Od specijalnog izvještača "Vijesti" iz Nansija
Pisali smo o Trgu Stanislas, prvom iz Francuske i četvrtom mjestu na planeti koje je došlo na listu Uneskove svjetske kulturne baštine, ali nije Nansi samo po tome poznat.
Grad sa tek nešto preko 100.000 stanovnika je nadaleko čuven i po sportu, jer je u njemu odrastao jedan od najboljih evropskih fudbalera svih vremena, Mišel Platini.
Čovjek italijanskih korijena je rođen u Žoefu, mjestu udaljenom 90 kilometara od Nansija, gdje je došao kao 17-godišnjak. U klubu koji ima zanimljiv nadimak - „korov”, igrao je sedam sezona i kao kapiten ga vodio do jedinog trofeja u klupskoj istoriji, Kupa Francuske 1978. godine. Naravno, dao je jedini gol u finalu protiv Nice na „Parku prinčeva”.
Platini je 1979. otišao u tada najveći francuski klub, Sent Etjen, a od 1982. do 1987. je bio u Juventusu, u čijem dresu je tri puta bio najbolji strijelac Serije A, iako je bio ofanzivni vezista, a osvojio je i Kup šampiona. Za reprezentaciju Francuske je debitovao kao igrač Nansija još 1976. godine, a sa „trikolorima” je bio prvak, najbolji igrač i strijelac Evropskog prvenstva 1984, tri puta je dobijao Zlatnu loptu...
Dubok trag u Nansiju je ostavio i Mišelov otac, Aldo Platini, koji je bio sportski direktor kluba.
Istog ljeta kada je njegov sin postao evropski šampion, Aldo je na stadion „Marsel Piko” doveo Arsena Vengera. Visoki, mršavi vezista, završio je karijeru kao 31-godišnjak u dresu Strazbura, nakon čega je bio pomoćnik u tom klubu i Kanu. Platini senior ga je dobro „snimio” i dao mu prvi samostalni trenerski posao u karijeri u Nansiju. Čovjek koji je kasnije postao poznat po nadimku Profesor je potom bio u Monaku, japanskoj Nagoji, a od 1996. do 2018. je ispisao istoriju Arsenala.
Bogatiju istoriju od fudbalskog ima košarkaški klub iz ovog grada, SLUC Nansi. U pitanju je dvostruki šampion Francuske, u čijem dresu je igrao i legendarni Arve Dubison. On drži tri najvažnija rekorda francuske reprezentacije - odigrao je najviše utakmica (254), dao najviše koševa ukupno (3.916) i na jednoj utakmici (51). Bio je i prvi Evropljanin u NBA, jer je 1984. igrao ljetnju ligu u dresu Nju Džersi Netsa. Nije, ipak, potpisao ugovor, jer su Amerikanci procijenili da ne bi mogao da igra odbranu protiv fizički mnogo jačih rivala.
U Nansiju je igrao i sadašnji kapiten „trikolora”, Nikola Batum, a neizbrisiv trag je ostavio i jedan Podgoričanin, Goran Bošković. Popularni Bole, koji je sada trener košarkašica Budućnost Bemaksa, sa „kuguarima” je osvojio posljednje izdanje Kupa Radivoja Koraća, 2002. godine. Nansi je u prvom meču finala pred svojim navijačima savladao Lokomotivu Mineralne vode sa 98:72, a u revanšu u Rostovu je izdržao, jer je izgubio 95:74. Bošković je u dva meča odluke upisao 25 poena, 16 skokova, tri ukradene lopte i dvije blokade.
"U Nansiju mi je bilo sjajno. Na svakoj utakmici 6.000 ljudi, sjajna ekipa, klub, prelijep grad. Osvojili smo posljednji Kup Koraća, a sa mnom su igrala dva Amerikanca i pet francuskih reprezentativaca, od kojih je Siril Žilijen bio i kapiten nacionalnog tima. Nansi je pravi sportski grad, poznat po Platiniju, Vengeru i Dubisonu i uživao sam u njemu, ali je na žalost povreda leđa te godine i usporila moju karijeru, jer poslije nje više ništa nije bilo isto", prisjeća se Bošković.
Rukometašice Crne Gore danas završavaju boravak u Nansiju i idu u Nant, gdje će igrati mečeve glavne faze Evropskog prvenstva. A nedaleko od dvorane „XXL” nalazi se stadion „Božuar”, na kojem kao trener Nanta radi legenda ex-YU fudbala, Vahid Halilhodžić.
Bonus video:
