Srebrna medalja juniorske U19 reprezentacije sa Evropskog prvenstva u Minsku još jednom je pokazala da crnogorski vaterpolo nikada neće prestati da stvara igrače, kolika god bila baza i koliko god klubova imao.
Uz to, učinak od šest medalja na velikim takmičenjima od 2008. do danas govori da je u mlađim kategorijama sve vrijeme postojala podloga na kojoj bi mogla da se gradi budućnost, ali činjenice govore da je mali broj igrača koji je osvajao odličja u tim selekcijama - tek nešto više od njih desetak - uopšte i dobio pravu šansu u seniorskoj konkurenciji.
Talenat Darka Brguljana, Bogdana Đurđića, Alekse Ukropine, Đura Radovića..., odmah je bilo lako prepoznati, ali nažalost mnogo je veći broj igrača koji su se u prelazu iz juniorske u seniorsku konkurenciju izgubili, postali epizodisti čak i u domaćim klubovima, a nije zanemarljiv ni broj onih koji su u tom prelazu odlučili i da se više ne bave vaterpolo sportom.
ZLATO U ISTANBULU 2008.
Crna Gora je prvu juniorsku medalju osvojila 2008. u Istanbulu, iste godine kada je i seniorski tim u Malagi pokorio Stari kontinent. Činilo se tada da slijedi zlatan period za vodeni sport u državi koja ima tek nešto više od 600 hiljada stanovnika.
Tu generaciju 1989/90. predvodio je selektor Slobodan Mačić, a u bazenu su lideri bili Darko Brguljan i Filip Klikovac, te Uroš Čučković, jedina trojica igrača koji su kasnije dobili prostor u A timu.
Nastupali su tada i Marko Gopčević, Bojan Paunović, Aleksandro Kralj, Željko Dončić, ali bez ozbiljne minutaže u seniorskom sastavu.
SREBRO U HANJI 2009.
Gotovo identičan sastav je godinu kasnije vodio Petar Vico do srebra u grčkoj Hanji na EP, s tim što je u ekipi bio i Nikola Marković (1992. godište), koji je potom 2013. u Svjetskoj ligi bio kod Ranka Perovića u A selekciji.
U godinama koje su slijedile je, ipak, nestao sa radara, makar kada je nacionalni tim u pitanju.
ZLATO U VALETI 2013.
Na narednu medalju se čekalo čak do 2013, kada je Mirko Vičević sa generacijom igrača rođenih 1996. pokorio Evropu titulom na Malti. Ta generacija je obećavala i nudila najviše "materijala" A timu.
Tada su na Malti zlatnu medalju osvojili braća Miloš i Marko Konatar (golman i bek, za kojeg se vjerovalo da ga čeka ozbiljna karijera), Petar Ćetković, Stefan Pješivac, Vlado Popadić, Dimitrije Kriještorac, Danilo Adžić, Blažo Mitrović... Dvojica igrača sa očiglednim vicem u igri su se izdvojila - Bogdan Đurđić i Aleksa Ukropina.
Ovaj drugi je već 2015. debitovao na Svjetskom prvenstvu u Kazanju, a Đurđić je nekoliko ljeta "flertovao" sa seniorskom selekcijom, prije nego je ljetos zaigrao na Evropskom prvenstvu u Barseloni.
Dio seniorske ekipe je bio i Pješivac, na njega se ozbiljno računalo, a sada je daleko...
SREBRO U PODGORICI 2016.
Prije dva ljeta u Podgorici generacija igrača rođenih 1998. i mlađih stigla je do srebra na Svjetskom šampionatu pod komandom Veljka Uskokovića, kada je i najavila kontinuitet medalja na velikim takmičenjima.
Ukropina je tada bio jedan od vodećih igrača, baš kao i nadolazeća zvijezda Đuro Radović, koji je u tom trenutku bio uz A tim.
Igrao je i Nikolas Saveljić, potencijalni A reprezentativac, s tim što je sin bivšeg fudbalera Niše Saveljića sada na školovanju u Sjedinjenim Američkim Državama.
ZLATO NA MALTI 2017.
Prošle godine, takođe na Malti, Miodrag Mirović je s klupe vodio Crnu Goru do trećeg zlata u istoriji u mlađim selekcijama (godište 2000), odakle se kao najveći potencijal pokazao centar Miroslav Perković, jedan od najboljih "sidraša" u svom uzrastu na planeti.
Perković, koji je ponikao u Kataru, trebalo je da ovog ljeta bude adut i U18 reprezentacije na SP, onda i U19 na EP, ali ga je spriječila bolest koja će ga odvojiti od bazena praktično do Nove godine.
SREBRO U MINSKU 2018.
I na kraju, Slobodan Mačić je prije dva dana u Minsku, tačno 10 godina od osvojene titule u Istanbulu, potvrdio da zna kako se radi s mlađim kategorijama.
Do medalje su Crnu Goru vodili Đuro Radović, momak koji je igrao za "ajkule" na EP u Barseloni, te Petar Mijušković, Savo Ćetković, golman Miloš Krivokapić, Branko Franeta...
To su Darko Brguljan, Filip Klikovac, Uroš Čučković, Aleksa Ukropina, Đuro Radović i Bogdan Đurđić.
Bonus video: