Udruženje teniskih profesionalaca Crne Gore, organizacija čiji je cilj da jedan od najpopularnijih sportova na svijetu postane važan dio i crnogorske sportske scene, nedavno je osnovana, a jedan od osnivača je Nenad Đurić, koji je u ovom udruženju zadužen za trenersku sekciju.
Đurić je u priču ušao sa reputacijom trenera koji u bečkoj teniskoj akademiji slavnog Austrijanca Gintera Bresnika trenira sina Branka, ekstremno talentovanog 16-godišnjaka, najboljeg igrača Evrope u konkurenciji dječaka do 14 godina, a koji je počeo i svoj profesionalni put.
- Dugo godina sam u tenisu, stekao sam ogromno iskustvo, upijao znanje ljudi koji su velika imena svjetskog tenisa, poput Rikarda Pjatija i Gintera Bresnika, trudio se da se usavršavam i da na taj način pomognem mom sinu najviše što mogu. Sada smatram da mogu da pomognem i crnogorskom tenisu, zajedno sa ljudima koji su se okupili u udruženju. Crnogorski tenis je u takvom stanju da nacionalni savez postoji samo u pravnom smislu, a u praksi - ne radi ništa, osim što pliva u mulju. Mi želimo da uradimo nešto, a sve što je kvalitetno u našem tenisu - uz nas je - kazao je Đurić.
Kroz sopstveni primjer je osjetio nebrigu i nedostatak teniske vizije i koncepcije - njegov sin Branko je sa 11 godina napustio Budvu i Crnu Goru, ozbiljnu tenisku priču nastavio u Beogradu, kao reprezentativac Srbije.
- Nije meni niko rekao ‘idi’, ali jednostavno se vidi da u Crnoj Gori nismo mogli dalje - nije bilo ni plana, ni budućnosti. Ljudi iz crnogorskog tenisa su bili upoznati sa Brankovim talentom, ali nije bilo ni inicijative, ni podrške. E baš to želimo da promijenimo - ističe Đurić.
Usavršavajući se zajedno sa sinom, Đurić nema dilemu - samo iz organizovanog sistema stvaraju se teniseri i teniserke.
- To je jedini put, a naš cilj je da stvorimo moderne crnogorske igrače i igračice, koji će biti prepoznatljivi, školovani i poštovani, koji će da igraju tenis onako kako se tenis igra. Ne može to da se dogodi sjutra, ali mora da se počne, jer ovdje ima mnogo talenta, iako ja manje vjerujem u talenat, a više u posvećenost, predanost, stručnost… Želimo da budemo nosioci promjena, da bi naša djeca imala ono što imaju njihovi vršnjaci iz ostalih zemalja - kvalitetan i sistemski rad, terene na raspolaganju, opremu… a ne da svaki mladi igrač ili igračica bude ‘na grbači’ roditelja, koji je i trener, i španer, i finansijer… ITF je ozbiljna organizacija, postoje razvojni fondovi, svaka vrsta pomoći, ali uzalud kada se to ne koristi - ističe Đurić.
U sistemu o kakvom Nenad priča razvija se Branko - prvo u Beogradu, zatim u Pjatijevoj, pa Bresnikovoj akademiji…
- Branko je bio dijete kada smo napustili Budvu, nije znao ništa, plakao je... Nije ovo lak put, ali bio bi lakši da postoji teniski sistem u Crnoj Gori. Tenis jeste nomadski život, ali važno je imati bazu, dom… Što se tiče Branka sada - on je na prelasku iz juniorskog u profesionalni tenis. On još tri godine ima status junior, gdje je među 30-ak na svijetu, ali sam ga uvijek gurao iz komforne zone, vodili smo mnogo računa o njegovoj igri, a njegov kvalitet je i plod mog rada sa njim… Došao je do toga da trenira sa Zverevom, Dimitrovim, Sinerom, Vavrinkom, Gulbisom, trenirao je sa Đokovićem… Procjene su svih relevantnih stručnjaka da će Branko biti igrač, ali, naravno, niko ne može da kaže da će biti prvi, deseti, 15. na svijetu… - zaključio je Nenad Đurić.
Bonus video:
