Olimpijsko selo se skoro ispraznilo, posljednji gosti danas će napustiti Tokio, u kome od juče nema crnogorskih sportista. Vaterpolisti su rekli “sayonara”, nadajući se da će za tri godine biti “bonne journée Paris”.
”Ajkule” su iz Japana otišle sa pomiješanim emocijama, svjesne da osmo mjesto nije to što su htjele, ali i ponosne što se još jedna generacija predstavila na najvećoj sceni.
”Došao je kraj jednog ciklusa, koji je bio uspješan, iako nije završen očekivan rezultatom. Mislim, međutim, da bi svi u Crnoj Gori trebalo da budu ponosni na način na koji smo došli do Tokija i na to kakav je rejting crnogorskog vaterpola u svijetu. Ovo je bila jedna stepenica za selekciju koja nema kvalitet kao prethodne, ali ima srce i upornost, želi da napreduje i napredovaće”, kaže Stefan Vidović.
Jedan od desetorice debitanata na Olimpijskim igrama napominje:
”Nas ovaj rezultat nije poremetio. Mi smo velika porodica i prava grupa, od najmlađeg pojedinca do najstarijeg u stručnom štabu, pa i svih članova misije Crnogorskog olimpijskog komiteta, koji su dali sve od sebe da se predstavimo na najvećoj sceni. Ovo su pravi momci, koji su godine posvetilli reprezentaciji i svojoj državi, bez ustupka i kalkukacija. Ja sam sportski san ispunio i ponosan sam na to, ali sam još ponosniji što sam dio ove grupe”.
I Vidović, jedan od najstarijih u nacionalnom timu, smatra da Crna Gora, s obzirom na sve limite, postiže izuzetne rezultate.
”Igrao sam vaterpolo u Mađarskoj i Italiji, i mogao da uporedim iz kakvih uslova dolaze naši sportisti u odnosu na kolege iz razvijenih sportskih zemalja. Tvrdim da su naši rezultati nevjerovatni. Marija Vuković je napravila čudo, a donedavno niko nije vjerovao u nju, Danijel Furtula je imao olimpijsku normu. I oni su došli do Olimpijskih igara, a mi nemamo atletski stadion. I Milivoj Dukić je bio sjajan. Dalje, koliko imamo rukometašica u Crnoj Gori, pa su bile šeste u Tokiju... Mi, vaterpolisti, dolazimo iz zemlje u kojoj trenutno imamo, da tako kažem, jedan i po zatvoreni bazen, a nijedan u Herceg Novom i Kotoru, odakle su svi reprezentativci. To nije normalna situacija”, jasan je Vidović.
Kada se tako postave stvari, budućnost vaterpola nije najsjajnija.
”Imamo jednu ili dvije generacije poslije nas, za dalje - ko zna. Jer, odakle će novi momci da dolaze kada nemaju osnovne uslove za trening. Ne znam ko to treba da uradi, ali imam potrebu kao sportista iz Crne Gore da kažem da zaslužujemo mnogo više pažnje i brige. Mi sportisti treba da damo maksimum, ali i svi ostali takođe”, zaključio je Vidović.
Bonus video:
