Francuski obavještajac Arno Danžan za Newsweek prvi put javno govori o navodnom sastanku u pariskom hotelu "Ric" i poznanstvom s Aleksandrom Vučićem i Canetom Subotićem
Zvanično, Srpska napredna stranka (SNS) nastala je ovako - Tomislav Nikolić podržao je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju te 2008. godine, i to uprkos protivljenju Vojislava Šešelja, i tako postao manjina u Srpskoj radikalnoj stranci (SRS).
Tri dana kasnije, sa još deset svojih pristalica, osnovao je novi poslanički klub pod nazivom "Napred, Srbijo", poslije čega je isključen iz SRS. Dvije nedjelje kasnije pridružio im se Aleksandar Vučić.
Nezvanična verzija nastanka trenutno najmoćnije političke partije u Srbiji mnogo je zanimljivija i sadrži sve što i jedan dobar špijunski triler - tajne susrete u luksuznim pariskim hotelima, vrhunske francuske špijune osumnjičene za šverc duvanom, vodeće političare, novinare - i milione, milione eura.
„Aleksandra Vučića poznajem lično, ali to poznanstvo nije ništa posebno. Prvi put smo se sreli u sjedištu radikala u Zemunu, kad su bili u opoziciji, mislim da je to bilo 2008. godine. Bilo je to vrijeme kad se na predsjedničkim izborima vodila bitka između Tadića i Nikolića", kaže za Njuzvik Arno Danžan, koji je u to vrijeme bio vodeći operativac u francuskom Generalnom direktorijatu za spoljnu bezbjednost (DGSE), a sad poslanik Evropskog parlamenta.
Upravo je Danžan bio opisivan kao čovjek koji je organizovao susret u pariskom hotelu „Ric", kad je, navodno, dogovoreno rušenje Srpske radikalne stranke i formiranje nove - Srpske napredne stranke (SNS). Javnost je o tome prvi obavijestio Vojislav Šešelj prilikom jednog svjedočenja u Hagu.
Iako se poslednjih dana libi da negativno govori o svojim nekadašnjim partijskim prijateljima, a posebno o premijeru Aleksandru Vučiću, u razgovoru za Njuzvik Šešelj je odlučio da podijeli svoja saznanja o dešavanjima od prije osam godina.
„Stanko Subotić Cane i Arno Danžan uticali su maksimalno na slabljenje Srpske radikalne stranke i izlazak Nikolića i Vučića iz nje", počinje vođa radikala. „Prvo se Subotić javio kao sponzor SRS. Vučić me je obavijestio da je Cane dao Nikoliću milion eura, ali Nikolić taj novac nije koristio u kampanji, već ga je uzeo za sebe, a stranku je zadužio kod Banke Inteze po kamati od 19 odsto, i to uprkos mom izričitom naređenju da to ne smije da radi."
Osim Šešelja, o dešavanjima koja su bila odlučujuća za srpsku političku scenu govorio je i kontroverzni crnogorski biznismen Ratko Knežević, koji je tvrdio da je već pomenuti francuski obavještajac u najluksuznijem pariskom hotelu „Ric" organizovao sastanak, čiji je cilj bio rad na daljem rasturanju radikala i pacifizaciji ove ultradesničarske stranke.
Prema njegovim tvrdnjama, na sastanku su bili prisutni Milo Đukanović, Stanko Subotić, Aleksandar Vučić, Tomislav Nikolić i novinar Milomir Marić. U jednom od ranijih intervjua Knežević je naveo da je to dokaz da su na sastanku jednim udarcem ubijene dvije muve - novcem Stanka Subotića razbijen je SRS i na vlast su dovedeni Nikolić i Vučić, a nada da će proces protiv Subotića biti povučen porasla je, dok je Danžan zadovoljio i interese Francuske jer je preko Nikolića uspio da ojača svoje veze u Srbiji.
Susret u luksuznom hotelu
Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić oštro su demantovali navedene tvrdnje, a Nikolić se čak i kleo da nikad nije vidio ni Danžana ni Subotića. U medijskim izjavama u to vrijeme priznao je da su se Vučić i on sreli sa Đukanovićem u navedenom hotelu, doduše sasvim slučajno.
„Aleksandar Vučić i ja bili smo na sastanku s investitorima i bili smo u hotelu 'Ric'. To nije tajno mjesto i nije bio tajni sastanak ni sa kim. Trebalo je da se završi posao u vezi sa investiranjem u gasnu elektranu u Novom Sadu, a investitori su bili iz Rusije, Švajcarske i Francuske. Mi smo u hotel otišli ujutro, a vratili se po podne. Za jednim stolom sjedio je Milo Đukanović u velikom društvu. Ustao je, pozdravili smo se. Čak smo i minut ili dva razgovarali. I kome ja tu da podnosim izvještaj?"
Ipak, Ratko Knežević podvlači da se tu nije radilo ni o kakvoj elektrani u Novom Sadu i da to nije bio jedini sastanak u „Ricu". Prema njegovim riječima, bilo ih je još nekoliko tokom 2008.
Pomenuti novinar Milomir Marić, koji se u početku pravio da ne zna ništa o tom sastanku, kasnije je smislio šaljiviju izjavu: „I ako sam u to vrijeme bio u 'Ricu', bio sam u ženskom društvu, pa nisam primjećivao muškarce."
U razgovoru za Njuzvik govori nešto drugačije i tvrdi da nema nikakve veze s tim, kako je rekao, zavjereničkim sastancima: „O tome sam samo čitao u novinama, kao i svi građani."
Vojislav Šešelj ističe da je priču o sastanku u „Ricu" nekoliko puta Mariću sasuo u lice i da ovaj nikad to nije negirao.
„Vrlo moguće da je postojao neki drugi razlog da sam se sa ovima sreo. Nekoliko puta sam s njim o tom događaju pokretao to pitanje u privatnom razgovoru, ali je on to uvijek okretao na šalu govoreći: 'Ti si ih odgajio, ti si i stvorio."
Sasvim izvijesno, najtajnovitiji učesnik tog navodnog sastanka bio je upravo obavještajac Arno Danžan. Kad smo ga pronašli, bio je vidno iznenađen. Prvo je istakao da ga niko od novinara nikad nije pozvao da ga bilo šta pita u vezi s tim događajima od prije osam godina:
„To su samo prazne priče sa puno fantazija. Uostalom ja sam u to vrijeme kada se navodno dešavao taj sastanak u Ricu bio na odmoru u Tajlandu. Čitao sam o tome u novinama, ali to nije istina. Apsolutno nije istina".
Ipak, u razgovoru ne negira da je održavao odnose s Vučićem, ali i s drugim srpskim političarima: „Nakon susreta u Zemunu Vučića sam nekoliko puta video u Briselu i u Srbiji i jednom u Kanadi na jednoj konferenciji koja je prije dvije godine održana u Halifaksu. Te moje posjete Srpskoj radikalnoj stranci nisu bile nikakva tajna. S Nikolićem se čak nikad nisam ni sreo. Nemam nikakve specijalne kontakte sa SNS, to je za mene samo jedna od srpskih stranaka, ništa posebnije od toga."
Danžan nam je potvrdio i da poznaje Stanka Subotića: „Da, znam ga, poznajem Subotića. Vidjeli smo se nekoliko puta u Švajcarskoj. Istina, sreli smo se još nekoliko puta nakon toga, ali te posjete ne smatram važnim. U našem odnosu nema ničeg posebnog. Imali smo samo jedan zvaničan sastanak, i to u Ženevi, mislim da je bila 2003. To je bilo prije mnogo godina."
Moćni obavještajac
Izvor blizak srpskim bezbednosnim službama objašnjava da, iako Danžan pokušava da minimalizuje svoj značaj, dovoljno je pogledati detalje sa terena i vidjeti koliki je bio njegov uticaj.
„Pogledajte samo njegov učinak na Kosovu. Prvo je bio jedan od glavnih savjetnika prvog civilnog administratora na Kosovu Bernara Kušnera. Blizak je prijatelj s Hašimom Tačijem. Koliko je cijenjen govori i činjenica da je na proglašenju nezavisnosti sjedio u počasnoj loži s porodicom Ibrahima Rugove."
Danžan i ne krije da je njegov posao bio da upoznaje ljude i stvara različite kontakte:
„Više od deset godina ja ne pratim tako detaljno političku scenu u Srbiji, ali dok sam bio na Balkanu, radio sam za svoju vladu. To je bio moj posao. Znao sam mnogo ljudi. Veoma sam cijenio rad Zorana Đinđića, ali poznajem i Borisa Tadića, Čedomira Jovanovića, ali i Vuka Jeremića, s kojim sam isto dobar prijatelj. Imam dobre privatne kontakte s nekoliko vaših političara u svim stranaka. Ponekad kad neko od njih posjeti Pariz, nađemo se i razgovaramo. Moj posao je bio da dobijem informacije i ja to nisam radio pod lažnim imenom, već pod svojim pravim. To vam je kao diplomatija. Ničega tu nema toliko tajnog."
Ko je bio u fokusu stranaca
Vojislava Šešelja, međutim, nije lako ubijediti da francuske obavještajne službe nijesu odigrale ulogu u rušenju radikala.
„Ne samo francuski obavještajci već i engleski, američki i njemački. Moj veliki prijatelj Vikiliks piše da je decembra 2006. savjetnik francuskog predsjednika Nikole Sarkozija za nacionalnu bezbjednost Moris Gordo-Montanj (karijerni diplomata i trenutno ambasador Francuske u Kini, prim. aut.) rekao američkim zvaničnicima u Jelisejskoj palati: 'Moramo učiniti sve što možemo da spriječimo Šešelja da pobijedi na izborima u Srbiji.'"
Šešelj je primijetio da se to dogodilo nedjelju dana prije nego što je on okončao gotovo jednomjesečni štrajk glađu u pritvoru Haškog tribunala.
„Prvo su očekivali da ću umrijeti u toku štrajka glađu. U Hagu je bio sastanak Komiteta za moju odbranu i ja sam im telefonom saopštio da su svi moji zahtjevi u Hagu ispunjeni i da zbog toga prekidam štrajk. Većina članova komiteta bila je radosna - Dragan Todorović odmah je otvorio flašu viskija, iako je kod nas u stranci zabranjeno da se konzumira alkohol. S druge strane, Nikolić i Vučić su tužni žurno napustili stranku."
Šešelj iznosi još neke detalje. U početku Vučić nije bio u fokusu stranaca.
„Kad je Tomislav Nikolić izbačen iz stranke i kad je počeo da planira formiranje nove partije, Vučić je dvije nedjelje oklevao i nadao se da ću se ja predomisliti i da ću njega, umesto Dragana Todorovića, postaviti na mesto novog zamjenika predsjednika. Pošto se to nije desilo, on je onda otišao kod Nikolića."
Iako, možda, nije bio glavni pik stranaca, Vučić se, prema Šešeljevim riječima, trudi da se što više dokaže. „O ponašanju Tomislava Nikolića ja sam najviše informacija dobijao od Aleksandra Vučića. Tek kasnije sam saznao za sastanke Vučića i Mikija Rakića, koji je bio i glavni operativac u stvaranju te nove stranke. Cilj je bio ili da slome stranku ili da je preotmu. U stvaranju SNS ne treba zaobići i odgovornost Borisa Tadića, koji je strašna budala. Čak su ga i u njegovoj stranci upozoravali da je opasno da se bilo šta dogovara s Nikolićem, ali je bilo kasno. On je sam sebi stvorio onoga ko će ga počistiti s vlasti. A Nikolić i Vučić su ga ladno počistili uz zapadnu podršku."
Cane Subotić
Kad je krajem decembra prošle godine Apelacioni sud oslobodio biznismena Stanka Subotića Caneta optužbi za šverc cigareta, neke pretpostavke o tome kako je nastala Srpska napredna stranka (SNS) postale su iznova važne.
„Ja sam oslobađajuću presudu Subotiću i njegovo finansiranje SNS i učestvovanje u osnivanju te stranke već doveo u vezu. Nisam se bavio baš svim detaljima tog procesa, ali sam još prije mnogo godina pisao o njemu kao o kralju duvanske mafije", kaže Šešelj.
Crnogorski biznismen Ratko Knežević tvrdio je u jednom intervjuu Blicu još 2009. da je za „Subotića i Đukanovića od životne važnosti da se uspostavi 'njihova' vlada u Beogradu, jer se plaše presude ili hapšenja Subotića u Beogradu i njegovog eventualnog stavljanja na poligraf".
U jednom od svojih malobrojnih intervjua iz 2012. Stanko Subotić negirao je bilo kakav odnos s aktuelnim vlastima, izjavljujući za crnogorsku Pobjedu da je to nametnuta lažna tema Borisa Tadića i njegovih saveznika iz Crne Gore. Ipak, nije krio naklonost prema sadašnjim vlastima u Beogradu:
„Glasao sam za nove vlasti, i ja i cijela moja porodica. Ali kao i više od 50 odsto građana Srbije. I to je sve."
Nakon procesa koji je trajao osam godina premijer Aleksandar Vučić nije želio da komentariše oslobađajuću presudu Subotiću.
„Neću da govorim ništa, bolje da ćutim. Shvatio sam da ne smijem ništa da kažem ni o jednoj presudi."
Ipak, da li je tih milion eura Caneta Subotića, koje je Šešelj pominjao da su otišle na privatni Nikolićev račun, ako ih je uopšte i bilo, moglo biti dovoljno da se razbije jedna stranka koja je po svojoj monolitnosti bila bez premca?
Između zvanične i ona manje zvanične verzije o nastanku SNS kao da se nalaze oblaci gustog duvanskog dima koji ne daju da se stvari baš jasno vide. U zavisnosti od okolnosti, nekad je moguće vidjeti više, nekad manje.
U toj magli ne vidi se jasno ni uloga još nekih aktera, kao što je Vladimir Beba Popović. Danžan ne krije da mu je i Beba Popović blizak prijatelj, ali nije želio da ulazi u detalje.
Uprkos svemu što se negativno piše o njemu, Danžan i dalje ostaje vezan za Srbiju:
„Moja žena je Srpkinja, rođena je u Beogradu i žao mi je što moja familija u Srbiji ponekad mora da čita ružne svari o meni. Ljudi u Srbiji ne znaju da tajne službe u Francuskoj nisu kao kod vas. Mi nismo tajna policija i ne bavimo se manipulacijama."
I možda je to sasvim tačno, kao što je tačno da se ni dim ne može uhvatiti, ali na tri stvari se u rasuđivanju možemo osloniti. Prva je da je Srpska napredna stranka trenutno na vlasti, druga da je Stanko Subotić Cane tokom te vlasti zahvaljujući zastarelosti a ne dokazima postao slobodan čovjek i treća - da će sudske troškove u vrijednosti od nekoliko miliona eura, prema tvrdnjama Subotićevih advokata, platiti građani Srbije.
Bonus video:
