Za skoro 14 godina postojanja vaterpolo reprezentacije Crne Gore bilo je mnogo uspona i padova, od 2008. do 2019. prošla je put od titule prvaka Evrope do 10. mjesta na svijetu, ali je za sve to vrijeme nacionalni tim imao jednu konstantu - lik i djelo Aleksandra Ivovića.
Legenda vaterpolo sporta, čovjek koji je karijeru vezao maltene za dva kluba (matični Jadran i giganta kakav je Pro Reko, s tim što je jednu sezonu proveo i u Jugu) i kapicu crnogorske reprezentacije, junak je bronze koju su „ajkule“ osvojile prije sedam dana u Budimpešti. Ivović je u duelu za treće mjesto postigao pet golova u velikom preokretu i pobjedi Crne Gore nad Hrvatskom rezultatom 10:9.
“Ovo mi je vjerovatno najdraža medalja u karijeri. Već 13 godina sam u reprezentaciji, ali ovo odličje ću posebno pamtiti”, rekao je Ivović nakon bronze na EP.
Pamti Ivović i teške i šampionske dane, jer je za sve ove godine preskočio samo jedno veliko takmičenje (Svjetsko prvenstvo u Budimpešti 2017.) i bio je dio reprezentacije na 15 od dosadašnjih 16 najvećih turnira na kojima je učestvovala.
Ivovićev portret zato i nije teško napisati, jer je od glave do pete, od početka karijere do danas, isključivo sportista.
O njemu govore medalje, trofeji (ima ih skoro 30), ime koje je stekao u svijetu vaterpola kao jedan od najboljih igrača na planeti. Priznanje mu je dala i Crna Gora, jer je u izboru Olimpijskog komiteta bio najbolji sportista 2015, dok je godinu kasnije istu nagradu podijelio sa karatistkinjom Marijom Raković.
Popularni Leka dolazi i iz sportske porodice iz Baošića kod Herceg Novog. Stariji brat Blagoje je takođe vaterpolista, bio je internacionalac u Italiji, Španiji..., sada nastupa za Budvu, a nosio je i kapicu reprezentacije Makedonije. Sestra Marijana je bivša košarkašica, igrala je u Budućnosti, bila je dio crnogorske reprezentacije na Evropskom prvenstvu 2012. godine...
Pamti se i da je Ivović, koji za tri sedmice puni 34 godine, imao i poziv Srbije nakon referenduma o crnogorskoj nezavisnosti 2006. da igra za tamošnju reprezentaciju, ali je kao i njegov kum, saigrač iz Jadrana i reprezentacije, a sada selektor Vladimir Gojković, odlučio da ostane kod kuće i piše istoriju sa „ajkulama“ s kojima je 2008. u Malagi postao prvak Evrope.
Za Ivovića su vezani svi uspjesi vaterpolo reprezentacije na najvećim turnirima, a pored zlata iz Andaluzije osvojio je i tri srebrne medalje (EP 2012, SP 2013, EP 2016), kao i bronzu u Budimpešti ovog januara. Naredni cilj se zna - Crna Gora prvo u martu mora da prođe kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre, a onda i da na ljeto ode u Tokio da juri medalju. Bila bi to prva olimpijska, nakon tri razočaravajuća ciklusa i četvrtih pozicija u Pekingu 2008, Londonu 2012. i Rio de Žaneiru 2016.
Nakon OI, ako vaterpolisti naravno budu dio njih, postoji velika vjerovatnoća i da Ivović završi reprezentativnu karijeru, jer je već objavljeno da će ljeto 2021. godine (kada je na redu Svjetsko prvenstvo u Japanu) provesti na Malti, gdje će nastupati za Neptunes.
Bio bi to njegov povratak na Maltu nakon tri godine, jer je tamo proveo i ljeto 2017...
Bonus video:
