Novak Đoković je počeo finale Vimbldona iz minusa pod naletima Nika Kirjosa, a završio ga na sada već tradicionalan način – sedmi put, a četvrti zaredom, podigao ruke u znak pobjede, kleknuo na koljena, osjetio ukus trave na Centralnom terenu i proslavio 21. Grend slem u karijeri.
Srpski as je slavio sa 3:1 nakon preokreta (4:6, 6:3, 6:4, 7:6) protiv opasnog Australijanca, koji je prvi put u karijeri imao priliku da se bori za jedan od četiri najveća trofeja. I bio je više nego dostojan rival velikom šampionu, koji sada, bar na neko vrijeme, može da zaboravi sve što se događalo u minulih sedam mjeseci – od mučne deportacije iz Melburna, do zabrane igranja u SAD, poraza u četvrtfinalu Rolan Garosa. Vjerovatno su se emocije pomiješale, pa je zaplakao u stolici nakon slavlja sa članovima svog tima i porodicom i čekajući ceremoniju.
Đoković je opet na tronu, nastavio da se na terenu bori za zvanje najtrofejnijeg Grend slem igrača svih vremena (ima jedan pehar manje od Nadala), ali nastavak njegove borbe zavisi i od razvoja situacije koja nema veze sa tenisom, već sa zdravstvenim pravilima koja će sredinom avgusta važiti u Njujorku...
Kirjos je u prvom setu pokazao sve ono što ga krasi kao igrača, kada je raspoložen da igra u skladu sa talentom – moćan i raznovrstan servis, sa dosta rizika, i veliko samopouzdanje.
Imao je i dobar plan, da često mijenja ritam igre u kratkim razmjenama. Đoković je, pritom, i u dosadašnjem dijelu turnira imao periode adaptacije, gubio je 2:0 od Sinera, 1:0 od Norija, a kada je izgubio svoj servis u petom gemu, bilo je izvjesno da će i finale početi iz minusa.
Povezani članci
Mnogo mečeva je, međutim, iza srpskog asa da bi ga gubitak prvog seta izbacio iz ravnoteže. Mnogo puta je igrao i protiv razornih servera, za koje postoji samo jedan recept – čekati šansu, pad koncentracije rivala...
Đoković je prvi put pročitao Kirjosa u četvrtom gemu drugog seta, koji je dobio sa nulom, iako je do tog momenta na servis Australijanca uzeo ukupno svega šest poena. Poveo je 3:1, da bi na 5:3 Kirjos izazvao euforiju na tribinama, prvo nakon sjajnog poena, a zatim i kada je došao do tri vezane brejk šanse.
Đoković ih je spasao, pa i četvrtu efektnim drop-šotom, i u najdužem gemu na meču došao do 1:1 u setovima.
Pitanje svih pitanja u tom trenutku glasilo je – da li je Nik Kirjos, igrač ekstremnog talenta, ali i teniski osobenjak i buntovnik, spreman da se "resetuje" i da zaboravi. U toj mentalnoj borbi prednost je, bez sumnje, bila na strani Đokovića.
Australijanac je čuvao servis do sredine seta, iako je imao momente nervoze i ljutnje na sebe, svoj štab, raspravljao se sa sudijom zbog navijača koji mu je poremetio servis. Bilo je, takođe, očigledno i da ga Đoković sve jače i opasnije ugrožava. Slutilo je na Kirjosov pad.
I stigao je u devetom gemu, u kome je Kirjos imao 40:0 – Đoković je osvojio pet vezanih poena i došao do ključnog brejka za 5:4. Četiri minuta kasnije bilo je 2:1.
Moguće da bi "stari Nik" već u tom momentu odustao, ali, ipak, je vidljiva njegova promjena u glavi, pristupu i odnosu prema igri. U minule dvije sedmice, pa i u finalu, to nije bio kontroverzni i nepredvidivi Kirjos, već igrač koji se bori, izvlači maksimum iz sebe i vjeruje do kraja.
Nije, međutim, to bilo dovoljno protiv igrača koji je na Vimbldonu nije izgubio od 2017. a na Centralnom terenu punih devet godina.
Kirjos je vrhunskim servisom izdržao riterne do taj-brejka u kome nije imao ni promil šansi – Đoković je sa 7:3 riješio finale.
Bonus video:
