Ajndhoven se nije pretvorio u novu Malagu, zlato iz Andaluzije od prije tri i po godine nije ponovljeno, ali je malo ko nakon finala sa Srbijom smio da bude tako razočaran.
Jer, Crna Gora se vratila u vrh evropskog i svjetskog vaterpola, posrtanjima je došao kraj, pa se prije dvije noći u Podgorici slavilo jednako kao da je osvojena najsjajnija medalja...
Nikola Janović, kapiten Crne Gore još od 2008. kada mu je tu ulogu prepustio Veljko Uskoković, jedan je od onih koji ne želi da misli na taj finalni duel sa Srbijom, bez obzira na to što je opšti utisak da su „ajkule” imale veliku šansu.
"Ni sada, dan nakon te velike utakmice, ne mogu da kažem da je žal veći za izgubljenim finalem. Sve ono što smo doživjeli po povratku u Crnu Goru, kao i narod koji nas je podržao, govori dovoljno - ovo srebro iz Ajndhovena je zaista zlatnog sjaja za nas", počeo je stariji od braće Janović.
Osam mečeva u Holandiji, gotovo svaki od njih (izuzev onih sa Njemačkom i Rumunijom) bio je borba za opstanak, ali su crnogorski vaterpolisti pokazali i ono što ih nije krasilo prethodnih godina - spremnost i snagu da izađu na kraj sa svime što se dešavalo i unutar i van bazena...
"Svaki meč je bio na nož, a jasno je da nije lako igrati kada znate šta vam donosi pobjeda, a koliko možete da izgubite porazom. Na kraju, ocjena velikog broja stručnjaka koji su bili prisutni u Ajndhovenu je da je Crna Gora igrala najbolji vaterpolo, i to je veliko priznanje".
Kada se kapiten „ajkula” prisjeti finala pada mu na pamet samo jedna stvar.
"Siguran sam da bismo osvojili Evropsko prvenstvo da je igrao Boris Zloković. Ovako, morali smo na dva metra da idemo Mlađan, ja, Jokić, jer Klikovac nije mogao sam. I samim tim smo se dosta potrošili, pa spolja nismo mogli da pružimo više. A jasno je da današnji vaterpolo ne može da se igra bez pravog centra, to je jednostavno nemoguće. Srbija je bila svježija u finišu, ne i bolja, to je donijelo prevagu", istakao je napadač dubrovačkog Juga.
Da li je ekipa sada vratila vjeru?
"Jeste, to je ono što je najvažnije od svega. Mislim da je najveća pobjeda na ovom Evropskom prvenstvu to što smo opet postali svjesni sopstvenog kvaliteta. Kao što znate, nakon Malage nismo imali uspješne rezultate, a znali smo da je kvalitet tu, da imamo snagu za vrh. Zato mislim da je Ajndhoven došao u pravom trenutku".
Misliš u pravom trenutku pred Olimpijske igre, koje bi trebalo da budu kruna ove generacije?
"Živimo za Olimpijske igre, ali prvo moramo da mislimo na taj kvalifikacioni turnir u Edmontonu. Ima jakih timova, Grci, Njemci, Rumuni... Vidjelo se na Evropskom prvenstvu da i nisu tako naivni - Njemačka je razbila Hrvatsku, koju je kasnije pobijedila i Rumunija. Zato kvalifikacije moramo da shvatimo ozbiljno, i onda problema ne bi smjelo da bude".
Svi se sjećaju kakva je euforija zavladala nakon Malage i da je ona predstavljala najveći problem. Strahuješ li da može da vam se ponovi ta situacija?
"Malaga je došla nekako prerano za sve, tada se očigledno nismo snašli. Sada je sve drugačije, znamo kako da se nosimo sa tom situacijom. Euforije nema i ne smije da je bude, iako se svi radujemo što smo ponovo tamo gdje nam je i mjesto - u samom vrhu svjetskog vaterpola", zaključio je Nikola Janović.
Perović je uradio veliki posao za kratko vrijeme
Kao što je poznato, crnogorski vaterpolisti su u misiju Ajndhoven krenuli sa novim selektorom - Petra Porobića je na klupi zamijenio Ranko Perović.
Popularni Čapro realno i nije imao mnogo vremena da posloži sve kockice u taktičkom smislu kako je zamislio (ekipa je imala tek nešto više od 20 dana za pripreme), ali rezultat iz Ajndhovena govori da je na pravom putu.
"Ranko je dokazao da je veliki trener, izvukao je maksimum iz nas, a mislim da smo mu i mi igrači zaista mnogo pomogli voljom, željom i motivacijom. Jer, bilo nam je zaista svima dosta neuspjeha i omalovažavanja, željeli smo da uradimo nešto veliko. A Perović je probudio neku glad u nama i rezultat je došao", rekao je Janović.
Upravo ta glad za uspjesima kao da je bila najveći problem za „ajkule” na posljednja tri velika takmičenja (Rim, Zagreb, Šangaj) pod komandom Porobića.
"Uvijek sam cijenio Porobića, tako je i danas, ništa se nije promijenilo. U pitanju je veliki trener, ali se vremenom izgubila neka nit između selektora i ekipe. A kada nestane hemija u timu, onda tu povratka nema", istakao je Janović.
Mlađan je najbolji na svijetu
Mlađi Nikolin brat Mlađan u finalu protiv Srbije nije bio strijelac, izostala je igra koja ga je krasila na Evropskom prvenstvu, ali novinari u Ajndhovenu nisu imale dilemu i izabrali su ga za najboljeg igrača ovog turnira.
"Moramo da budemo ponosni, nije ni mala stvar imati najboljeg igrača turnira u svojim redovima. Pokazao je da je možda i najbolji svjetski igrač, pogotovo u onom meču protiv Mađarske u polufinalu kada je pogađao iz svih pozicija. Bio je nevjerovatan. Znam koliko mu znači ova nagrada i nemam dilemu i da je zaslužio", rekao je Nikola Janović.
Da li je na ovaj način ispravljena nepravda koja mu je učinjena u Malagi?
"Tada je misteriozno titula za najboljeg igrača otišla u ruke Petera Biroša, iako je bilo jasno da je ta nagrada u Malagi morala da se da Mlađanu ili Milošu Šćepanoviću, koji su obilježili turnir", kaže kapiten "ajkula".
Bonus video:
