju francuskog ženskog rukometa Krumbolc nije preživio neuspjeh u četvrtfinalu Olimpijskih igara 2012. u Londonu - tačnije otkaz su mu tada potpisale Katarina Bulatović sa sedmerca i rukometašice Crne Gore koje su slavile u četvrtfinalu.
Alan Port, međutim, nije bio ni blizu njegovih uspjeha, pa je Savez odlučio da ga vrati pred Olimpijske igre 2016. U Riju je odmah stigla medalja - srebrna, prva u istoriji sa magičnih Igara za Francusku.
Olimpijske igre ostale su opsesija za ovog stručnjaka, a svoj san, ali u svih generacija ženskog rukometa u toj zemlji, ostvario je 2021. na Olimpijskim igrama u Tokiju - u finalu protiv Rusije, iste reprezentacije od koje je u borbi za zlato poražen pet godina ranije.
Kako se staromodni i čelični stručnjak promijenio
Tokom prvog mandata na klupi Francuske Krumbolc je važio za staromodnog trenera, čelične discipline, koje često gubio glasne žice tokom utakmica... U međuvremenu je evoluirao, promijenio je pristup, pa se danas na tajm-autu može čuti i kako pita svoje igračice šta žele da odigraju u narednom napadu.
"Tri godine tokom kojih nije vodio reprezentaciju pomogle su mu da razmisli i shvati da profesionalni rukomet više nije isti. Naše igračice igraju u Ligi šampiona, znaju šta treba da rade, bio im je samo potreban novi model, a Olivije ga je pronašao", rekao je nakon Igara u Tokiju Filip Bana, predsjednik Rukometnog saveza Francuske.
Taj trenutak svoje karijere prokomentarisao je i Krumbolc.
"Kao i svi i ja se razvijam, sada sam manje bučan".
Ipak...
"Moram da priznam da sam bio i malo prisiljen da budem manje energičan", našalio se Krumbolc.
Njegova velika trenerska karijera nakon novog svjetskog zlata primakla se kraju. Kako je najavio, Krumbolc će Francusku voditi još narednog ljeta na "domaćim" Olimpijskim igrama u Parizu, nakon čega će otići u zasluženu penziju.
Kao jedan od najvećih svih vremena. Možda i najveći.
Bonus video:
