Jedna od najljepših rukometnih priča, ona sa potpisom Didijea Dinara, prvu stranicu okrenula je u Gvadelupu - čovjek kojeg su zvali stijena sa malog ostrva u Karipskom moru postao je legenda Francuske.
Nasmijani div bio je šampion svijeta kao igrač i kao trener, a onda je stigao u Crnu Goru, kako bi još jednom iz male zemlje krenuo ka velikim stvarima.
Dinar je selektor “lavova” postao u delikatnom trenutku, nakon katastrofe u baražu za Svjetsko prvenstvo protiv Italije, ali dječak koji je sa 16 godina morao da napusti sunčane Karibe i krene u nepoznato, kroz godine je naučio da situacije bez izlaza ne postoje.
- Prije nego sam postao selektor znao sam da je Crna Gora velika rukometna nacija sa talentovanim igračima. Poznata mi je bila i reputacija zemlje kada su u pitanju njene prirodne ljepote, ali sam po dolasku bio još više zadivljen. Radujem se što ću je i dalje posjećivati i naučiti više o crnogorskoj kulturi, za koju vjerujem da je od suštinskog značaja za razumijevanje i vođenje tima - poručio je Dinar u novogodišnjem intervjuu za “Vijesti”.
Za početak, praktično sa dva treninga, Crnoj Gori je donio dvije pobjede u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, vjerovatno i ključne za povratak “lavova” na velika takmičenja.
- Imao sam veoma pozitivan osjećaj od prvog trenutka u Crnoj Gori. Publika je strastvena, informisana i veoma sportska. Topla dobrodošlica čini utakmice na našem terenu posebno motivišućim, što gura ekipu da nadmaši sebe i ostvari dobre rezultate - jasan je Dinar.
Rukomet u Crnoj Gori nije iznenađenje
Legendarni rukometaš još malo nas je upoznao sa francuskom prekomorskom teritorijom iz koje potiče, ali se i prisjetio trenutaka kada je morao da donese najvažniju odluku u životu.
- Slogan Gvadelupa je “Zemlja šampiona”, jer zaista imamo talente u mnogim sportovima. Međutim, kako bih napredovao i dostigao profesionalni nivo, morao sam da napustim svoje ostrvo sa 16 godina... Pridružio sam se centru za obuku u Dižonu, u Francuskoj. Ovaj odlazak nije bio lak: morao sam da ostavim porodicu, svoje navike i kulturu iza sebe. Ali uspjeh zahtijeva motivaciju, samousavršavanje i žrtvu. Danas sam ponosan na ovo putovanje - objasnio je Dinar.
I Crna Gora je mala država - da li Vas iznenađuje da zemlja od 650.000 stanovnika ima dosta dobrih rukometaša, dobre rezultate?
- Ne, to me ne iznenađuje. Pomalo liči na Gvadelup: mala teritorija na kojoj sport igra centralnu ulogu. Ovo svjedoči o pravoj rukometnoj kulturi u Crnoj Gori, podržanoj ozbiljnim radom njenog Saveza, koji sa strašću ulaže u razvoj ovog sporta. I igrači pokazuju veliku posvećenost. Međutim, još postoje koraci koje treba preduzeti i napori da se nastavi sa nastupima na međunarodnoj sceni. Francuska, na primjer, nije preko noći postala olimpijski šampion - trebalo je vremena, rada i prave strategije razvoja.
Nije mi smetalo što ne igram u napadu
Didje Dinar je vjerovatno najbolji odbrambeni igrač svih vremena - je li bilo teško pronaći motiv za igru praktično samo u defanzivi, bez mnogo poteza u napadu, golova...
- Uvijek sam bio perfekcionista u rukometu. Zbog toga sam odlučio da se fokusiram na odbranu, sa ciljem da se u tom dijelu istaknem. To što nisam igrao u napadu nikada mi nije smetalo, jer sam znao da je moja odbrambena uloga neophodna. Uvijek sam tražio način da budem najbolji na toj poziciji, pa je opravdano što sam se isključivo posvetio odbrani.
Mnogi veliki rukometni majstori nalazili su se sa druge strane, postoji li neki kojeg je bilo posebno teško zaustaviti?
- Nisam baš imao određenog igrača kojeg je bilo posebno teško čuvati. Moj cilj je uvijek bio da napredujem iz godine u godinu kako bih se prilagodio i nadmašio protivnike. Moj pristup je uvijek bio da pokušam da budem bolji, da predvidim i prilagodim se kako bih stekao prednost nad njima - objasnio je Dinar.
O Dinaru i Francuskoj sve je poznato - crnogorski selektor bio je dio generacije koja je dominirala svjetskim rukometom, koju su nazivali “ekspertima”, koja je “zagrizla” po dva olimpijska (2008, 2012) i evropska (2006, 2010) zlata, kao i tri svjetska (2001, 2009, 2011).
- Šta je bila tajna te reprezentacije? Uspjeh Francuske zasniva se na iskustvu nagomilanom godinama. Prije nego što smo počeli da pobjeđujemo, doživjeli smo poraze koji su nam omogućili da napredujemo i stabilizujemo našu igru. To je omogućilo izgradnju čvrstog okvira, koji je dostigao punu zrelost, iznjedrivši izuzetan tim tokom tog perioda.
Kanaje, Kostantini, Dujšebajev...
Kao igrača Dinara su oblikovale dvije trenerske legende - Patris Kanaje i Danijel Kostantini. Koliko danas kao trener koristite ono što ste naučili od njih ili ste najviše preuzeli od nekog trećeg trenera?
- Kanaje je igrao ulogu na početku moje karijere, kao i Kostantini, koji mi je dao šansu sa reprezentacijom Francuske. Savremeni rukomet se u velikoj mjeri oslanja na igru čitanja, a inspiraciju crpim iz onoga što sam naučio od ova dva trenera, kao i drugih poput Talanta Dujšebajeva. Sva ta iskustva su mi omogućila da obogatim svoju viziju igre.
10
medalja sa velikih takmičenja osvojio je Dinar kao igrač, a njih sedam bile su zlatne - tri svjetske i po dvije sa Olimpijskih igara i evropskih prvenstava
Naglasio je da je naučio pouke i iz sopstvenog puta kao igrača...
- I sve to prilagođavam evoluciji rukometa. Takođe se trudim da se prilagodim svakom timu koji treniram, promovišući individualni talenat, jer je svaki igrač jedinstven i donosi svoj doprinos timu.
Kako sam postao šampion svijeta kao trener
Naviknut na uspjehe tokom igračke karijere Dinar je veoma brzo planetu pokorio i kao selektor Francuske - predvodeći nekadašnje saigrače poput Nikole Karabatića, Danijela Narsisa, Tijerija Omejea, Luka Abaloa...
- Postao sam šampion svijeta 2017. godine, ali sam trenirao francuski tim od 2013. Počeo sam kao asistent, što mi je omogućilo da dobro upoznam tim, a i sam sam imao ulogu igrača. Ova titula je bila plod dugogodišnjeg rada. Poznavao sam grupu veoma dobro i već je postojao čvrst temelj na kome može da se gradi - prisjetio se Dinar
A, to titule je stigao bez poraza pred domaćim navijačima...
- Mundijal kod kuće daje dodatnu motivaciju i niko nije ni pomislio da ova prilika smije da se propusti. Tokom takmičenja, morao sam da donosim čvrste odluke kako bih održao zamah i ostvario ciljeve. Tim je bio odlučan, dobro pripremljen i prihvatili smo izazov. Kao neko ko se uvijek takmiči nisam bio iznenađen tim rezultatom, jer je sve bilo na mjestu kako bi se uspjeh napravio - kaže Dinar.
Lavovi imaju potencijal, ali i drugi su naporno radili za uspjeh
Kada je stigao u Crnu Goru proslavljeni Francuz je naglasio da prije svega želi da izgradi pravi sistem.
- Za reprezentaciju je neophodno da on postoji. Kao trener, kada dođete u novi tim, morate da uspostavite jasne principe, kako u odbrani, tako i u napadu, sa sistemima prilagođenim različitim situacijama... Crna Gora ima potencijal i potrebne kvalitete da u budućnosti postiže bolje rezultate - jasan je Dinar.
Ipak...
- Kao što sam ranije pomenuo, biće potrebno vrijeme i mnogo posla. Važno je da sve gradimo korak po korak. Naveo sam primjer francuskog tima, ali i druge nacije su morale da grade i naporno rade kako bi postigle uspjehe. Za sada je glavni cilj da strukturiramo tim i postavimo čvrste temelje kako bismo se kvalitetom uhvatili u koštac sa narednim izazovima - zaključio je rođeni šampion sa “ostrva šampiona”.
Bonus video:
