Bilo da je nosio dres Lovćena, Metaloplastike, Barselone ili Jugoslavije rukomet je sa njim imao poseban šmek, igru ispred vremena... Veselin Vujović je jedan od najvećih svih vremena u ovom sportu i jedan od mnogih koji su na Cetinju otkrili strast prema rukometu.
Legendarni Vuja bio je gost emisije (Ne)uspjeh prvaka koju u drugoj sezoni vodi takođe čuveno rukometno ime Mirza Džomba.
Dotakao se legendarni Crnogorac mnogih tema iz karijere, a krenuo je od Cetinja i kako je sve krenulo....
Poznato je da njegov prvi sport bio karate, a onda je sa starijim bratom odlučio da se oproba u košarci...
"Nakon treninga na kojem su birali nove košarkaše bratu su rekli da dođe, a meni - doviđenja. Bio sam baš razočaran - ne mogu da se bavim sportom koji volim, a još je i brat bolji od mene", kroz osmije priča Vujović.
Ma, kakav rukomet
A, onda je ljubav prema rukmetu rođena sasvim slučajno, kada su ga drugovi pozvali da nastupi na školskom prvenstvu.
"Kakav rukomet, rekao sam im, ni ne znam da ga igram... Ne pada mi na pamet"
Ali...
"Nekako tog dana nisam imao pametnija posla i na biciklu odem na prvenstvo. Dobili smo tu utakmicu, pa i sljedeću... I prilazi mi Miodrag-Miško Popović, najbolji trener u istoriji crnogorskog sporta, i ne pita me mogu li i želim li, samo kaže - mali, u ponedjeljak na trening. A, Mišku jednostavno ne postoji opcija da kažem ne", prisjetio se Vujović.
Od Metaloplastike - "stojadin"
U međuvremenu, ipak, trenirao je i košarku, a onda je sa 16-17 godina morao da odluči kojim pravcem želi da ide, a na nagovor Veselina Vukovića odlučio se za Šabac i Metaloplatiku.
"Iz Metaloplastike su Lovćenu dali pet miliona dinara za mene i još pet miliona u opremi, tako da sam bio prvi igrač za kojeg je plaćeno obeštećenje. Moj jedini uslov je bio da mi kupe zastavu 101 - kad imam svoje auto, nema jačeg od mene u tom trenutku", priča Vuja uz osmijeh.
Odlazak u Šabac bio je pravi potez, a dvije Lige šampiona samo su najbolja potvrda toga. Koliko je Metaloplastika tokom osamdesetih godina prošlog vijeka bila hit, a Vujović mega popularan govori i to što je Cetinjanin izabran za najboljeg sportistu Jugoslavije.
"Taj izbor je imao draž, jer su najboljeg birali prethodni pobjednici, a u najužoj konkurenciji smo bili ikona Dražen Petrović i ja..."
Među onima koji su glasali bio je i crnogorski legendarni bokser Miodrag Perunović.
"On se borio sa toliko srca, želje... Dok traje borba želio sam da uđem u TV da mu pomognem, plakao sam od uzbuđenja..."
Tokom tog izbora svi su javno izgovarali ime onog za kojeg smatraju da treba da bude sportista godine.
"Pomislio sam - ako on nije glasao za mene neću ni uzeti nagradu. On mi duguje da glasa za mene", našalio se legendarni rukometaš, a onda kada je stiglo vrijeme da Perunović glasa čulo se - Veselin Vujović.
"Uhvatio sam vazduh i zaista jako emotivno sve doživio".
"Rat" Hesusa Hila i Hosea Luis Nunjesa
I dok je Vujović bio u najvećem naletu uslijedio je šok i povreda ahilove tetive, povrede koja je u to vrijeme uglavnom značila i kraj karijere. Ipak, baš tu se rodila i nova veza za sva vremena.
"Dok sam bio u bolničkoj postelji stigao mi je telgram od Barselone gdje me oslovljavaju sa 'naš igrač' iako nisam imao dogovor sa njima. U toj njihovoj ekspediciji bio je i Valero Rivera i mi smo praktično dogovorili da dolazim u Kataloniju".
Da bi potom ponovo stigao poznati poziv sa početka karijere - od Veselina Vukovića, koji je igrao za Atletiko Madrid.
U tom trenutku, priča Vujović, bio je želja i čuvenog i kontroverznog predsjednika "kolćonerosa" (između ostalih i fudbalskog kluba) Hesusa Hila, ali i Hose Luis Nunjesa, prvog čovjeka Barselone.
"I jedan i drugi su rekli - koliko ti oni ponude, mi dajemo više. Dugo sam se lomio, ali je na kraju moja supruga rekla da bude Barsa, jer su se oni sjetili mene dok sam bio povrijeđen, kad niko nije vjerovao da ću se oporaviti".
Trebalo je još dogovoriti platu...
"Rekli su mi da moje uslove ne bi imali ni neki fudbaleri, a onda je sve prelomila žena Hose Luis Nunjesa... Hil je često vrijeđao Hosea, čak je i poniju dao ime po njemu, pa je supruga odlučila da mu neće dozvoliti da i mene odvede i da će ona da plati sve što treba".
Ubrzo je Vuja i Barsi donio pehar Lige šampiona...
Olimpijske igre su vrh brda
Osim klupske Vujović je pisao istoriju i kroz igre za reprezentaciju Jugoslavije sa kojom je između ostalog stigao i do olimpijskog zlata 1984. u Los Anđelesu.
"Igre su Igre - proveo sam nekoliko sati pored Majkla Džordana tokom svečanog otvaranja, pored tebe doručkuje Teofilo Stivenson, najbolji kubanski bokser svih vremena, tu su Dragan Kićanović, Zoran Slavnić... Kad sam osvojio Olimpijske igre osjetio sam nevjerovatnu prazninu, jer sam stigao na vrh brda, pomislio šta poslije ovoga mogu više da osvojim".
Motiv je ubrzo stigao.
"Kad sam vidio da svi sada još više žele da nas pobijede kod mene je proradio inat... E, nećete - 12 godina zaredom nisam bio drugi".
Kroz veliku karijeru uvijek je nosio Cetinje u sebi, mentalitet grada ispod Lovćena...
Cetinjani su ljudi koji veoma brzo razmišljaju, inteligentni su... Cetinje je istorija ispisana u kamenu i svaki detalj te uči u kojem pravcu da ideš i da moraš da budeš najbolji", naglasio je Vuja.
Željeli me Crna Gora i Srbija, ja odem u Skoplje
Velikih uspjeha Vujović je imao i kao trener - sa Sijudad Realom je osvojio EHF Kup pobjednika kupova, dobro je vodio Jugoslaviju, Vardar, Zagreb, a sa reprezentacijom Slovenije stigao je do bronzane medalje na Svjetskom prvenstvu.
Prisjetio se i trenutka kada je Crna Gora obnovila nezavisnost.
"Bio sam selektor Srbije i Crne Gore u mnogim nivoima, po IHF rangingu smo bili najbolja selekcija i u svemu tome dođe do razlaza. Srbija bi da ostanem njen selektor, Crna Gora je željela da budem njen - kako god da odlučiš imaćeš problem i ja odem u Vardar", ispričao je Vujović.
Bonus video:
