Veliki povratak crnogorskog vaterpola na glavnu scenu nekako se poklopio sa dolaskom Ranka Perovića na mjesto selektora. Vjerovatno čovjek koji je sa Primorcem bio prvak Evrope 2009. nije bio ključna figura u osvajanju srebra na šampionatu Starog kontinenta u Ajndhovenu, ni on sam ne želi da prihvati zasluge, ali je njegova mirnoća sigurno pozitivno uticala na igrače.
Dan nakon uzbudljivog finala sa Srbijom, popularni Čapro je smireno prokomentarisao dešavanja na 30. šampionatu Starog kontinenta.
"Napravili smo ogroman uspjeh. Ostaje žal za finalom, jer smo bili nadomak zlata, ali moramo da budemo zadovoljni. Ko zna, možda je ovo srebro bilo i naš krajnji domet na ovom šampionatu", kaže Perović, uz napomenu da na dočeku na Stadionu malih sportova nije pustio suzu, već da mu je smetao dim od baklji.
Da li ste vjerovali da ovi momci mogu da se vrate u evropski vrh?
"Vjerovao sam u njih, da nije tako ne bih se ni prihvatio ove uloge. Znao sam da vrijede više nego što su to pokazivali na posljednjih nekoliko takmičenja. Prošli smo kroz preteške momente i na ovom takmičenju, ali to nas je dodatno ojačalo, još više nas je skupilo kao ekipu."
Selektor je detaljno prokomentarisao sve utakmice na Evropskom prvenstvu. Prva je bila protiv Njemačke, koja je lako savladana (13:7).
"Ispalo je da smo lako savladali Njemačku, ali ta ekipa je kasnije pokazala snagu. Na ovom Evropskom prvenstvu nije bilo slabih timova, izuzev Turske i Holandije. To se pogotovo odnosi na našu grupu, u kojoj je svaki meč bio težak."
Već u narednom meču, Hrvatska je slavila 10:8 i upisala petu pobjedu u 12. meču protiv „ajkula”.
"Protiv Hrvatske smo odigrali najgori meč na šampionatu. To je i te kako dobra ekipa, ali mi nismo bili na nivou na kojem smo morali da budemo."
Dva dana kasnije, srušena je Rumunija (11:8).
Protiv Hrvatske smo odigrali najgori meč na šampionatu. To je i te kako dobra ekipa, ali mi nismo bili na nivou
"Poučeni iskustvom sa Hrvatskom, mnogo bolje smo počeli duel sa Rumunima i stekli veliku prednost na startu. Ali, kasnije je došlo do opuštanja, što nije smjelo da se desi."
I onda, meč za četvrtfinale. Crnoj Gori je bila neophodna pobjeda nad Španijom da osigura jedno od prva tri mjesta u grupi, ali je mogla samo do boda (10:10).
"Utakmica sa Španijom nam je bila najteža u svakom pogledu. To je bio meč za prolaz, ali smo imali čovjeka protiv sebe - sudiju. Izdržali smo i osvojili bod, koji nam je na kraju bio veoma značajan."
Da su nadvisili „crvenu furiju”, Nikola Janović i drugovi bi završili sav posao. Ovako, morali su protiv Srbije, selekcije koja osvaja medalju na svakom takmičenju, da jure trijumf za četvrtfinale. Možda je tako i bolje, jer im je velika pobjeda (11:7) potpuno vratila samopouzdanje.
"Duel sa Srbima bio nam je posljednja šansa. Imali smo apsolutni imperativ i ekipa je pokazala pravu snagu. Možda Srbija nije imala motiv kao mi, jer je obezbijedila prvo mjesto u grupi, ali mi smo tražili posljednju slamku spasa. I našli smo je."
Uslijedila je nokaut faza. Nešto što je za „ajkule” bilo baksuzno duge tri godine - prvo su u osmini finala Svjetskog prvenstva u Rimu 2009. šokantno poraženi od Njemačke, da bi u četvrtfinalima šampionata Evrope u Zagrebu i SP u Šangaju gubili od Srbije, odnosno Hrvatske. Rival u trećem vezanom četvrtfinalu bila je Grčka, selekcija koja sigurno po kvalitetu ne može da se mjeri sa timom Ranka Perovića. Ali, tenzija je bila ogromna...
"Četvrtfinale je samo po sebi najteža utakmica na svakom šampionatu, jer ideš u polufinale ili kući. Prethodni mečevi su završavani ružno, zbog čega je ekipa bila pod velikim pritiskom, uvukao se neki strah. Počeli smo u velikom grču, tražili smo i igru i mirnoću. U trećoj četvrtini smo uspjeli da preokrenemo rezultat i skinemo maler i veliki teret sa leđa."
Četvrtfinale je samo po sebi najteža utakmica na svakom šampionatu, jer ideš u polufinale ili kući
Ulaskom u polufinale ostvaren je cilj, ali to nije bilo sve od „ajkula”. Naprotiv. Crna Gora je protiv trostrukog uzastopnog olimpijskog prvaka Mađarske pokazala da se vratila u svjetski vrh - izdržala je neviđenu sudijsku krađu i stigla do pobjede u produžecima, u kojima Perović nije mogao da računa na čak četiri igrača.
"Ulaskom u polufinale smo ostvarili cilj. Pokušao sam da maksimalno rasteretim igrače, da igraju bez tenzija. To nam je bila apsolutno najbolja utakmica na prvenstvu. I pored teških odluka i sudijskih nepravdi stigli smo do velike pobjede i postali definitivno pravi i opasan tim."
U finalu je čekala Srbija, ekipa koja je imala i utakmicu manje i mnogo lakši meč u polufinalu, jer je pregazila Italiju (12:8). Ionako iznurena, ekipa ostala je bez jedinog centra Borisa Zlokovića, koji je u meču sa Mađarima povrijedio ligament lijeve šake. I umalo je ostvarena još jedna pobjeda.
"Imali smo peh sa Borisom, ali smo pokušali da taj duh, to zajedništvo koje smo ostvarili, prenesemo u finale. I uspjeli smo, ali je na kraju jedna lopta odlučila. Svi su dali maksimum, ali se desila i povreda Jokića i isključenje Klikovca. Nismo mogli da igramo hladne glave, a osjetio se i umor, jer smo se i te kako potrošili u polufinalu sa Mađarima. Ipak, svjesni smo da smo ostvarili veliki uspjeh, a i dobili smo komplimente od svih da smo igrali odličan vaterpolo", zaključio je Perović.
Neće biti lako u Edmontonu
Crnu Goru od 1. do 8. aprila čekaju kvalifikacije za Olimpijske igre. Jedno od prva četiri mjesta u Edmontonu ne bi smjela da izmaknu, ali...
"Svjesni smo da postoji kvalitet i da bi neuspjeh bio ukoliko se ne bismo plasirali na Olimpijske igre. Ali, nikako ne smijemo to da shvatimo kao završen posao, jer nas čekaju jako teške utakmice. Nikoga se smijemo da potcijenimo, ali sa ovim samopouzdanjem ne bi smjelo da bude problema. Zapravo, najveća opasnost smo mi sami sebi", kaže Perović.
Svjesni smo da postoji kvalitet i da bi neuspjeh bio ukoliko se ne bismo plasirali na Olimpijske igre
Mađari imaju dva vrhunska ljevaka, pa smo ih dobili
Od velikih reprezentacija, samo Crna Gora u Ajndhovenu nije imala ljevorukog igrača. Selektor smatra da to nije veliki problem.
"Eto, Mađari imaju dva ljevaka, i to ne bilo kakva već Kiša i Madaraša, koji su vrhunski vaterpolisti, pa smo ih dobili. To nije toliko presudno, takva je bila moja procjena u ovom trenutku da treba da idemo bez ljevaka. Igrači koji su igrali na toj strani su odigralni maksimalno", naglašava Perović.
Da li je ovo ekipa koja će igrati i ubuduće ili može još neko da joj se priključi?
"Svi su u konkurenciji. Ali, ono što smo izgradili sada je stvarno veliko i na ostalima je da pokažu da li mogu da budu dio tima."
Bonus video:
