Ne bih bio u koži nasljednika Ratka Rudića, neće biti lako onome ko jednog dana dođe poslije njega.
Bile su to riječi Ivice Tucaka kojima je svojevremeno pokušao da opiše koliko težak posao će očekivati selektora Hrvatske nakon što najtrofejniji vaterpolo trener, legenda i velikan Rudić napusti "barakude".
Ono što tadašnji Rudićev asistent i u tim godinama trener Jadrana iz Herceg Novog nije znao jeste da će upravo njemu pripasti ta svakako prestižna, ali i veoma teška uloga...
Nakon što je Rudić na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. zlatom stavio tačku na svoje vrijeme provedeno na klupi Hrvatske, reprezentaciju je preuzeo upravo Tucak.
Nekako od prvog dana Rudićeva sjenka se nadvila na njim, bilo je mnogo onih koji su sumnjali u stručnjaka iz Šibenika, a kritike su krenule posebno nakon što tokom prve četiri godine na klupi "barakuda" nije donio nijednu titulu u Hrvatsku.
Bilo je medalja (bronzana sa SP 2013), bilo je i ispadanja u četvrtfinalu (EP 2014. i 2016), a posebno bolni bili su porazi u finalu Olimpijskih igara 2016. i godinu ranije na Svjetskom prvenstvu u Kazanju...
Ipak, čovjek koji je preživio tešku porodičnu tragediju (njegova kćerka stradala kada je imala tri i po godine) navikao je da se bori kroz život, da se nikada ne predaje...
Godinu nakon izgubljenog finala Igara u Rio de Žaneiru doveo je Hrvatsku do svjetskog vrha - i to u vaterpolo hramu, na legendarnom ostrvu Margitsiget u Budimpešti. Bilo je jasno i prije toga da se radi o vrhunskom stručnjaku, a sada je i zvanično bio krunisan.
Nakon toga odveo je Hrvatsku i na krov Evrope (2022), da bi ovu godinu počeo sa ugradnjom stenta poslije problema na srcu (na treningu se pojavio dan nakon intervencije), a potom je stigao do dva finala.
Najprije je u Zagrebu na januarskom Evropskom prvenstvu morao je da se zadovolji srebrnom medaljom, da bi samo mjesec kasnije u Dohi i drugi put postao svjetski prvak.
O kakvom uspjehu se radi možda i najbolje govori činjenica da je Hrvatska četiri puta kroz istoriju igrala finale Mundijala, a da je tri puta na njenoj klupi bio Ivica Tucak - ukupno "barakude" su trostruki planetarni šampioni, a do dva pehara su stigle sa stručnjakom iz Šibenika.
Ukupno Hrvatskoj je donio 16 medalja - Tucakovih 16, kako ih je nazvao "Jutarnji list".
Ostalo je još da poput svog prethodnika sve zaokruži na magičnim Igrama...
"To je moja životna želja, to sam već rekao. To je moja misija, moj put. Želim olimpijsko zlato i dok ga ne budem imao u svojim vitrinama neću biti miran. Naravno, nadam se da će to biti sa hrvatskom reprezentacijom - to je moja želja… Olimpijske igre su san, a onda mogu u penziju", rekao je nakon povratka iz Dohe Tucak.
Rudić: Bilo je skeptičnih komentara oko njega
Dvanaest godina nakon što je naslijedio Ratka Rudića na klupi Hrvatske Ivica Tucak je i dalje tu - čovjek kojem je malo ko davao velike šanse izdržao je mnogo toga i osvojio praktično sve.
"Teško je sada reći šta sam pretpostavljao kada je riječ o Ivici - očekivao sam da će da napravi dobre rezultate i on je to i ostvario. Iako je oko njega bilo određenih skeptičnih komentara, on je sve to opovrgnuo. Pokazao je da je izvanredan trener i da je u stanju sa reprezentacijom koju je on formirao, da osvoji toliko medalja", rekao je ovih dana za hrvatske mediji Rudić.
Bonus video:
