Srpski trener za kormilom rukometne reprezentacije Crne Gore Dragan Đukić, plasmanom na Evropsko prventsvo u Hrvatskoj napravio je pravo malo čudo.
Crnogorski nacionalni tim preuzeo je u nezavidnoj situaciji, poslije dva odigrana kola u kvalifikacijama i samo jednim osvojenim bodom, ali i sa narušenim međuljudskim odnosima unutar tima. Međutim, vrsni stručnjak hrabro se prihvatio izazova i do kraja uspješno sproveo misiju koja je prije njegovog dolaska imala prefiks - nemoguća.
"Situacija je bila takva da je u prva dva kola ekipa ubjedljivo poražena u gostima od Švedske, sa 15 golova razlike (21:36) i remizirala kod kuće sa Rusijom (24:24). Međutim, atmosfera u timu i oko tima bila je još veći problem od rezultata. Odnosi između igrača i stručnog štaba bili su ozbiljno narušeni, neki igrači su odbili da dalje učestvuju u radu reprezentacije, tako da zatečeno stanje nije bilo nimalo ružičasto. U preostale četiri utakmice jedino što je garantovalo prolaz bilo je ostati neporažen do kraja, a mislim da to niko ne bi mogao da garantuje ako se zna da su nam rivali bili Slovaci, na strani i kod kuće, Šveđani na domaćem terenu i završni duel sa Rusijom u gostima", počeo je priču Đukić.
Takva situacija prijetila je da dovede muški rukomet u Crnoj Gori na sportske margine, ali je Đukić od starta krenuo sa ogromnim optimizmom i željom da neke stvari pomjeri sa mrtve tačke.
"Prvenstveni zadatak bio je da zajedno sa ljudima iz struke koje sam okupio oko sebe, jer teško da čovjek u životu išta može sam, popravimo ambijent unutar i oko reprezentacije. Veliki rezultat u timskom sportu može da se napravi samo uz dobar stručni rad, fanatičnu posvećenost svih u i oko tima i vrhunsku atmosferu. Znali smo, takođe, da nemamo vremena za gubljenje, pa smo taktičke pripreme sa ekipom započeli dok su igrači bili još u svojim klubovima, tako što smo im slali video klipove da bi bolje upoznali naše rivale, a sve u cilju da ono malo zajedničkog vremena iskoristimo na najbolji mogući način. Naravno, ne bih da ovdje ne spomenem sjajnu podršku i bezrezervno povjerenje od strane rukovodstva Rukometnog saveza Crne Gore od prvih trenutaka našeg zajedničkog rada".
Poslije turnira u Hrvatskoj, gdje je napravljen prvi pomak, usledio je kvalifikacioni duel sa Slovacima:
"Na poluvremenu te utakmice gubili smo sa četiri gola razlike i izgledalo je da nećemo uspjeti ništa da uradimo. Međutim, uz nevjerovatnu energiju čitavog tima uspjeli smo da potpuno preokrenemo rezultat u drugom dijelu. Ekipa je pokazala ogromnu mentalnu snagu i na krilima tog uspjeha slavili smo protiv Slovaka i na domaćem terenu. Sve karte smo zatim bacili na meč sa Švedskom, jer nam je uz povoljan rezultat u duelu Slovaka i Rusa, pobjeda na tom meču značila i plasman na EP. Zaista se ne sjećam da je neka ekipa tako nadigrala sjajne i do tog meča neporažene Šveđane kao što smo to učinili mi, uz podršku sjajne publike u Nikšiću. Već na poluvremenu smo vodili sa devet golova razlike, a u drugom imali prednost čak i od 11 pogodaka. Sve je bilo kao u bajci", kratko je zastao Đukić i potom dodao:
"Ali, da neizvjesnost bude potpuna, slavlje u kom smo dočekali završetak meča proslavljajući plasman na EP, na kom smo u tom trenutku već „bili”, potrajalo je, na našu žalost, tek nekoliko sekundi. Naime, gol Slovačke postignut u samom finišu poništen je na intervenciju delegata zbog isteka vremena".
Nije se nazirao kraj drami trenera Đukića i njegovih izabranika. Za ostvarenje konačnog cilja trebalo je u posljednjem kolu pobijediti Rusiju na njenom terenu ili bar odigrati neriješeno:
"Koliko je to bio težak zadatak najbolje svjedoči podatak da Crna Gora nikada prije toga nije savladala Rusiju. Takođe, Rusima je ovaj meč bio biti ili ne biti, a zanimljivo je da oni nikada do sada nisu preskočili učešće na EP. Poslije šokatnog raspleta utakmice u Slovačkoj, trebalo je psihički i fizički podići ekipu nakon ogromnog pražnjenja. I nekako, kao po pravilu, meč nije dobro krenuo po nas. Rusi su na poluvremenu vodili 16:11, i imali sve na svojoj strani, a mi nismo ni izbliza ličili na ekipu koja je prije manje od 70 sati blistala protiv Švedske. Međutim, baš u tim najtežim trenucima ovaj tim je pokazao poseban karakter, stabilnost i veliki kvalitet. Nadoknadili smo zaostatak od pet golova i zasluženo izborili plasman na EP", sumirao je više nego uzbudljiv put kroz kvalifikacije Đukić.
O planovima sa selekcijom Crne Gore u narednom periodu Đukić kaže:
"Ovaj tim ima sjajnu perspektivu i mislim da ni izbliza nije rekao posljednju riječ. Nadam da ćemo pozitivnu sportsku euforiju, koja u ovom trenutku vlada u Crnoj Gori, iskoristiti da formiramo stabilan tim, da vratimo neke igrače koji su razmišljali da igraju za druge selekcije i da u Hrvatskoj pokažemo da imamo i sadašnjost i budućnost. Neki dugoročni cilj ove generacije svakako bi trebalo da bude učešće na Olimpijskim igrama u Tokiju, jer će u tom periodu ova ekipa biti u punoj igračkoj zrelosti".
Priprema master rad na Fakultetu za sport u Beogradu
Bogatu trenersku karijeru Đukić je od 1986. godine gradio u srpskim klubovima (Župa, Metalopastika, Kolubara, ŽORK Napredak i Crvena Zvezda), da bi 2000. godine napustio zemlju i od tada ga nema u srpskom rukometu. Vodio je selekcije Jordana, Makedonije, Švajcarske, Izraela, sa Velikom Britanijom učestvovao na OI u Londonu 2012. godine, a takođe je trenirao i više klubova u inostranstvu (mađarski Pik Seged, makedonski Vardar, portugalsku Madeiru, Makabi iz Tel Aviva). Slobodno vrijeme trenutno koristi za stručno usavršavanje:
"Na Fakultetu za sport Univerziteta „Union Nikola Tesla” pripremam master rad sa zanimljivom temom komparacije rukometa i rukometaša na posljednja dva olimpijska turnira. Nadam se da će, možda, i sam taj rad biti neka vrsta polazne osnove za dugoročna planiranja i smjernice kada je i budućnost crnogorskog rukometa u pitanju", rekao je Đukić i poručio:
"Fakultet za sport na Novom Beogradu, od samog svog osnivanja pokazao je da na drugačiji način želi da poveže savremenu teoriju i praksu. U prethodnih nekoliko godina iskazao se kao lider u tome, ne samo na našim prostorima već i u okruženju, kroz održavanje različitih stručnih tribina i skupova, okupljajući na njima vrhunske eksperte, trenere i naučne radnike sa vrlo različitim i aktuelnim temama iz rukometa i sporta uopšte. Kao neko ko se kroz čitavu karijeru na sličan način odnosi prema sportu i životu uopšte, pokušao sam i pokušavam da ugradim i djelić sebe u sve to. Izuzetno sam ponosan na put koji smo zajednički prošli do sada i siguran sam da na tome nećemo stati", zaključio je Đukić.
Hrvatska jedan od favorita, Slovenija kandidat za medalju
Ono što Đukića posebno raduje je podatak da će na predstojećem EP u Hrvatskoj biti čak pet selekcija sa prostora bivša Jugoslavije, od kojih će čak tri biti u istoj grupi - Crna Gora, Slovenija i Makedonija.
"To je na neki način pokazatelj kvaliteta i tradicije rukometa na ovim prostorima. Sigurno da je Hrvatska u ovom trenutku, posebno na domaćem terenu, jedan od glavnih favorita čitavog turnira, da je Slovenija, kao bronzana sa SP, takođe kandidat za medalju, a da su sastavi Srbije, Makedonije i Crne Gore konkurentni svim selekcijama. Reprezentacija Srbije ima potencijal za koji svi nekako očekujemo da bude iskazan na jednom velikom takmičenju, nakon onog sjajnog rezultata na EP u Beogradu. Mislim da je ponovo kandidat za visoku poziciju i baš zato što će doći bez bremena opterećenja rezultatskog moranja".
Galerija
Bonus video:
