Titograd, 13. februar 1949. i neobičan rezultat (5:2) za današnji rukomet - možda je tada malo ko očekivao, ali decenije nakon toga pričaće priču da je tog dana rođen najveći crnogorski sportki klub.
Ženski rukometni klub Budućnost tada je savladao Jug iz Dubrovnika, sve nakon toga bila je istorija, a dvije zvjezdice Lige šampiona na grbu na najbolji način podsjećaju o kakvom velikanu se radi.
Klub koji su proslavile legende poput Svetlane Antić, Ljiljane Vučević, Olge Sekulić, Zorice Pavićević, Katice Lješković, Stanke Mugoše, Mirjane Mugoše, Stojanke Mugoše, Milanke Šćepanović, Mirsade Ganić, Marte Bojanović, Dragane Pešić, Maje Bulatović, Bojane Popović, Maje Savić, Katarine Bulatović, Milene Raičević i mnoge druge danas slavi 75. rođendan.
Najveće priče počele su sa Dušanom Dujom Đurišićem i prije svega dolaskom velikog Vinka Kandije (stigao na predlog upravo Đurišića), a nastavili su ih čuveni treneri Nikola Petrović i Dragan Adžić...
Imala je Budućnost u svojoj trofejnoj sali pehare Kupa pobjednika kupova (1985, 2006. i 2010.) i EHF kupa (1987), ali je pehar Lige šampiona dugo bio opsesija...
Nakon mnogih pokušaja kada su "plave" zaustavljane u polufinalu, kockice su se konačno poklopile 13. maja 2012. kada su Adžićeve dame preko Đera u paklu Morače konačno "zagrlile" toliko sanjani pehar.
Prvi pehar Lige šampina se dugo čekao, ali je zato drugi stigao nakon samo tri godine - nakon totalne dominacije Budućnosti tokom čitave sezone, "plave" su u finalu fajnal-fora u Budimpešti savladale Larvik.
Predsjednik kluba tokom tih godina bio je Predrag Bošković, a uz njega kao vodeći ljudi Budućnost su tokom godina gradili i Rade Biljo Đuričković, Miško Kalezić, Radomir Đurđić...
Dio zlatne istorije svakako su i brojne inostrane rukometašice, od kojih su najdublji trag ostavile Tatjana Jeraminok, Nataša Cigankova, Klara Voltering, Kristina Neagu...
Ukupno, šest evropskih pehara, 34 titule prvaka kroz četiri države, mnogo nezaboravnih pobjeda, igračica koje su nosile plavo-bijeli dres...
Istorija je krenula je 13. februara 1949. i nikada nije stala...
Bonus video: