Svijet tenisa razlikuje tri različite vrste podloga: igra se na šljaci, travi ili na tvrdoj podlozi, kao što je slučaj na Australijan openu koji uskoro počinje. Na kojoj podlozi je rizik od povrede najveći?
Ko ne prati redovno tenis i samo povremeno viđa profesionalce na TV -u ili prati poznanike na lokalnom terenu, zapitaće se zašto se taj sport igra na različitim podlogama. Postoje crvena šljaka, tvrdi tereni i travnjaci.
"Tenis je počeo na travi", kaže Filip Born, specijalista za tenis na Njemačkom sportskom univerzitetu u Kelnu. Tenis na travi izmišljen je u Britaniji 1870 -ih, a zatim se proširio po svijetu. Danas se, međutim, najviše koristi tvrda podloga i na njoj se igra otprilike dvije trećine svih profesionalnih turnira.
Otvoreno prvenstvo Australije (od 16. do 29. januara) i US Open igraju se na tvrdim podlogama, Vimbldon na travi, a Otvoreno prvenstvo Francuske na crvenoj šljaci. Postavlja se pitanje, kakav uticaj te podloge imaju na zdravlje igrača i podložnost povredama?
Prije svega se mora napraviti razlika između akutne i hronične povrede. "Što se tiče akutnih povreda, tenis je u osnovi sport sa vrlo malo povreda, jer nema direktnog kontakta sa protivnikom", kaže Born. Tipične su povrede mišića, mišićnih vlakana i ligamenata. To su najčešći zdravstveni problemi koji mogu nastati akutno". Zglobovi su u tenisu pod velikim opterećenjem i zato su takođe skloni povredama", kaže sportski naučnik Born.
Tvrda podloga
Priroda tvrdog terena može izazvati napetost u mišićima čitavih leđa, u donjem dijelu leđa, u kičmi. Razlog tome su česti start - stop pokreti na relativno tvrdoj podlozi.
"Profesionalci uspjevaju da malo zaobiđu te probleme tako što su sve više u mogućnosti da klize na tvrdim terenima. Ipak, 99 odsto tenisera na svijetu to ne može da uradi, što dodatno opterećuje tijelo", kaže Born.
Osim toga, teniseri moraju stalno da balansiraju sopstvenu težinu u svim pravcima. Stalno skakanje i dočekivanje na noge su veliko opterećenje za sve zglobove.
Rafael Nadal je jedna od žrtava tvrde podloge – iako on voli da igra na toj podlozi, njegovo tijelo baš i ne. Jak bol uključujući i bol u koljenima, muči ga kada mora da odigra nekoliko mečeva na tvrdoj podlozi. "Bilo bi bolje da za 15 do 20 godina nađemo rješenje i da igramo na mekšim podlogama", rekao je nedavno španski superstar.
U suštini, tvrdi tereni više nisu ono što su prvobitno bili. "Postojali su zaista tvrdi betonski tereni, posebno u SAD. Tamo još uvijek postoje betonski tereni koji su otvoreni za javnost", kaže Born.
Međutim, tvrda podloga je sada opšti izraz za širok spektar gumenih mješavina na terenima. "Podloge na turnirima nisu tako tvrde kao nekada", kaže Born. Njihova velika prednost je u tome što su tvrdi tereni veoma laki za održavanje, a i karakteristike igre su uvijek iste.
Šljaka
Kako mu i ime kaže, ovaj teren je napravljen je od ciglenog praha. Na šljaci je moguće kliziti, što je lakše za zglobove, jer se igrač ne zaustavlja naglo i ne mora odjednom da se uhvati u koštac sa cijelom tjelesnom težinom. Međutim, postoji i opasnost da igrač iskrivi skočni zglob.
Primjer za to je teška povreda koju je zadobio Aleksandar Zverev na Otvorenom prvenstvu Francuske 2022. U polufinalnom meču protiv Rafaela Nadala pokidao je sva tri ligamenta na desnoj nozi.
Tereni sa šljakom, posebno na Rolan Garosu, veoma su tvrdi i opremljeni su sitnozrnastim, brašnastim pijeskom, što znači da loptice odskaču više i čak su brže nego na standardnim šljakastim terenima. Ali, čak i na mekšim terenima sa pijeskom krupnijeg zrna, lako je izvrnuti skočni zglob. "Postoji određena nekontrolisanost na šljaci zbog neravnina i nepovezanih mjesta na terenu", ukazuje Born.
Pored toga, i proklizavanje može biti teško čak i za profesionalne igrače koji nikada u mladosti nisu trenirali na takvim terenima. Serena Vilijams i Marija Šarapova, na primjer, obje višestruke pobjednice Otvorenog prvenstva Francuske, prije sezone na šljaci uvek su imale posebne treninge. Satima su vježbale pravilan prilazak lopti klizanjem. "Prema mišljenju profesionalaca, Otvoreno prvenstvo Francuske je turnir koji je najteže osvojiti, jer igra traje duže i samim tim je iscrpljujuća", kaže njemački stručnjak.
Trava
"U svijetu tenisa, travnjak je gotovo zanemarljiv, jer se na njemu gotovo i ne igra", kaže sportski naučnik Born. Profesionalci imaju veoma kratku sezonu, samo nekoliko nedjelja, uključujući i Vimbldon. Ali i za amatere postoji povremeno prilika da se osprobaju.
Iako travnjak može biti klizav, to je u osnovi meka površina koja je nježnija za zglobove. Međutim, ako je vlažnost veoma visoka, čak i trava može da krije svoje zamke.
"Morate da se krećete veoma, veoma pažljivo. Ako izvršite previše pritiska u pogrešnim trenucima, padate", opisala je švajcarska superzvijezda Rodžer Federer 2021., kada je teren Vimbldona imao neke glatke tačke, jer je bio mokar. Serena Vilijams se, na primjer, te godine okliznula i ispala već na početku turnira. Francuz Adrijan Manarino takođe je morao da odustane protiv Rodžera Federera poslije slične scene kao Vilijams. Na travnjaku se okliznuo i Srbin Novak Đoković.
Zaključak
"Tvrda podloga izaziva najveće opterećenje na zglobove i koštani sistem", kaže sportski naučnik Born. Ali, sve u svemu, različite površine se ne razlikuju mnogo u pogledu rizika od povreda.
Kada se neko povrijedi, uzrok je vrlo često više u tome što je umoran, bez obzira da li je početnik, profesionalac ili amater. Kada je organizam preopterećen, popušta najslabija karika. A nezgode, koje se s vremena na vreme dešavaju i u tenisu, uglavnom su potpuno nezavisne od podloge. Stoga ne postoji podna obloga na kojoj bi bila potrebna posebna pažnja.
Bonus video:
