Zeleno brdašce ispod kojeg su skrivene ruševine iz Drugog svjetskog rata, jezero u podnožju, prepoznatljivi toranj i kao ukras remek-djelo arhitekture - futuristički šatorski krovovi rasuti po cijelom parku...
U tom trenutku znate da ste u Olimpijskom parku u Minhenu, mjestu koje je rođeno za Igre 1972, a koje je danas simbol jednog od najljepših gradova Njemačke.
Stadion u sklopu parka dobro je poznat širom svijeta, na njemu je Marko van Basten postigao jedan od najljepših golova u istoriji fudbala, a naš Dejan Savićević bio neuhvatljiv za odbranu Bajerna, dok je možda nešto manje poznata Olimpijska dvorana - ili “Olimpijahale”, kako je zovu Njemci.
Na tom mjestu rukometaši Crne Gore sjutra kreću u borbe za slavu na Evropskom prvenstvu, a upravo ta dvorana zlatnim slovima je upisana u istoriju olimpizma, ali i sporta nekadašnje Jugoslavije.
Rukomet se na Olimijskim igrama pojavio daleke 1936, međutim tada kao takozvani veliki rukomet, igran na otvorenom stadionu, dok je prava priča ovog sporta na Igrama krenula upravo u Minhenu prije 52 godine.
Prvi krunisani olimpijski kraljevi u rukometu bili su Jugosloveni - predvođeni selektorom Vladom Štenclom ”plavi” su dominantno, bez poraza, “zagrizli” zlatnu olimpijsku medalju. Njihova imena i danas ponosno stoje na jednoj od ploča (poput spomenika) u Olimpijskom parku, gdje se nalaze svi pobjednici Olimpijskih igara u Minhenu.
Abaz Arslanagić, Petar Fajfrić, Hrvoje Horvat, Milorad Karalić, Đoko Lavrnić, Milan Lazarević, Zdravko Miljak, Slobodan Mišković, Branislav Pokrajac, Nebojša Popović, Miroslav Pribanić i Zoran Živković svakoga ko prođe Olimpijskim parkom podsjećaju ko je tog ljeta 1972. igrao najbolji rukomet na planeti.
U godinama nakon Igara “Olimpijahale” bila je domaćin raznovrsnih sportskih manifestacija, od takmičenja u biciklizmu, preko hokeja na ledu i umjetničkog klizanja do košarke, a rukomet se nakon Mundijala 2019. ovog januara ponovo vraća kući.
Evropsko prvenstvo će se igrati pred 12.000 gledalaca, a kako javljaju iz Njemačke ulaznica praktično više nema u slobodnoj prodaji.
Zanimljivo je podsjetiti da je kompletan Olimpijski park Njemačku koštao 1,35 milijardi tadašnjih maraka (otprilike današnjih 2,9 milijardi eura), a tvorci ovog remek-djela bili su Ginter Beniš, Fraj Oto, Ginter Gžimek i ostali.
Pomenuti krovovi nalik na šatore koji dominiraju Olimpijskim parkom nedavno su proglašeni istorijskim simbolom inženjerske građevinske umjetnosti u Njemačkoj, a koliko se cijeni sve što je napravljeno za Igre 1972. najbolje govori i činjenica da je 2002. odbijen predlog da fudbalski stadion u sklopu ovog kompleksa bude renoviran.
Njemačka je tada sačuvala kompletan izgled Olimpijskog stadiona, a Minhen je novi fudbalski objekat dobio nekoliko kilometara dalje, kada je za potrebe Mundijala 2006. sagrađena “Alijanc arena”.
Mnogo je mjesta u Minhenu koji odišu istorijom, ali pravi sportski šmek ovog grada i dalje na najbolji način nosi Olimpijski park.
Bonus video:
