Dvije sezone traje posrtanje Primorca i ne nazire mu se kraj, sve dok je situacija ovakva kakva je - igračima se ne obraća niko iz uprave, a predsjednika (još obavlja tu funkciju ako je neko mislio drugačije) Denisa Mandića i ne pamte kada su posljednji put vidjeli.
Svejedno, sa predsjednikom ili ne, ništa se ne mijenja, a kotorski klub polako ulazi u istoriju kao jedini koji će vjerovatno i završiti sezonu a da u njoj nije isplatio igračima ni jedan jedini cent (zvanično, igrači nisu dobili platu za sezonu 2011/2012).
Sve to je natjeralo kapitena Nebojšu Milića, jednog od simbola Primorca i grada Kotora, da po ko zna koji put prozove sve u klubu.
- Sada ispada da smo mi, što nismo igrali mečeve sa Budvom u Jadranskoj ligi, neprofesionalci i da smo okrenuli leđa klubu. Očito se brzo zaboravilo sve što smo uradili za Primorac. Izrađeni smo, prihvatili smo smanjenje ugovora na kraju prošle sezone, a nakon toga se predsjednik udostojio da se samo jednom pojavi pred igračima i to onog trenutka kada nam je saopštio da će da napusti klub. Nakon toga, niko nam nije rekao ni riječ, ostavljeni smo sami sebi - počeo je Milić.
Primorac je u bliskoj prošlosti bio i u većim problemima nego što je danas, a sada je u samo dvije sezone prošao put do evropskog giganta i najbolje ekipe na Starom kontinentu do tima u kojem prvotimci ne dolaze na treninge, mladi igrači gube korak za vršnjacima iz drugih zemalja, reprezentativci nespremni dolaze na pripreme...
- Prije svega, ovo što se dešava u Primorcu najviše šteti imidžu kluba, jer se daje loš primjer generacijama koje dolaze. Treba da se zapitamo šta ćemo sa mlađim igračima, talentima koji su naša budućnost. Da li će i oni da završe kao Darko Brguljan? Kako da se objasni činjenica da se Upravni odbor kluba, pored svih problema koje imamo, nije sastao kako bi našao neka rješenja. Da budem jasan, duguje nam se zaista mnogo, to je tačno, ali se na ovakve poteze nismo odlučili zbog novca. Prestali smo da treniramo i igramo zbog odnosa kluba prema nama, generaciji koja je dvije sezone zaredom bila šampion pa vicešampion Evrope. To sigurno nismo zaslužili, jer volimo Primorac i Kotor - kazao je Milić.
On je priznao da je odavno shvatio da čelnici kluba ne poštuju igrače.
- Želio sam da završim karijeru na kraju prošle sezone, ali sam u razgovoru sa čelnicima kluba shvatio da sam potreban još ovu sezonu i ja sam sa zadovoljstvom prihvatio to. Onda sam kao kapiten doživio da mi se niko ne obraća i ne objašnjava situaciju u kojoj se nalazimo. Igrači me pitaju kada će dobiti pare, a ja ne znam šta da im kažem, jer me uprava izbjegava - istakao je Milić.
Šta može da se uradi dalje? Nažalost, niko ne vidi rješenje.
- Riješio sam da se pomjerim, neće me biti na bazenu, pa predsjednik može da se obrati nekom drugom. Ako sam ja problem, više ga nema, jer me neće gledati. Da sam znao šta se sprema, sigurno ne bih prihvatio da odigram još jednu sezonu. Ne bih dozvolio da mi ova godina pokvari sve lijepo što sam doživio sa Primorcem - zaključio je Milić, koji je kao kapiten predvodio Primorac do najvećih uspjeha u klupskoj istoriji.
Ne znam zašto se Azevedo predomislio
U dvomeču za 5. mjesto u regionalnoj ligi između Primorca i Budve M:tel, problemi u Kotoru su kulminirali, jer je u obje utakmice u bazen ušlo svega sedam igrača. Primorac je igrao bez golmana, a jedini prvotimac u vodi je bio Amerikanac Toni Azevedo.
- Taj prvotimac koji je igrao, nekoliko dana prije prve utakmice sa Budvom sazvao je sastanak igrača. Na njegovu inicijativu smo se okupili kako bismo donijeli odluku da li ćemo da igramo ili ne. Cijela ekipa, ponavljam, cijeli ekipa je bila složna da neće igrati protiv Budve. Čak i on - istakao je Milić. • Pa zašto je Azevedo igrao? - Ne znam zašto je promijenio odluku. Ja znam zašto mi nismo igrali, ali samo on zna zašto jeste - rekao je Milić.
Bečej i Primorac su dva svijeta
Igrao je u velikom Bečeju, kasnije je bio dio velikog Primorca i sa oba tima je bio prvak Evrope. Međutim, i Bečej i Primorac su ubrzo nakon što su dotakli zvijezde doživjeli krah.
• Je li moguće uporediti tadašnju situaciju u Bečeju i ovu u Primorcu?
- Primorac sigurno ima veću tradiciju od Bečeja i neće se ugasiti kao taj klub, jer ima školu koja je prepoznatljiva u Evropi. Bečej to nije imao, ali tih sedam godina koliko sam tamo igrao je vjerovatno bio najorganizovaniji klub u Evropi. Igračima ništa nije falilo, naše je bilo samo da mislimo na utakmice i treninge.
„Beštije” su konačno shvatile
U cijeloj priči o problemima Primorca ključnu ulogu su mogle da odigraju - „beštije”! Ali nisu... Utisak je da navijači Primorca nisu dali pravu podršku igračima u borbi sa čelnicima kluba. Ali naznake da se ide ka tome su bile vidljive prije nekoliko noći u meču sa Budvom u kojem su prozvali predsjednika Denisa Mandića da isplati dugovanja.
- Mislim da su i navijači sada shvatili u kakvim smo problemima. Hvala im za sve, uvijek su bili naš igrač više i njihova pomoć nam je uvijek dobrodošla. • Misliš li da je ipak ta pomoć došla suviše kasno? - Ne znam da li je kasno, ali smatram da je iz poštovanja prema nama igračima trebalo da odavno stanu na našu stranu - rekao je Milić.
Galerija
Bonus video:
