Prije dvije noći u Kotoru se slavilo kao da je osvojena medalja na velikom takmičenju - na tribinama je poslije velike pobjede nad Hrvatskom bila fešta kakva samo može da se doživi u drevnom gradu na vaterpolo utakmici, igrači su pozdravljali publiku koja ih je nosila, jedino je selektor Ranko Perović bio uobičajeno smiren...
Da zabune ne bi bilo, nije se samo slavio plasman na finalni turnir, on je čini se bio u sjenci. Slavilo se to što je Crna Gora u potpuno novom sastavu dokazala da je i dalje sila u vaterpolu, da joj ni neki neuspjesi iz prošlosti nisu „ubili” rejting velikana.
Takođe, slavilo se i to što su „ajkule” dobile neke nove klince - Miljana Popovića, Radovana Latinovića, Dejana Lazovića, Nikolu Markovića (iako protiv Hrvatske nije bio u sastavu), te nešto iskusnije Luku Sekulića, Sašu Mišića...
Sve to je bilo dovoljno da prolaz među osam najboljih u ovom takmičenju dobije na značaju mnogo više nego što bi to bio slučaj prije dvije, tri ili četiri godine.
"Znamo svi da je malo ko očekivao ovakve rezultate od podmlađene ekipe, ali smo pokazali da je potencijal tu i da je samo potrebno da radimo još više kako bismo ga pretvorili u kvalitet".
"Možda smo i bili autsajderi u mečevima sa Hrvatskom, ali to nam je samo bio motiv - htjeli smo da se protiv olimpijskog šampiona dokažemo i skrenemo pažnju na sebe", rekao je Miljan Popović, jedan od junaka trijumfa nad „barakudama”.
Opšte je mišljenje da je kvalitet bio na strani Hrvatske. Šta je onda presudilo u korist „ajkula”?
"Presudila je želja. I motiv koji je bio zaista ogroman, i zbog imena i snage protivnika, ali i zbog činjenice da smo igrali pred svojom publikom koja nas je nosila tokom cijele utakmice".
"I zaista mislim da smo mi više željeli plasman na finalni turnir, u oba meča se vidjelo da nas vuče ogroman karakter. Hrvatskoj je to falilo i zato smo u obje utakmice potpuno zasluženo pobijedili", pojasnio je mladić koji je u nekoliko navrata „stavio u džep” Nikšu Dobuda na dva metra od gola Miloša Šćepanovića.
Prošle sezone si počeo da igraš u seniorskoj konkurenciji, a sada igraš vrhunski vaterpolo. Kakva je razlika između igranja za Primorac i reprezentaciju?
"Ovo je za mene velika promjena. Nije isto biti među nosiocima igre u Primorcu i samo jedan šraf u vrhunskoj ekipi kakva je crnogorska reprezentacija".
"Trudio sam se da sve zadatke ispunim, ali mi je i posao bio olakšan jer sam okružen asovima poput Aleksandra Ivovića, Peđe Jokića, Tonija Petrovića, Draška Brguljana, Miloša Šćepanovića... Iskreno, s njima nije mnogo teško igrati, svi znamo kakve su to veličine".
Je li ti stručni štab čestitao na odličnoj partiji protiv Hrvatske?
"Zaista je bilo komplimenata i oni svakako prijaju. Nadam se da će ih biti i u budućnosti, jer bi to značilo da sam još napredovao. Sigurno da ću raditi jače, jer je igranje za reprezentaciju čast" zaključio je Popović.
Crnoj Gori u nekoj varijanti i remi iz posljednja dva meča (sa Grčkom u gostima i Turskom kod kuće) garantuje plasman na finalni turnir. Ali, niko i ne pomišlja da prepusti ijedan jedini bod protivnicima...
"Ova Svjetska liga nam služi za uigravanje, zato ćemo i u posljednje dvije utakmice u grupi ući motivisano. Želimo da odigramo dobro, pobijedimo i polako slažemo kockice".
"Na ljeto slijedi finalni turnir Svjetske lige, a kasnije i ono za šta se spremamo od početka sezone - Svjetsko prvenstvo u Barseloni", zaključio je mladić koji u avugstu puni 21 godinu.
Finalni turnir u Rusiji
Najzad je poznato i gdje će se igrati finalni turnir Svjetske lige - domaćin će biti Rusija, a završnica ovog takmičenja se igra od 11. do 16. juna.
Dilema je jedino koji će grad dobiti organizaciju. U ovom trenutku se najveće šanse daju Volgogradu, a nije isključeno da se turnir odigra i u Moskvi.
Crna Gora prošle sezone nije učestvovala u Svjetskoj ligi, a titulu je osvojila Hrvatska. Tada se finalni turnir igrao u kazahstanskom Almatiju.
Galerija
Bonus video:
