Smjena generacija u crnogorskoj vaterpolo reprezentaciji možda i neće biti tako bolna kao što se činilo prije nekoliko godina, kada je prirodno došao momenat da se veliki asovi polako opraštaju, da jedan po jedan silaze sa najveće scene.
Jedan od mladih asova koji je tiho ušao u nacionalni tim i “prigrlio” mjesto prvotimca je Dušan Matković, lider nove generacije Primorca, momak koji je u 2021. od igrača sa šireg spiska stigao do bitne uloge u timu Vladimira Gojkovića.
Matković u februaru puni 23 godine, o njemu se više ne priča kao o igraču koji dolazi na veliku scenu, već kao kompletnom vaterpolisti, primjeru, možda i budućem kapitenu nacionalnog tima.
U godini iza sebe je odigrao nekoliko fantastičnih utakmica u kapici “ajkula”, a nagrađen je ljetos kada je debitovao na Olimpijskim igrama.
"Definitivno je 2021. bila veoma uzbudljiva i uspješna za mene. Prije svega, zato što sam pronašao svoje mjesto u reprezentaciji, što mi je i bio glavni cilj. Nametnuo sam se i postao dio ekipe koja je igrala odlično - početkom godine smo osvojili prvo mjesto na kvalifikacionom turniru za Olimpijske igre i odveli Crnu Goru na četvrte OI. Potom smo osvojili i Svjetsku ligu, ređali dobre rezultate i partije, ali na kraju nije ispalo onako kako smo svi željeli u rezultatskom smislu", rekao je Matković na početku razgovora za “Vijesti”.
Njegov “progres” u hijerarhiji nije iznenadio nikog ko je unutar i oko reprezentacije.
"Ulazak u A selekciju je proces, ništa se ne dešava preko noći i toga sam bio svjestan. Godinama sam konstantno bio na ljetnjim okupljanjima reprezentacije i uložio sam puno rada, odrekao se dosta toga da bih se nametnuo za mjesto u najboljem državnom timu. Nisam odustajao od želja i snova i to se na kraju isplatilo. Imao sam zaista veliku podršku starijih i iskusnijih saigrača, koji su mi uveliko pomogli da se nametnem selektoru", ističe 22-godišnji Kotoranin.
KAD BIH NEŠTO MOGAO DA PROMIJENIM...
Sport je surov, često su rezultati jedino mjerilo. Zato Matković ne krije da je očekivao više u godini koja ga je lansirala u reprezentativca.
"Nismo prošli dobro na Olimpijskim igrama, osmo mjesto nije ono što smo željeli. Ako bih nešto mogao da promijenim, to bi definitivno bio konačan plasman u Tokiju. Mislim da u datom trenutku nismo pokazali pravi potencijal, zbog čega je rezultat bio ispod očekivanja", kaže Matković.
Želje za 2022. godinu su, podrazumijeva se, veće...
"To je definitivno osvajanje medalje na nekom od velikih takmičenja. Imaćemo veoma dinamičnu godinu na reprezentativnom nivou - najprije nas očekuje Svjetsko prvenstvo u Japanu, zatim Evropsko prvenstvo u Splitu. To su, dakle, dvije velike šanse da budemo konkurentni za medalju, a siguran sam da to možemo. Na nama je da se što bolje pripremimo i da u Japanu i Hrvatskoj pokažemo koliko možemo", optimista je Matković.
NOVOGODIŠNJI POKLON - KLUPSKI USPJEH
Ako je ljeto donijelo razočaranje, iako Crna Gora nije bila u grupi favorita za medalju u Tokiju, onda je kraj godine bio posebno emotivan za Matkovića - sa Primorcem je osvojio Kup Crne Gore, to je prvi trofej za kotorski klub od 2009. godine.
Kotorani su prije desetak dana u finalu u Podgorici srušili velikog rivala Jadran, koji je u ovom takmičenju bio najbolji posljednjih 10 godina, koji je osvojio posljednjih 15 trofeja u domaćim okvirima.
"Sedam i po godina sam dio prvog tima Primorca i veliko je zadovoljstvo što je napokon stigao taj trofej. Posebno mi je drago što je ova ekipa ta koja je osvojila pehar, jer više od 90 odsto nas, uključujući i mene, nikada nije osvojilo nešto na klupskom nivou".
Malo ko je mogao i da pretpostavi da će Primorac tako dugo čekati momenat da se raduje.
"Mislim da smo na dobrom putu, ali klub još nije u potpunosti stao na noge. Tako da ima još mnogo prostora za napredak, ali trofej je dobar početak - daće dodatni vjetar u leđa svima nama da radimo još više i jače kako bismo Primorac vratili na stare staze uspjeha", navodi Matković.
Primorac je sada podigao standard, navijači vjeruju još više, pa se sanja dupla kruna.
"Vjerujem da možemo da se borimo za trofej u domaćem prvenstvu, ali bitno je i da obezbijedimo opstanak u regionalnoj A1 ligi. Bitno je da Primorac stvori kontinuitet, ostalo će doći samo od sebe", rekao je Matković.
VATERPOLO NIJE JEDINA LJUBAV
Dušan Matković nije tipičan, ni “običan” sportista, jer uporedo je posvećem i obrazovanju. Na trećoj je, završnoj godini Fakulteta za informacione tehnologije, smjer Softversko inženjerstvo.
"Koliko volim sportski poziv, toliko volim i akademski. Studiranje je nešto što me ispunjava. Volim da istražujem i stičem nova znanja, a i upis fakulteta nakon srednje škole je bio neki logičan slijed događaja za mene pošto sam gimnaziju završio sa Lučom A. I nije uvijek jednostavno uskladiti obaveze na fakultetu sa bazenom, ali ja sam prije svega sportista - tako da se sve obaveze pored bazena podređuju tome. Ali, to uspijevam i uz pomoć profesora koji mi uvijek izlaze u susret i imaju puno razumijevanja za moje sportske obaveze. Za to sam im veoma zahvalan", kaže Matković i dodaje:
"Karijera sportiste je relativno kratka. Kada pogledate prosjek, većina sportista završi karijeru sa oko 35 godina. Nažalost, naš sport nije toliko finansijski isplativ da bi neko ko kao mlad završi karijeru bio situiran do kraja života, tako da je, makar tako mislim, jako važno razmišljati šta poslije sporta. Ali, finansijska strana po strani, mislim da studiranjem svaki sportista vježba prije svega koncentraciju i mozak, a to je u krajnjem najvažnije i u sportu. Kada bih ponovo birao, opet bih izabrao sport. Ali, taj izbor ne bih savjetovao svakom", zaključio je Matković.
Bonus video:
