Jun u Rimu - davna prošlost za Budvansku rivijeru

Prije tačno 10 godina vaterpolo klub iz Budve je prvi put u istoriji zaigrao na fajnl-foru Lige šampiona

3094 pregleda 1 komentar(a)
Foto: Boris Pejović
Foto: Boris Pejović

Na današnji dan prije deset godina vaterpolisti Budvanske rivijere su zauzeli mjesto na evropskoj mapi.

Tog 3. juna 2011. su zaigrali na finalnom turniru Lige šampiona, tadašnje Evrolige, i napravili najveći internacionalni uspjeh u klupskoj istoriji. Uspjeh o kojem se, uz titulu prvaka Jugoslavije 1994, i danas najviše priča.

"Kada smo 2007. dobili bazen imali smo plan da u roku od četiri godine dođemo do fajnl-fora Lige šampiona. Bio je to ambiciozan plan, dovodili smo igrače sa strane, jer jednostavno ih nismo imali u Budvi", kaže Srećko Uskoković, nekadašnji direktor Budvanske rivijere.

Tih godina je prošlo mnogo vaterpolo asova kroz Budvu, a istorijsku sezonu, u kojoj je osvojena i titula prvaka Crne Gore, iznijeli su Denis Šefik, Milan Tičić, Predrag Jokić, Damjan Danilović, Nikola Vukčević, Vjekoslav Pasković, Petar Trbojević, Aleksandar Ćirić, Drago Pejaković, Nikola Ljubanović, Kanađanin Džastin Bojd...

PVK Budvanska rivijera
foto: Boris Pejović

Budvani su te sezone prošli grupu u kojoj su bili Pro Reko, Spartak Volgograd i Vojvodina, kasnije su u četvrtfinalnu rivali bili Partizan, Jadran i Jug.

Na F4 u Rimu je ekipa koju je predvodio Slobodan Mačić (neposredno pred odlazak u Vječni grad je na klupi naslijedio Veska Krivokapića), poražena u oba meča - u polufinalu od Pro Reka 9:4, pa u duelu za treće mjesto od Mladosti (14:12 nakon peteraca).

Prvak Evrope je tada bio Partizan.

"Ostvarili smo veliki uspjeh samim plasmanom na finalni turnir, a onda smo promijenili način funkcionisanja", kaže Uskoković.

Vrijeme velikih ulaganja je moralo da se završi.

"Od 2011. smo se posvetili sopstvenoj školi i to je dalo rezultate. Velika je bila satisfakcija za sve nas kada smo stvorili kompletan tim koji su činili momci iz Budve. Lansirali smo Dejana Lazovića, Bogdana Đurđića, Blaža Mitrovića, Petra i Sava Ćetkovića, Branka Franetu, braću Konatar... Od toga je imala korist i juniorska reprezentacija, koja je sa uglavnom našim igračima postala prvak Evrope na Malti", dodaje Uskoković.

Sve to iz ove perspektive djeluje kao da je davna prošlost, jer VK Budvanska rivijera sada jedva opstaje i u posljednje vrijeme je jedna od žrtava politike u metropoli turizma.

PVK Budvanska rivijera
foto: Boris Pejović

"Nadam se da će klub obilježiti i deset godina od fajnl-fora Evrolige i osvojene titule kao što je to uradio kada je proslavio 25 godina od titule prvaka Jugoslavije. Nadam se i da će Budvanska rivijera stati na noge kako bi u nekim narednim sezonama opet bila konkurektna i na domaćoj i na evropskoj sceni. Ko zna, možda i ponovo stigne do fajnl-fora", zaključio je Uskoković.

Bonus video: