Evropsko prvenstvo polako ide u istoriju, crnogorski vaterpolisti su se juče gotovo svi raštrkali po inostranstvu, stigli u klubove i tako se, u stvari, vratili u normalan kolosjek za ovo doba sezone, jer je prvi put veliko takmičenje došlo u zimskom periodu.
Jedan od onih koji i dalje u domovini može da uživa u uspjehu je Vladimir Gojković, mozak igre crnogorske reprezentacije i kapiten Jadrana.
Gojković je, kao što je poznato, pred Ajndhoven odlučio da ponovo zaigra za reprezentaciju nakon nešto više od godinu pauze.
Šta se u reprezentaciji promijenilo od tog turnira u Zagrebu do sada?
"Prije svega, samopouzdanje i forma nas igrača. U Zagrebu uopšte nismo igrali loše, jedan kiks nas je koštao borbe za medalju. U Ajndhovenu se vidjelo zajedništvo, skupili smo se da bismo došli do cilja. Došlo je i do promjene na klupi i da nismo svi donijeli u reprezentaciju nešto novo, rezultat bi i sada izostao, to je jasno. Ovog puta smo zaista bili svi kao jedan, atmosfera je ta koja nas je krasila na cijelom turniru, jer smo u jednom momentu bili u kritičnoj poziciji", rekao je Gojković.
Kako sada gledate na to finale sa Srbijom u Holandiji?
"Žalimo, to je normalno kada izgubite u finalu. U jednom trenutku vam se čini da je bolje da osvojite bronzu nego da izgubite u finalu i dođete do srebra. Ipak, u budućnosti je sve drugačije, naravno da srebrna medalja znači mnogo više. Mogli smo i do zlata, jer ste vidjeli da je u finalu presudila jedna lopta koja se od naših ruku odbila kod njih. Bili smo zaista blizu", kazao je Gojković.
U grupi ste im nanijeli ubjedljiv poraz. U čemu je bila razlika?
"Bili smo silno motivisani da u grupi pokažemo da imamo kvalitet za medalju. Neki kažu da Srbija tada nije imala motiva, ali ta ekipa rijetko kada gubi, a nikada do Ajndhovena nije poražena sa četiri gola razlike. U finalu nismo imali ni Borisa Zlokovića, jasno je koliko je on bitan za našu igru. Uz to je odigrao i odličan turnir".
Jedan od najvećih majstora u svjetskom vaterpolu ističe da je uspjeh ogroman, pogotovo ako se zna koliko crnogorski klubovi imaju problema.
"Teško je donijeti medalju sa velikog takmičenja, ovo je reprezentacija bukvalno iz dva grada i kluba. Naučili smo se na nekim ranijim greškama, nakon Malage i Podgorice je euforija bila ogromna, sada je sve drugačije".
Nedavno si podvukao da još ne smije da se razmišlja o Olimpijskim igrama, jer prvo Crna Gora mora da odradi kvalifikacije. Da li „ajkule” zaista mogu da naiđu na probleme u Edmontonu?
"Daleko je London, prvo da prođemo Edmonton. Sve ekipe koje tamo učestvuju imaju jedan isti cilj. A mi definitivno ne možemo da računamo da će neko da nas pogura, za razliku od drugih reprezentacija. Recimo, u Ajndhovenu se vidjelo kakva “leđa” ima Njemačka, da može da dobije i Hrvatsku. Tu su i Rumunija, Grčka, Španija. Sve su to odlične ekipe, pa i Kanada koja je dobila organizaciju kvalifikacionog turnira da bi bila bliže Olimpijskim igrama".
San o medalji na Olimpijskim igrama, međutim, traje odavno?
"To je naš cilj. I u Pekingu smo bili blizu finala, a samim tim i zlata, jer bi nas čekale SAD u finalu. A završili smo četvrti sticajem okololnosti".
O reprezentaciji je, dakle, za sada manje-više sve rečeno. Gojković sa Jadranom već u subotu igra derbi sa Jugom u Jadranskoj ligi. Da li je problem da se sada naviknete na klupske obaveze?
"Nije, ali samo iz razloga što smo donijeli medalju sa velikog takmičenja. Da smo opet bili sedmi ili osmi adaptacija bi bila mnogo teža, gotovo nemoguća", uz osmjeh je zaključio je Gojković.
Možda je i bolje što su igrači u inostranstvu
Crna Gora je na Evropskom prvenstvu imala samo tri igrača iz domaće lige - pored Gojkovića, tu su još bili Predrag Jokić i Miloš Šćepanović. Pred Rim i Zagreb situacija je bila drugačija, svi igrači su bili kući...
Iako je u jednom periodu cilj bio da se svi igrači vrate u Crnu Goru, ta odluka se kasnije ispostavila kao pogrešna, jer su tenzije u trouglu (Primorac, Jadran, Budva) bile tako jake da su i igrači bili počeli da gube kompas.
Da li je bolje sada kada je većina igrača opet u inostranim klubovima?
"Bilo je tenzija u klupskim takmičenjima, ali ne mislim da se to prenosilo u reprezentaciju. Definitivno se, ipak, pokazalo da nam i nije bila neka prednost kada smo svi bili kući. I pred Malagu smo skoro svi bili van, pa smo uzeli zlato".
U čemu je onda bio problem kada ste svi bili u Crnoj Gori?
"Možda smo se i bili zasitili, svakog dana se gledamo na treninzima, utakmicama... Ovako, prođe dosta vremena od okupljanja do okupljanja, igrači se vjerovatno užele reprezentacije i tu smo svi na istom zadatku", rekao je Gojković.
Klikovac je opravdao očekivanja
Najveći problem Crne Gore u Ajndhovenu nije bio taj što je igrala bez ljevaka, već to što je imala samo jednog pravog centra (Borisa Zlokovića).
Međutim, Gojković je zadovoljan onim što je pružio mladi Filip Klikovac, koji po poziciji i nije klasični sidraš.
"Na Filipu je bio veliki teret, jer je upao umjesto Nikole Vukčevića, igrača koji ima iza sebe pet-šest velikih takmičenja. U početku je bio malo u grču, mislim na prve dvije utakmice, ali se kasnije opustio i bio sve bolji. Odgovorio je na sve zahtjeve, odradio je dobar posao. U suštini, svih 13 igrača mogu da se pogledaju nakon ovog turnira i da kažu da su dali maksimum. A kada je tako onda svi možemo da budemo zadovoljni", poručio je Gojković.
Bonus video:
