Crnogorski vaterpolisti su danas završili pakleno ljeto koje je trajalo praktično od početka maja kada su zvanično krenule pripreme za Svjetsko prvenstvo.
Učinak je - osmo mjesto na SP, pa sedmo na Evropskom prvenstvu.
Lopta ne laže, bazen je jedino mjerilo, pa je Crna Gora zasluženo tu gdje jeste, daleko od vrha, daleko od nivoa ekipa koje odlučuju o titulama i medaljama.
Da li je podmlađena ekipa tokom prethodna četiri mjeseca napredovala, da li su igrači pojedinačno bolji nego što su bili - to su pitanja na koja odgovor najbolje zna selektor Vladimir Gojković i njegov stručni štab, ali ovakve stvari se dešavaju ekipama koje kreću od nule, kao što su "ajkule" nakon Olimpijskih igara u Tokiju.
Kao što je, na primjer, i Srbija, na "novoj vaterpolo mapi" zvanično deveta selekcija na Starom kontinentu.
I svako zna da je renome vaterpolo reprezentacije Crne Gore ugrožen, da je došao period kada će ona da strahuje od Francuske, Gruzije, Rumunije..., da će se se na trijumfe nad velikanima ubuduće gledati kao na iznenađenja.
Ljeto nije prošlo dobro, a da ne bude totalno neuspješno "ajkule" su se pobrinule u posljednjem meču na EP.
Savladale su Gruziju rezultatom 14:11 u duelu za sedmo mjesto, ali i ono mnogo važnije - osigurale plasman na Svjetsko prvenstvo.
To što naš nacionalni tim ide u Japan u julu naredne godine - svakako nije uspjeh. A da je ostao bez vize za Fukuoku - to bi bio najgori momenat u istoriji našeg vaterpola. Neko bi rekao i debakl ili upotrijebio riječ katastrofa.
"Bili smo pod većim pritiskom nego u prvom međusobnom meču sa Gruzijom na startu turnira zbog same važnosti i borbe za plasman na Svjetsko prvenstvo", rekao je Gojković.
Sedma pozicija je najgori plasman Crne Gore na evropskim prvenstvima.
"Nije bio naš plan da se borimo za sedmo mjesto, nakon četiri mjeseca rada smo mislili da možemo da se nosimo sa timovima poput Italije i Mađarske. Ali, ispalo je ovako - da li je realno ili nije, ne znam. Ima još dosta da se radi, pogotovo sa igračima koji ne igraju u top klubovima i koji nisu navikli na najveći nivo".
Povezani članci
Crna Gora je svakako mogla više u Splitu, svjestan je toga i Gojković, jer je njegova ekipa u gotovo svakom meču na turniru (izuzetak je današnji) imala očajnu treću četvrtinu na oba kraja bazena. Ili jedan dio trećeg perioda, kada je gubila sigurnu prednost ili, još gore, meč.
"Sada treba da na miru sve analiziramo, ali mislim da naša odbrana nije bila onakva kakva smo očekivali da će biti. Generalno mislim da nismo pokazali najviše što možemo", istakao je Gojković.
Ako je vrelo ljeto, sa njim i velika takmičenja, završeno, u našem vaterpolu je u postsezoni jednako zanimljivo kao usred sezone.
Kritika, i opravdanih i neopravdanih, sigurno neće ni sada nedostajati, ali ovo što trenutno prolazi seniorska vaterpolo reprezentacija - sa Gojkovićem na klupi ili nekim drugim - mora da se nastavi i poslije Splita, ali i Fukuoke i Tel Aviva 2023. godine...
Jer, ovo je jedini put koji garantuje da će za dvije, pet i 10 godina crnogorski vaterpolo imati konkurentnu selekciju na najvećim takmičenjima.
A da li je reprezentacija na ozbiljnom nivou - uvijek je između ostalog zavisilo, zavisi i zavisiće od rada potencijalnih reprezentativaca u klubovima... Taj rad, čast izuzecima, posljednjih godina je bio sve samo ne ozbiljan na domaćoj sceni.
Bonus video:
