Bivši pripadnici jugoslovenske i hrvatske tajne službe, Josip Perković i Zdravko Mustač, juče su na sudu u Minhenu proglašeni krivima za učešće u ubistvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine i osuđeni na doživotne zatvorske kazne, prenijela je agencija Hina.
Sudsko veće je navelo u obrazloženju presude da je glavni motiv ubistva Stjepana Đurekovića bila eliminacija političkog protivnika režima, okarakterisavši to ubistvo kao krivično djelo iz niskih pobuda.
„Glavni motiv je bio ubiti jednog separatistu i kritičara režima. To su okrivljeni znali. Đurekovića je trebalo ućutkati i fizički i politički. I time obrazlažemo ovo ubistvo iz niskih pobuda. Da se radilo o ubistvu terorista, takve kvalifikacije ne bi bilo“, rekao je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster.
Visoki zemaljski sud u Minhenu obrazložio je presudu Perkoviću (71) i Mustaču (74) činjenicom da su obojica u vrijeme ubistva vršili važne funkcije unutar hrvatske Službe državne sigurnosti (SDS), koja je inicirala i sprovela likvidaciju Đurekovića.
„Zdravko Mustač je krajem 1982. ili početkom 1983. ovlastio Perkovića da započne pripreme za likvidaciju Stjepana Đurekovića“, rekao je Dauster.
On je time opovrgnuo tvrdnje Perkovićeve obrane da je za likvidaciju Đurekovića bio zadužen savezni nivo SDB (poznatiji kao Udba), kao i da je za likvidaciju Đurekovića odgovorna vojna Kontraobavještajna služba JNA.
Odbrana je tokom cijelog suđenja pobijala prije svega motiv ubistva tvrdeći da je Đureković ubijen jer je kao agent Njemačke obavještajne službe (BND) Njemcima odavao osjetljive vojne tajne u vezi sa zalihama nafte bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA).
Advokati odbrane planiraju da se pred njemačkim saveznim višim sudom žale na odluku. Ako presuda bude potvrđena, Perkovićev i Mustač mogu da traže da je odsluže u Hrvatskoj.
To je druga presuda za ovo djelo počinjeno na njemačkom tlu 28. jula 1983. u Volfratšauzenu kod Minhena, a prethodno je 2008. godine pred istim sudom hrvatski državljanin Krunoslav Prates osuđen na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubistvu.
Suđenje se odužilo zbog velike količine dokumenata koja su tokom suđenja pristizala iz Hrvatskog državnog arhiva i uključivana u dokazni materijal.
Po završetku ročišta iz publike se čuo i ustaški povik „Za dom spremni“.
Dauster je pohvalio saradnju hrvatskih vlasti, kao i dobru saradnju slovenačkih vlasti i kritikovao lošu saradnju srpskih i crnogorskih vlasti kao i potpuni izostanak bilo kakve saradnje s vlastima u BiH. „U toj zemlji nam, zbog specifičnog uređenja, niko nije mogao reći kome da se obratimo“, dodao je sudija.
Hrvatska javnost je intenzivno pratila ovo suđenje, posebno zbog okolnosti pod kojima su Perković i Mustač izručeni Njemačkoj.
Neposredno uoči ulaska u EU, čime je automatski i za Hrvatsku počeo da važi evropski nalog za hapšenje, hrvatska vlada je promijenila zakon koji je onemogućio izručenje osumnjičenih, ali je isti zakon krajem 2013, na pritisak Evropske komisije promijenjen, što je omogućilo Perkovićevo i Mustačevo izručenje Njemačkoj u prvoj polovini 2014. godine.
Malverzacije u Ini jedan od razloga za likvidaciju
Po ocjeni tužilaštva, Đureković je ubijen jer je bio svjedok finansijskih malverzacija u koje je u državnoj naftnoj kompaniji Ina bio upleten sin tadašnjeg visokopozicioniranog jugoslovenskog političara Mike Špiljka, Vanja. Đureković je do svog odlaska u Njemačku obavljao visoke menadžerske funkcije u Ini.
Sudija Dauster je objasnio pozadinu poslovnih mahinacija u toj kompaniji.
„Pronevjere i istrage u Ini su hrvatsko državno rukovodstvo stavile pod veliki pritisak što je i jedan od razloga za odluku o uklanjanju Đurekovića“, rekao je Dauster.
Za vještake zvali danskog i njemačkog istoričara
Sudsko vijeće Visokog zemaljskog suda u Minhenu izrazilo je nadu da će presuda Perkoviću i Mustaču pokrenuti proces sučeljavanja s prošlošću u Hrvatskoj i zemljama nastalima nakon raspada Jugoslavije, rekao je sudija Manfred Dauster obrazlažući presudu.
„Nadamo se da će u zemljama koje su nastale nakon raspada Jugoslavije doći do naučnog sučeljavanja s ovim istorijskim razdobljem. Koliko je to polje tamo neistraženo dovoljno govori činjenica da smo morali kao vještake pozvati jednog danskog i jednog njemačkog istoričara“, rekao je Dauster.
Bonus video:
