Koliko je bronzana medalja vaterpolista na Evropskom prvenstvu obradovala crnogorske navijače vidjelo se prije dvije noći na dočeku u Podgorici. Obradovale su se i same „ajkule”, koje priznaju da nisu ni slutile da će u glavnom gradu makar na nekoliko sati imati - glavnu ulogu.
- Iskreno, sve ono nismo očekivali, ali smo mogli da shvatimo koliko naša medalja znači narodu onog momenta kada smo sletjeli na podgorički aerodrom - kaže Stefan Vidović, jedan od četiri debitanta na najvećim takmičenjima.
Svega toga, ipak, ne bi bilo da 13 momaka u kapicama sa crnogorskim grbom nije “ginulo” u bazenu u Budimpešti. Na kraju i snagom volje zaslužilo bronzu u velikom preokretu protiv Hrvatske.
- Da bih pričao o svemu što se dogodilo u Budimpešti, moram da se vratim na početak decembra kada su krenule pripreme. Nije bilo pompe, očekivanja nisu bila velika, jer više ni nismo u situaciji da pred velika takmičenja obećavamo medalju. Ali, vidjelo se da imamo to nešto - energiju, timski duh, koji je često bio izražen na fanatičan način..., i na kraju kvalitet - istakao je Vidović.
Sedam utakmica na Evropskom prvenstvu i svaka je bila priča za sebe. Od Slovačke na startu, pa do „barakuda” u meču za treće mjesto.
- Nismo birali protivnika, znali smo da svako zaslužuje da mu ukažemo poštovanje i tako smo pristuali svakom meču. Moramo da priznamo, nemamo više igrače kao što su bili braća Janović, Jokić, Gojković... To vrijeme je prošlo, daj bože da Crna Gora opet bude u situaciji da stvori takve asove. Ova ekipa je skromnija, ali ima veliko srce i pozitivnu atmosferu kakva nije viđena odavno. Mislim da su to mogli da vide svi za desetak dana na EP. Bilo je ekipa koje su jače od nas, ali nijednoj nismo htjeli da se pomjerimo dok ne dokaže da je bolja - poručio je Vidović.
Dva puta u deset dana „ajkule” su imale veliku bitku sa Hrvatskom. Prvo u grupi kada su od 5:10 stigle do 10:10 (onda i izgubile), potom i u okršaju za bronzu u kojem su preokrenule iz minusa od četiri gola.
- Ta dva duela su na neki način zaštitni znak naše igre na ovom prvenstvu. Prvi meč nam je definitivno dao krila, učinio da uprkos porazu još više vjerujemo u sopstvene mogućnosti, jer kada se vratite iz takvog minusa onda vrijedite. Sve vrijeme smo imali igru, nekada nije išlo kako želimo, ali nijednog momenta nismo izgubili glavu. Zato smo i apsolutno zasluženo došli do medalje.
Odličje u Budimpešti, ipak, ne znači i siguran odlazak na Olimpijske igre, već samo kvalifikacije za Tokio. Crnu Goru krajem marta u Roterdamu čeka turnir na kojem ima posljednju šansu da osiguraju olimpijsku vizu. I - ne smije da pogriješi.
- I prije EP smo imali cilj da izborimo kvalifikacije za OI, što smo plasmanom u četvrtfinale i ispunili. Kasnije smo imali šansu da dođemo do finala i time se direktno plasiramo na Olimpijske igre, ali desio se taj meč sa Mađarima... Za kojim možemo da žalimo - što više gledam taj meč, sve sam ubjeđeniji da smo propustili veliku šansu. No, osvojena je medalja, to je najvažnije, ali veoma brzo treba da počnemo da mislimo na Roterdam, jer će turnir biti veoma težak - kaže Vidović.
Ovo je san, a sezona je tek na polovini
Stefan Vidović je dijete Jadrana, internacionalac je postao u mađarskom Miškolcu, a ljetos je pojačao italijansku Ortiđu. Kao da je odlazak na Apenine označio i početak sezone iz snova.
- Želio sam da igram u Italiji, o tome sam mnogo razmišljao kao dječak. Ispunio mi se taj san, a nekoliko mjeseci kasnije je uslijedio i debi na velikim takmičenjima za reprezentaciju - teško da sam mogao više da očekujem. Onda možete da zamislite kako se osjećam sada kada sam sa Crnom Gorom osvojio medalju? - ističe Vidović.
Vidović je ponajbolji igrač Ortiđe ove sezone, a brzo ga čeka i polufinale Evrokupa protiv rumunske Oradee.
- Uradio sam mnogo, a sezona je tek na polovini. Evrokup predstavlja izazov, mislim da možemo da se nosimo sa Oradeom, a onda bismo u finalu igrali sa boljim iz duela Egera i Breše. Plasman u finale bi bio veliki uspjeh - zaključio je 27-godišnji Vidović.
Bonus video:
