Manos de Dios

Na stadionu “Asteka” u Meksiko Sitiju 22. juna 1986. godine, Dijego Armando Maradona je dao dva nezaboravna pogotka u pobjedi Argentine nad Engleskom u četvrtfinalu Mundijala. Drugi je proglašen golom XX vijeka, a prvi je zapamćen kao najveća podvala u istoriji fudbala.

- Dao sam ga malo glavom Maradone, a malo božjom rukom - rekao je na pres konferenciji poslije meča argentinski mađioničar, koji je kasnije priznao da je zvao saigrače da što prije počnu da slave s njim, kako sudija ne bi “provalio” da je mrežu Pitera Šiltona zatresao rukom.

Te riječi jednog od najboljih fudbalera svih vremena su odmah nadjenule ime slavnom golu, koji se od tada zove Božja ruka (Mano de Dios) i o kojem su Argentinci bezbroj puta pjevali.

Tačno 11 mjeseci nakon čuvenog izdanja Maradone u glavnom gradu Meksika, u prijestonici tadašnje SFR Jugoslavije rođen je momak kojem se u noći između nedjelje i ponedjeljka poklonila cijela Zemlja, momku za kojeg su se s pravom na “Eurosportu” pitali da li je sa ove planete, za kojeg slobodno može da se kaže da ima “Manos de Dios” - Božje ruke. Novaku Đokoviću.

Najbolji teniser svih vremena je u spektakularnom finalu US opena savladao Danila Medvedeva 6:3, 7:6, 6:3 i izjednačio jedini veliki rekord koji mu je bio ostao da sruši - osvojio je 24. grend slem titulu, čime se izjednačio sa Margaret Kort. Ali, čini se da ta dva podviga, ipak, ne mogu da se mjere, jer je 36-godišnji srpski as sve te pehare osvojio u tzv. zlatnoj eri tenisa, a legendarna Australijanka 13 u amaterskoj, a 11 u open eri, kada je i profesionalcima dozvoljeno da se takmiče na četiri najveća turnira.

Način na koji je Đoković stigao do četvte krune u Njujorku je oduševio sve. Počeo je meč fenomenalno, riješio prvi set praktično na startu, kada je poveo 3:0, a u drugom zapao u velike probleme. Nekako je preživio dva maratonska gema, spasio brejk-šansu u osmom i set-loptu u 12. gemu, a na momente je djelovalo da jedva stoji na nogama, jer su dugi poeni oduzimali dah i njemu i Rusu.

U taj-brejku je gubio 3:1, ali se vratio u život, završio ga sa tri vezana poena za 7:5, čime je praktično stavio tačku na finale. U 3. setu ni Medvedev nije vjerovao da može da preokrene, čak ni kada je vratio brejk za 3:2, jer je već u narednom gemu opet poklekao.

Odmah nakon finala, društvene mreže su se “zapalile”, stizale su čestitke sa svih strana, a možda i najvažnija je došla iz “Marke”. Ugledni španski sportski list bez trunke ljubomore, kojoj je ponekad razumljivo bio sklon, jer je naklonjen Noletovom najvećem rivalu Rafaelu Nadalu i novoj zvijezdi Karlosu Alkarasu, kratko i jasno je saopštio:

“Debata je gotova. Novak Đoković, jednostavno GOAT”, objavila je “Marka” s emotikonom koze, koja se na engleskom zove goat, što je i skraćenica za Greatest of All Time (najveći svih vremena).

Novak je nakon osvajanja titule zaplakao, emotivno zagrlio porodicu, a onda povukao potez koji je oduševio cijeli svijet - obukao je majicu s brojem 24, natpisom “Mamba Forever” i fotografijom njega i Kobija Brajanta. Legendarni košarkaš je bio veliki Đokovićev prijatelj, koji mu je pomogao da prebrodi teške trenutke 2017. i 2018. godine, kada je razmišljao da završi karijeru zbog teške povrede lakta i muka da se vrati na najveću scenu.

- Na ovu majicu sam prvi put pomislio prošle sedmice i prije nekoliko dana rekao ljudima iz mog tima da pokušaju da mi je naprave, da je imam ako osvojim titulu. Kobi mi je bio blizak prijatelj, razgovori s njim su mi mnogo pomogli, da shvatim pobjednički mentalitet, kako da se vratim poslije povreda. Njegova smrt me je mnogo pogodila, a nosio je dres sa brojem 24 i mislim da je ovo bio lijep, simboličan trenutak da mu odam počast - rekao je Đoković, uz ovacije na “Artur Ešu”.

Medvedev je teško podnio poraz, ali je na pobjedničkoj ceremoniji odao veliku počast rivalu i malo u šali, a malo u zbilji, pitao ga kada planira da se povuče.

- Prije svega da pitam Novaka - šta radiš ovdje i dalje? Ne znam kada planiraš da malo usporiš - uz osmijeh je rekao Rus.

Đoković je priznao da mu je stvaranje istorije dodatni motiv, a zna se šta su ciljevi - olimpijsko zlato u Parizu i titule na grend slemovima. Na posljednjih pet najvećih turnira je osvojio četiri titule i izgubio finale Vimbldona i jasno je da neće ostati na ovom broju 24.

- Pisati istoriju u ovom sportu je specijalno na svaki mogući način značenja te riječi. Kada sam imao sedam-osam godina, sanjao sam samo da osvojim Vimbldon, ali kada sam osvojio prvi veliki pehar, počeo sam da sanjam nove snove. Ali, ovo nisam mogao da sanjam ni u najluđim snovima - poručio je Đoković.