Prvi put od 2010. i nakon 17 velikih takmičenja zaredom crnogorske rukometašice neće biti dio najvažnijih priča. Tačnije one priče koja je u sportu iznad svih ostalih.
Nada “lavica” o četvrtom uzastopnom nastupu na Olimpijskim igrama “potonula” je na dno Dunava - Slovenija i Njemačka bile su bolje, pa su iz Ulma krenule ka Parizu, dok će djevojke Bojane Popović ovog puta Igre gledati kraj TV ekrana.
Možda sve trenutno zvuči kao katastrofa, ali daleko je od toga - naša selekcija je i na jugu Njemačke pokazala veliku želju, borbenost, sanjala olimpijske krugove, ali ovog puta jednostavno nije išlo i rivali su bili bolji.
Nešto je nedostajalo za Pariz, a možda je upravo ta nijansa koja bi napravila razliku i obasjala put do Grada svjetlosti ostala daleko od Ulma - zdrava, spremna i u dobroj formi.
- Slovenija je bila bolja, trenutno ima bolju rotaciju, bolje bekove - na kraju krajeva i one što mogu da pogađaju spolja - rekla je Bojana Popović nakon poraza od selekcije Dragana Adžića.
Selektorka Crne Gore je svjesno odabrala da u najveći izazov u posljednje tri godine krene bez najjačeg tima. Na povrede dvije Đurđine - Jauković i Malović, naravno nije mogla da utiče, kao ni na odsustvo Ivane Godeč i još nekoliko igračica iz istog razloga, ali je odlučila da se za Pariz bori bez rukometašice kakvu, ipak, Slovenija nema. A, koja igra upravo na bekovskoj poziciji.
Ne postoji garancija da bi Crna Gora sa Milenom Raičević otišla u Pariz, naročito jer ni ona nije bek-šuter što je najviše nedostajalo u Ulmu, ali bi šanse bile neuporedivo veće, jer bi i ostale igračice na toj poziciji imale više svježine, a Milenina lucidnost i asistencije “razigravale” bi i sve druge “lavice”.
Uostalom, sadašnja rukometašica Rapida iz Bukurešta je i u posljednjem meču za Crnu Goru protiv Turske na startu kvalifikacija za EHF Euro pokazala koliko njen ulazak može da promijeni ritam, a istovremeno se vidjelo i koliko je nedostajala na Svjetskom prvenstvu, pa u mečevima sa Srbijom, revanšu sa Turskom i na kraju u Ulmu...
Pravo selektorke je da radi s onima u koje ima najviše povjerenja i za koje smatra da neće remetiti atmosferu, ona na kraju i odgovara za rezultate i zbog toga mora da ima autonomiju u radu, ali takođe mora da sagleda širu sliku i interes nacionalnog tima stavi ispred klupskog i ličnog. A Savez da na tome insistira...
NE PROPUSTITE
Slovenija je za “projekat Pariz 2024” u reprezentaciju vratila fenomenalnu “bombarderku” Anu Gros, a ispada da čak i u ovako bitnom trenutku za crnogorski rukomet Mileni nije moglo da se oprosti to što je tužila Budućnost Bemax zbog neisplaćenih zarada.
Cijena je skupo plaćena, a za Bojanu Popović ukoliko nastavi da vodi Crnu Goru ili neku buduću selektorku (ili selektora) nauk da najbolji moraju da igraju.
Već od novembra kada kreće Evropsko prvenstvo i praktično počinje novi olimpijski ciklus.
Bojanin nasljednik? Maja Savić, Igor Marković, Suzana Lazović...
Bojana Popović je nakon neuspjeha u kvalifikacijama poručila kako je i u slučaju plasmana na Olimpijske igre razmišljala da kormilo reprezentacije prepusti nekom drugom.
Porazi u Ulmu su čini se samo potvrda da legendarna rukometašica u budućnosti neće voditi “lavice” i da Rukometni savez Crne Gore mora da traži novo rješenje.
Najbliža da naslijedi Bojanu je njena pomoćnica i nekadašnja saigračica, legendarna Maja Savić, koja je u mlađim selekcijama vodila mnoge od sadašnjih seniorskih reprezentativki.
Osim nje, opcija je i bivši rukometaš Crne Gore Igor Marković, koji se na startu trenerske karijere istakao u radu sa ženskom juniorskom reprezentacijom, ali i sa rukometašicama Rudara.
Moguće rješenje mogla bi da bude i Suzana Lazović - nekadašnja pivotkinja Crne Gore radi odličan posao u mlađim selekcijama Kine, a juniorke te zemlje odvela je do finala Azijskog prvenstva.
Bonus video:
