Politika crtanja meta je pokazala svoje pravo lice. Za ljude otrovane Pinkom i Informerom mi nismo vrijedniji od bubašvaba. Zato je krvava košulja nažalost zastava Srbije, kazao je u intervjuu za Dojče Vele (DW) Borko Stefanović, lider Ljevice Srbije.
DW: Tribina Saveza za Srbiju u Kruševcu završena je u urgentnom centru. Vrh srpske vlasti je istakao da su brzom akcijom policije napadači uhapšeni, i tu je što se njih tiče na ovaj slučaj očito stavljena tačka. Koliko ovaj fizički napad možemo posmatrati kao novu fazu u obračunu vlasti sa opozicijom?
Borko Stefanović: Svakako da ovo jeste nova faza netrpeljivosti i opšte podjele u društvu koja je napravljena od strane režima. Dakle, režim jeste kriv za stvaranje atmosfere linča, progona i fizičkih napada. Ali, ta grupa koja je mene napala nije to uradila zbog atmosfere – oni su za to dobili nalog, pratili su nas, i to je organizovana grupa ljudi koja je tačno znala šta radi. Sa jedne strane imamo atmosferu istrebljenja svih koji ne misle isto, a sada i fizičke napade, što ima sve odlike fašizma.
I kada dobijete udarac metalnom šipkom u potiljak – to jeste pokušaj ubistva. To nije nasilničko ponašanje, kako su neki okarakterisali. Jako mi je žao što je i predsjednik Srbije u svom nastupu rekao da su ovo lake tjelesne povrede i da ima više verzija događaja. Nema više verzija osim ove: ulazeći na tribinu napadnut sam iz mraka, s leđa, oboren na zemlju, gdje su me dok sam kratkotrajno bio bez svijesti šutirali po licu i tijelu i nakon toga brzo pobjegli. Dakle, nema nikakve šanse da se to desilo slučajno i nema ničeg spontanog u tome. Motiv može biti samo politički, jer to nije bila nikakva svađa, ili tuča ili incident u saobraćaju.
DW: Svakako ne bi trebalo zaboraviti ubistvo Olivera Ivanovića, ali politička borba se tokom proteklih godina uglavnom završavala na verbalnom nasilju. Šta nam sada govori ovakav prelazak na fizičko nasilje?
Stefanović: To nam samo govori da je politika crtanja meta pokazala svoje pravo lice, i da su stvari otišle u gorem pravcu nego što su bile prije nekoliko nedjelja. Kada mene i kolege iz čitave opozicije optužuju da smo izdajnici, da imamo koordinaciju sa Haradinajem, da smo postavili granicu na Jarinju i Brnjaku – što je inače laž – kada pokušavate da zataškate kontrolu medija i institucija, ogromne kriminalne poslove u koje je upleten vrh vlasti, onda uđete u fazu kada ljudi smatraju da je potpuno legitimno i fizički napasti predstavnike opozicije. Za ljude koji su otrovani Pinkom i Informerom mi nismo ništa vrijedniji od bubašvaba. Zato je krvava košulja koju sam pokazao juče nažalost zastava Srbije.
DW: Policija je ubrzo stigla na lice mjesta i napadači su nešto kasnije i uhapšeni. Da li ste od njih nešto više saznali o napadačima?
Stefanović: Meni su u policiji rekli da su im napadači jako dobro poznati. Da su ih više puta do sada hapsili, i da su to ljudi koji su bliski jednom "lokalnom biznismenu" koji je opet blizak Bratislavu Gašiću, koji odlučuje o svemu što se dešava u Kruševcu. To je inače bila prva stvar koju su mi rekli tokom davanja mog iskaza: da su to ljudi koje su već hapsili, i da su svi nezadovoljni što ih pravosuđe pušta na slobodu.
DW: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je rekao da su napadači brzo uhapšeni, i da je država svoje obavila. Da li je to završena priča i za vas u opoziciji?
Stefanović: Naravno da nije. Ta priča ne može biti završena dok ti ljudi ne izađu pred lice pravde u punom obimu, i dok se to ne desi i za njihove nalogodavce. Znajući da nisu pronađene ni ubice Olivera Ivanovića, niti su razriješena mnoga druga ubistva, nisam preveliki optimista. Ali, što se nas politički tiče, ovo nikako nije završena priča, jer su nam pokazali da žele da nas zaustave, i pokazali da je i ovako prisutno nasilje samo još dublje ušlo u srpsku politiku.
Naprednjaci su na taj način podijelili srpsko društvo na njihove i na neprijatelje. Više ne postoji mali građanin koji gaji muškatle na terasi – to više ne može. Ili ćeš biti s njima ili će doći po tebe. Tako da će i moj zadatak, ali i svih drugih kolega iz opozicije, biti da se ovo više ne dešava u Srbiji. To neće biti lako, jer režim Aleksandra Vučića proizvodi ovakvo nasilje i podjele u Srbiji.
DW: Predsjednik Vučić se često žalio kako mu se napada porodica, a vlast podsjeća da su lideri Saveza za Srbiju pozivali na silovanje i vješanje.
Stefanović: Niko od nas nije nikada vrijeđao porodicu predsjednika, niti nekog drugog funkcionera SNS. Smatram da je to nedopustivo i za svaku osudu. Nikada to niko iz Saveza za Srbiju nije radio. Bilo je drugih iskakanja, incidenata, neprikladnih i nepristojnih stvari, za koje smo se mi izvinili. I smatramo da su to greške.
Ali, nikada nismo dobili izvinjenje za govor mržnje, huškanje i crtanje mete nama na leđima od strane ljudi iz režima, uključujući tu i Aleksandra Vučića. Ništa ni blizu izvinjenja nismo dobili. Mislim da ne može sve da se završi na hapšenju dvojice od više počinilaca, jer je tu bilo više ljudi uključeno, da nema hapšenja nalogodavaca, i da nastavimo po starom sa uništavanjem ljudi preko tabloida. To više nije evropsko društvo, a od preksinoć nije ni civilizovano društvo nego društvo gole diktatorske vlasti.
DW: Kakav će biti odgovor opozicije na ovaj novi momenat u političkoj borbi koji je stigao i do fizičkog nasilja?
Stefanović: Raduje me da će odgovor opozicije biti jedinstven. Nažalost, ponekad zlo i zločin ljude još više zbliže. Žao mi je što ponekad ovakve stvari moraju da se dogode da bi ljudi jasnije vidjeli gdje žive i protiv kakvog zla se borimo i što je najvažnije šta mi to želimo da promijenimo u Srbiji. Očekujem stoga da donesemo neke važne odluke, ne samo oko političkog djelovanja, nego i oko izbornih uslova, nedostatka mira i sigurnosti u zemlji, i kako ćemo ubuduće terenski djelovati. Ovaj pokušaj ubistva je čini mi se pokazao da nema mogućnosti da opozicija više bilo šta parcijalno radi. Mi moramo ostati zajedno i izboriti se za normalnu Srbiju.
*Borko Stefanović, 1974, je predsjednik Ljevice Srbije koja je dio opozicionog Saveza za Srbiju. Do 2015. je bio član Demokratske stranke i šef poslaničkog kluba te partije u Narodnoj skupštini. Ranije je bio politički direktor u Ministarstvu spoljnih poslova i šef pregovaračkog tima za razgovore sa Prištinom.
Bonus video:
